Pozitiva

U zadnje vrijeme dosta razmišljam o onome da pozitivno razmišljanje i osjećaj unutarnjeg zadovoljstva privlači još više istog. Pročitala sam par knjiga na tu temu, povezala sa nekim stvarima koje su me nekad i prije zanimale, religijama i slično, i došla do zaključka da je zbilja oko mene više ljudi sklono govoriti što ne vole i ne žele od života nego što žele. Istina i ja sama sam još uvijek u zavrzlami oko toga što zbilja želim i nadam se da ću se uskoro "prosvijetliti", ali pokušavam izbaciti ono mrsko "ne volim" iz riječnika. Neki dan sam pitala par prijatelja s kojima redovito "inboxiram" na fejsu da mi nabroje pet sitnica koje ih vesele u životu. Ni malo začuđujuće svih troje su skupili jedna 5 stvari zajedno u tom trenu s isprikama da će smisliti kasnije. To nisu ljudi koji nisu brbljavi i "inboxiranje" nam nema kraja - kao jedan dugi chat prozor je, ali opet kao da smo uz ovaj ubrzani način života zaboravili na sve sitnice koje nas vesele. Uglavnom, jedan od načina da probudiš zahvalnost i ljubav u sebi je da napraviš listu svega što voliš. Mislim da bi navoditi SVE što volim trajalo jako jako dugo pa ću za danas navesti samo ono što sam navela svojim prijateljima kada su me upitali kojih pet stvari bih ja nabrojala.
Pa ovako:

1. stvar koja mi stvara malo ali ogromno zadovoljstvo je umakanje novog keksića u čaj i gledanje kako se otapa. Ima li išta bolje od grickanja taman omelšanog keksića? Uz dobru knjigu? Ajme..

2. kupovanje sokni :) Obožavam kupovati što šarenije i što blesavije sokne i čarape, moj tajna ljubav :)

3. buđenje u ranu zoru kada znam da ne moram ići nikud i kada je cijeli dan još predamnom, pun mogućnosti

4. ljepljenje poštanskih markica na kuverte. Tako važan i tako drag posao

5. gledati u mucaste oblake i vidjeti neke daleke imaginarne obronke u njima

Tako sitne stvari a mogu mi popraviti dan u trenu. Pokušati ću jednom tjedno pisati o stvarima koje me vesele, možda tako uspijem održati raspoloženje na pozitivnoj strani. Svi će se složiti da, u ova vremena kada je sve tako sivo, bezlično i beznadno, nam treba više pozitivnih stvari - bez obzira kako sitne bile.
A.

Opuštanje mozga

Vani kišni sivi dan. Mi doma bolesni. Što je bolje nego zavaliti se u krpe sa dobrom knjigom i šalicom čaja u tom slučaju? Obožavam knjige. Obožavam ih čitati, gledati, kupovati, tražiti onu pravu u knjižari, otkrivati neke nove bisere za koje prije nisam znala. Možda sam rođena s nekim errorom u mom ženskom kodu ali uvijek bih prije izabrala kupovinu nove knjige nego nove majice. Ne volim ljude koji govore "volim čitati ali nemam vremena". Ako voliš čitati nađeš vremena. Čitaš dok se voziš u tramvaju. Čitaš dok mješaš varivo koje se kuha. Čitaš po tri stranice prije nego zaspiš. Ali čitaš. Ili ne čitaš. Neki ljudi ne vole čitati i meni je to sasvim normalno. Isto kao što ja ne volim vježbati dok netko ne može živjeti bez toga. Ali zato ne tvrdim da volim, a s druge strane umjesto vježbanja radije izabirem najdraže grickalice i tihi kutak s knjigom. Od svoje prve plaće kupujem knjige. Užasno sam lijena za vraćati knjige u knjižnicu i dok ima mjesta u stanu skupljat ću i kupovati knjige. Obožavam stare knjige, ili one koje su ukoričene u tom stilu.

Još jedna stvar koju volim su bookmark-ovi, koje redovito kupujem i redovito gubim, da bi ih (nakon što kupim neki novi bookmark) pronašla u nekoj knjizi.Trenutno mi je najdraži jedan sa Paddington Bear motivom, gdje medo jede kruh s marmeladom. Totalno djetinjasto, totalno comfy i domaće i relaksirajuće..Nekada nam jednostavno trebaju takve stvari.I za kraj evo dvije sličice kako bi moj idealni dom izgledao.

Do idućeg tipkanja, pozdrav!

A.

Prvi Prvi Zadnje

Kako nam "stručnjaci" tvrde evo nam i prvog prvog zadnje godine (prije smaka svijeta, jel).

Prošle godine sam započela ovaj blog, prije više od 7 mjeseci i mislila sam ga pisati svaki tjedan ali na kraju ispalo šipak - nisam imala vremena, volje, i na kraju je završio kao jedan od hrpe blogova koji dožive čak 3 posta i ugase se. Ali evo nam nove godine, te famozne 2012, pa reko ako već moramo zginut, let's go with a bang :)

Svašta se promijenilo od prošlog posta, završila sam tečaj, dala otkaz, preselila se, ostarila za godinu dana..I eto me tu, u centru Hrvatske, pokušavam nešto učiniti od svog života.Sa svojih 27 godina još uvijek nisam 100% sigurna što to želim biti "kad odrastem" ali polako idem u nekom smijeru. Još uvijek nisam 100% zadovoljna sa sobom, ali idem i u tom smijeru..Puno smijerova a jedna godina..Što li će biti drugačije do iduće godine?

D i ja smo i dalje sretni, zaljubljeni, šašavi i to je najvažnije.

Do idućeg posta, pozdravljam vas moji imaginarni čitaoci :)

A.