Moj personality je INFP, za koji internet kaže da znači Healer/Idealist i da sam totalno special snowflake (znala sam, ha!) što s druge strane znači da sam totalno fucked up jer živim u nekom svom svijetu mašte, jer želim popraviti sve što ne valja u svijetu, jer želim pomoći svima i želim bolje sutra. Što je ofkors nemoguće. Pa sam onda nadrkana. Također da sam idealist i umjetnik, što je točno, i da nikad nisam full hepi sa sobom jer s jedne strane sam perfekcionist a s druge ljenčobica. Woo hoo :) Go me! Ima tu još hrpa teksta a pronašla sam i INFP Problems na Pinterestu, pa evo nekih.
I jedna slikica koja totalno opisuje mene.
Moram priznati da je s jedne strane lijepo pročitati stručno mišljenje o mom personalitiju, jer s druge strane svijet te kategorizira kao djetinjastu, nemotiviranu, lijenu ili hiperaktivnu ako se ne fokusiraš na svoj dosadni posao koji nema smisla.
Problem koji sam spominjala ranije je karijera odnosno zanimanje. Imam zanimanje koje ne volim a morala sam ići taj smijer jer su moji starci tako zahtjevali. I stalno tražim sebe, ono što će me ispuniti i usrećiti. I stalno sam nezadovoljna. I stalno sam mislila da nešto nije u redu samnom jer preskačem sa stvari na stvar, sa hobija na hobi.
I onda se ispostavi da u biti svi s mojim personalitijem su takvi, da trebamo pronaći posao gdje u biti radimo za druge u smislu da smo dobri, topli ljudi, da slušamo, da imamo jako razvijenu intuiciju i da možemo pogoditi tko je kakva osoba i iz kakve situacije dolazi ili zašto je netko takav kakav je i s time automatski možemo razumjeti probleme te osobe i da smo odlični u savjetovanju ljudi. Što moram priznati da jesam. Uvijek i kažem kak sam super za savjetovat druge a kad dođe da trebam srediti sebe onda zakažem.
U skladu sa svime navedenim za nas je idealan posao onaj u kojem pomažemo drugima ali pošto smo introvertni treba nam neki gdje radimo individualno s malom grupom ljudi. Znači profesorski ili učiteljski posao za ljude poput mene bi bio previše stresan. Također, što su naveli a jako je točno je da ljudi poput mene kada nađu posao gdje su korisni i koji ima nekog smisla su užasno vrijedni i mogu raditi satima bez beda. Što je opet istina.
Uglavnom, poanta cijelog ovog posta koji sam malo previše razvukla je da je u svim tim tekstovima o INFP-ovcima pisalo da su dobri i u - pisanju (no shit ha? :) Kažu da su 90% svjetski poznatih pisaca bili INFP personality.
I tako se ja sjetila priče koju sam nekada davno započela i rekoh, mogla bi ju nastaviti pisati. Nije nešto posebno, ali zašto ne? Od kad znam za sebe nešto piskaram, prvo dnevnike, od kad imam net blogove, da ne spominjem kilometarske mailove legicama i legama a sad i blogochatove (gdje vjerojatno svi vrte očima kad vide ranom zorom već moj post haha :P ♥)
Izvukla ja to danas i počela pisati. Napisala dvije stranice. Ne znam što će se desiti na kraju još. Ali znam da bih željela podjeliti ju s vama, da čujem mišljenja, da postam nešto na one dane kad ne stignem tipkati i da izbacim svu tu energiju koju skupljam jer piše da je to dobro za mene i moju psihu. Tako da ću vam sada, u nastavcima, svaki ponedjeljak postati dio moje priče. Priča je blesava, nije ništa ozbiljno, malo za nasmijati se, malo za pomisliti kakve tablete ja to pijem i tko mi je zamjenio Neofen s LSD-om i tak. Malo da virnete u moju glavu. Gramatiku molim nemojte gledati jer kad sam u writing spree-ju pišem pravilno ko retardirana žirafa. Uostalom, kao i u svakom postu :)
Pa čekajte onda idući ponedjeljak jer ponedjeljak je savršen dan za priču, zar ne?
ps. Evo vam linkić za test, pa ga možete i sami riješiti:
TEST
Javite rezultate, možda ima još koji siroti INFP out there, pa se možemo međusobno tješiti što smo fucked up :)
