Summer Blues

U iščekivanju smo godišnjeg. Muž je spreman za odmor već zadnja dva mjeseca i napokon brojimo sitno dane do njegovog godišnjeg. Ove godine smo odlučili ne ići na more (možda samo par dana) jer su njegovi roditelji u viksi. Oni su penzioneri i cijelo ljeto provode na moru a nama em more nije neki gušt, dost nam ga nakon dva dana, em biti cijelo vrijeme s nekim - neka hvala. Za razliku od nas, oni obožavaju biti dolje pa im ne želimo kvariti odmor tako da oni idu nazad za Zagreb kad mi dolazimo pa ćemo možda otići samo na dan-dva da nam ne popiju krv što nismo došli :) Inače su super i obožavam svoju svekrvu i svekra al s nekim bit na duže vrijeme u istoj kući, neka hvala :)

Kupili smo si novi ventilator, neko fenci čudo, pa mi sad ni ovi vrući dani nisu nepodnošljivi. Nemamo još klimu (kad smo se tek uselili nismo mislili da bi ju ikad htjeli staviti, sad se predomišljamo) pa smo odlučili uložiti u ovo. Ima i daljinac i neki vrag što radi paru pa vlaži prostor i neke modove kako puše, ma svaš neš. Nisam ni znala da ovakvi ventilatori postoje ali iskreno, nisam nikad ni gledala ventilatore.

Meni je na vrh glave učenja i sveg tog, tako da moram priznati da i ja jedva čekam godišnji da odmorim mozak. Samo da mi je sjest u auto sa mojim D pa da se vozimo nekud, nije bitno kud, taj dio putovanja mi je najdraži. Kad se zezamo i pjevamo iskrivljeno mjuzu s radija, radimo planove i raspravljamo o svem i svačem.

U Decathlonu smo si negdje prošlu jesen kupili dekicu za piknik i napokon ju krstili prošli mjesec. Otišli smo do Trakošćana, ja pronašla neko mjesto uz samu vodu gdje ju mogu staviti pa smo chillali, gledali bube i ljude kak pedalaju okolo, zen za mozak. Doma smo išli gotovo high, takav neki feeling smo imali. Inače se znamo živcirat oko sveg i svačeg, ta vožnja doma je doslovno bila kao da smo na nekim drogama. Što priroda uradi mozgu.

Tako da ovaj godišnji planiram barem jednom da odemo tamo na full piknik, sa hranom i svime i samo guštamo i odmaramo od monitora i briga.

Također ću morati skočiti do Slavonije, malo da vidim moje šta rade i šta ima. Uglavnom za godišnji nam je plan puno malih putovanja svuda. Samo da ga je dočekat više :)

Nadam se da i vi ostali već uživate u svojim godišnjim odmorima a ako su već završili, da ste se bar dobro odmorili. Toliko od mene za danas! :)

Ljeto Iza Nas

Početkom kolovoza smo otišli na more. Vrijeme je bilo divno, cesta je bila bez gužve, sve pet. Ove godine smo odlučili zajebavati se, namakati u moru i pustiti mozak na pašu totalno. Inače svaki put kad idemo na more imamo sto planova gdje ćemo i kak ćemo, ovaj put je jedini plan bio - odmor i uživancija.

Planirali smo ostati dolje dva tjedna. Sve je počelo divno i krasno. Namakali smo se..

.. čitali..

... skupljali najmanje školjkice ever (koje sam vratila nazad u more jer mi ih je bilo žao :)

... a onda sam negdje peti dan počela kašljucati. Što je prešlo u kašljanje. Što je prešlo u full blown magareće rikanje od kašlja. Na dan deseti, kašalj ne prestaje, najavljuju nam kišu za ostatak tjedna, spakirali smo se za doma. Na sam dan kada smo se vraćali padala je užasna kišurina, zahladilo je, na cestama su bile gužve jer su se skoro svi oko nas pokupili isti dan jer đaba ti biti na moru ako najavljuju tjedan dana kiše. No stigli smo nekako kući, ja sam dobila antibiotike za ono što sam mislila da je samo prehlada a ispao bronhitis i četiri dana sam dobila zabranu micanja s kauča.

Stres mi je bio na vrhuncu jer mi je napokon u goste dolazio moj lega E. iz San Diega a ja ležim i ne smijem se mrdnuti ali do dana kada je on došao popila sam već pola doze antibiotika i odležala četiri dana pa je njegovo prvo gostovanje u hrvatskoj prošlo odlično :) A o tome, gdje smo bili i što smo radili - u idućem postu :)

Oluja

Trčim na balkon unijeti moje biljčice. Elektricitet je u zraku, sprema se oluja. S oblacima se onaj dio živosti koji je bio skriven zadnjih tjedana vraća u mene. Ne volim ljeto, ne volim vrućine i nemam klimu. Savršena kombinacija. Trčanje po biljčice (jer su narasle ko lude pa da mi ih vjetar ne polomi) podsjetilo me na oluje u Slavoniji dok sam još živjela tamo.

Volim tu paniku i užurbanost i uzbuđenje pred oluju. Kada sparni vrući zrak otpuše hladniji povjetarac. Kada se nebom kotrljaju sivi teški oblaci. Kada čujem grmljavinu u daljini.

U Slavoniji je taj naglo dignuti vjetar značio trčanje u bašću po veš koji se suši, trčanje po dvorištu i zatvaranje silnih vrata na šupama, spremištima, ganjanje životinja i ljubimaca u njihove nastambe i provjeravanje dal je sve ok a potom iščekivanje prvih kapi na terasi.

Ovdje u Zagrebu znači spašavanje mojih biljčica i zatvaranje krovnih prozora.

Ali nešto je ostalo isto - olakšanje zbog nižih temperatura, uživanje u tom prirodnom kaosu i strah i uzbuđenje dok nad gradom tutnje gromovi. Volim oluje. Osjećam se kao da se s oblacima vraća moja volja za životom koju sam izgubila zadnjih tjedana na ovih +38C. Sada čekam prve kapi kiše.

Glitter Summer Mrvice

Evo da ne čekate više, danas ću vam pokazati što sam mrljala brljala ovih dana :) Nove stvarčice su u mom shopu Drvce & Mrvice a za vas koji nemate fejs, staviti ću ih i ovdje :)  Ova kolekcija je inspirirana ljetom i morem i onim toplim sunčanim danima i noćima kada jedino što želite je izvaliti se negdje uz obalu i uživati u zvuku mora :) I glitterom, naravno ;)

Welcome to Hawaii

Summer moonlight

Ocean floor No1

Sand in the Sun

Pitch black

Pearl at the bottom of the Sea

Rainy day in Hawaii

Ocean treasure

Ocean floor No2

Thousand galaxies

Usput, muž mi je rekao da mi slike izgledaju ko mali debeli roboti s očima :) What is seen, cannot be unseen! :)

Nadam se da vam se sviđa moja nova kolekcija! :)

Pucijaner, Stopice & Vrucine

Jučer sam započela post al od one odvratne vrućine mi se nije dalo završiti ga. Ovaj tjedan ne da mi je proletio, već je samo nestao. Još tjedan dana pa nazad na posao. Iskreno, radije bih da mogu godišnji uzeti u devetom mjesecu nego u sedmom, jer po ovim vrućinama ništa ne mogu obaviti a ni ne odmorim se nešto previše. Ovo je baš vrijeme za ležati na plaži i ništa drugo. A kako smo mi ove godine odlučili preskočiti more mogu jedino ležati na kauču i topiti se :) Isplanirala sam sto stvari obaviti na godišnjem a do sada sam obavila valjda jednu. Ah.

Sitna napomena - jeste li vi možda skužili da ste organiziraniji kad radite? Ono, kad idem na posao uguram u taj dan još sto sitnica koje obavim a imam nekih pet funkcionalnih sati nakon posla kad sam još za nešto, a kad mi je slobodan dan - proleti a da nisam ništa pametno napravila.

Nego, da vam pokažem moju malu beštiju i što radi ovih dana :)


Dobila je novu pink ogrlicu :)


If it fits, it sits :)


Spot the Puci. Ima naviku sjesti na balkonu na stolice i zadlakaviti ih. Kako su sad vrućine, sjedne ispod stolice pa meni palo na pamet napraviti joj male šatore od jastuka i sad je sva hepi i stalno sjedi unutra i gušta a jastuci ostanu dlaka free :)


Kupila sam malu drvenu repliku Puci u nekoj trgovinici u Areni. Trgovina je totalno fora, sve nešto divlje i šareno unutra.

Stopice su ovih zadnjih mjesec i nešto isto bile bizi, samo da je hodati okolo.


Najbolji odmor - na balkonu, uz knjigu i kaf'cu :)


Tko bi rekao da je nedavno bilo dovoljno hladno ujutro za duge rukave.


Pisanje GDD-a na okretištu dok čekam da me moj D pokupi nakon posla.


Bili smo u Slavoniji - odmor u našem voćnjaku je jedan od naj zen momenata koje sam imala u zadnjih pola godine.


Sprijateljila sam se sa šefovim psom :)

I zadnje gdje smo se skitali - jezero Trakošćan. Prošli smo cijelu stazu i stvarno je predivno i bajkovito. Ovaj put nismo išli u dvorac jer smo bili već tri puta a i taman kako smo došli je stigao bus sa turistima pa smo mi otišli gdje smo znali da oni sigurno neće ići.


Staza oko jezera je super, komotna za šetanje i lijepo uređena.


Na sve strane smo nailazili na klupice pa se i odmarali i za idući put odlučili napraviti pravi piknik.


Vidjeli smo radove putem i stupiće na kojima će vjerojatno biti putokazi, što je super - znači da će staza biti još i ljepša. Na dva mjesta se mora izaći na cestu ali jako kratko, nakon čega se vraćate nazad u šumu. Borovi mirišu predivno, skoro da me na onih +30inešto uhvati božićni ugođaj :)


Sad definitivno planiram jedan jesenjski obilazak jezera jer ako je sad tako predivno, kako će tek biti u mom najdražem godišnjem dobu :)

Danas me čeka sto sitnih kućanskih poslova jer sam jučer bila totalni ljenitis, pa gibam prije neg se temperatura digne na +40.

Summer Is Just Intro

Počelo ljeto. Jej. Kako jej, kad ne volim ljeto?



Jej zato jer smo bliže jeseni, mom najdražem dobu :)



Ovo ljeto me čeka:

- hrpa posla na poslu
- hrpa posla oko dva freelance posla koja trenutno imam (oba na duže vrijeme, min 6 mjeseci) + posao koji razvijam s dragim & burazom
- lega E iz Kalifornije dolazi krajem srpnja u goste i nemam pojma kako će to izgledati jer se znamo samo preko neta (jest da to traje već 10 godina). Biti će zanimljivo, nadam se da se Puci neće popišati na njega :)
- ljetovanje, za koje ne znam gdje ću ni što ću, hoćemo li uopće stići do mora ili ne, jer u godišnji trpam i E-ov dolazak, D radi od doma i pretrpan je, tu je i Puci s kojom ne znam kud bih..
- upoznavanje mojih i D-ovih roditelja. Da, još se nisu upoznali. Majke nam se znaju preko telefona ali kako moji nikako da dođu do Zagreba u goste, nisu se ni upoznali. Sada planiramo jedan vikend nas četvero otići do mojih u berbu višanja pa da se upoznaju. Ne brine me kako će to proći već samo kako ću sve ugurati u raspored.
- planiranje i izrada sitnica za vjenčanje - znam da ima još dosta vremena, ali kako sam dosta toga odlučila sama praviti malo će duže trajati nego obično + kako je vjenčanje u drugom gradu ima tu još dosta toga što moram izguglat i isplanirati daaaaleko unaprijed, da ne bi bilo ajme majko dva dana prije svatova

Uglavnom, bizi ljeto.

Ipak, ne smeta mi, jer je uvijek nekako bolje kada je život pretrpan nego kada je prazan. Uostalom tko zna do čega još dođe, što mi ova godina još donese. Za sada ide po planu i 2013-a je najbolja godina ikad :) Samo joj još fali jedna duga topla jesen, ispunjena kupovinom papira, olovaka i markica za pisma :)

You Are Stellar

Mozak mi je prepun ideja za pisanje ali nemam vremena, što me rastužuje. Zapustila sam blog, blogere i blogosferu :(



Rad, rad i samo rad. Jučer u 15:28 sam dobila upit jel bih mogla i danas doći raditi. Ne, ne bih. Sorry, ali ako ja kao radnik moram ostati subotama, ok, to znači da imamo puno posla. Ali ako ja kao radnik bih trebala dolaziti i subotama i nedjeljama i ostajati prekovremeno, to znači da onaj koji organizirao posao ne zna kako se to radi ili je jako pohlepan pa želi što više ugurati u što kraći rok.

Ne bih ništa ni rekla da je plaća neka, al ono - pft. I ne, neću biti "sretna jer bar imam posao". Zbog te izreke nam i je stanje kakvo je, zbog izreke i ljudi koji trpe svakakva sranja. Ja neću, hvala lijepo. Nisam umirala od gladi bez tog posla pa neću ni ako ga izgubim. Iako, do toga neće doći. Tko bi još znao raditi ovak dobro kao ja, ipak sam ja pro u autocadu :)

No, this too shall pass. Bilo to pozitivno ili ne. Za sad, guram dalje, pedalam svaki dan i radujem se neradnoj suboti. Majko mila, uskoro će mi i neradna nedjelja biti happy dan. Božpomozi, što bi babe rekle.

Veliki plus - upoznajem predivne ljude na terenu, čist sam iznenađena koliko normalnih ljudi ima po brdima. Dolje u gradu, sami luđaci :)

Valjda je život u gradu isto što i zombi apokalipsa - najbolje se izdvojit na brdo od ovih dolje :)

A sad - odoh peglati. I bacati oko na Sam & Dean-a (peta sezona, jej ♥)