Stresonja

Danas me mal stres pukao, napravila sam listu svega što moram obaviti i onda mi je odjednom došlo ono omg kako ću ja sve ovo??? Reko, ajde samo mirno..Prvo na listi - zvati u srednju zbog jednog dokumenta.."Ljubazna" teta koja radi u referadi dobro da mi nije u pol razgovora rekla de što me gnjaviš, kako da pijem treću kavu na miru kada me stalno netko zove. Stvarno ne znam gdje nalaze te ljude za rad na "šalterima", ali kao da im je nervoza + neljubaznost tražena u kvalifikacijama. Uglavnom zaključak razgovora je da ću idući tjedan morati putovati. A tako mi se ne da opet u vlak. Nakon tog razgovora mi je mal puko živac, pa me čapila depra, pa kako ću, što ću.. I onda sam se trgla i rekla ako već nakon prvog koraka odustajem onda mi tako i treba, i da se trebam boriti kraj svih tih šalter-baba i neljubaznih ljudi da dođem do željenog rezultata. A biti će ih još. I ja ću ih dotući ljubaznošću! Onda sam sjedila i pol sata gledala u oblake nad Zagrebom i pustila mozak nek vrti u prazno. Sutra, borba s novim šalter-babama, držim fige da ove budu ljubaznije i spremnije na dijeljenje informacija :)
Evo kako je nebo izgledalo danas sa moga prozora :)

Odluke

Donosim neke odluke. I nadam se da neće ostati samo na njima. Inače obožavam praviti liste, planirati, filozofirati, a kad dođe do trenutka kada treba nešto i napraviti ostavljam "za sutra"..Moram se riješiti te navike. I zato sad donosim jednu veću, jednu za koju ne znam jel to to ali sve me vuče prema tome i planiram ju provesti iz riječi u djelo..Iako, pisanje bloga je samo filozofiranje, zar ne? Stvar je u tome da dugo dugo već želim jednu stvar (o kojoj u detalje još ne bih pisala, dok ju ne provedem u stvarnost a ne samo filozofiranje) i sad sam pronašla koju to točno i bojim se jel to to za mene, ili nije..Ali kako ću saznati ako ne pokušam? Mislim da je vrijeme, kada sam okrivljavala druge za neke smijerove u svom živou koje nisam željela, prošlo i sada imam skoro sve uvijete da krenem kuda želim. Strah me ali što mogu izgubiti? Pola godine života, koje sam u zadnjih par godina znala provesti na autopilotu bez problema, tako da to i nije strašno..A druga opcija je da to bude to, savršeno za mene i da krenemo u neku bolju budućnost. I prvi put do sada sam odlučila šutjeti o tome, šutjeti prijateljima i poznanicima i rodbini dok ne vidim dal je to to ili nije.Čudno za mene, ali možda je ovo godina novih početaka? :)

Kad mozak poludi

Prvo da napišem što se trenutno događa u mom životu - pošto je blog ono "ja, ja i samo ja" moram i to nekad pisati, a ne samo filozofirati. Trenutno stanje - D bolestan, lagano ozdravlja, ja nekako bezvoljna, nezaposlena tehnički, radim freelance ali nije to to. Jučer je D slučajno razbio toplomjer. Uspaničila sam se i trčala po usisavač kao muha bez glave jer " ne smije se to dirat jer ćemo se otrovati"..Naravno tek nakon što smo usisali ostatke toplomjera sam pročitala na internetu da se ne smije usisavati. We're all going to die -.-' Prilikom usisavanja sam usisala i jednu D-ovu čarapu..Kako je živa plutala negdje unutra s njom, nisam dozvolila D da ju izvadi pa su i vrečica iz usisavača i druga čarapa završili u smeću. Uglavnom uzbudljivo veče. Danas smo još živi, izračili smo stan i nadam se da je bar dio te žive otplutao nekud van i da ćemo doživjeti duboku starost.


Druga stvar o kojoj bih danas je pisala je - kako pronaći prijatelje? Vidim da je hot tema kako naći "onog pravog" ali kako sam to obavila, sad sam u potrazi za prijateljima. Nedavno sam se preselila i u ovom novom gradu znam jako malo ljudi. Kako ne radim, ni ne dolazim u kontakt s novim ljudima previše, a kako je u ovom gradu sve više luđaka mislim da ono "započni razgovor u redu u Konzumu" i nije neka ideja..Još uz sve to tu je i moja divna socijalna anksioznost koja me šora kad najmanje treba, pa gubim nadu da ću tu pronaći legice za kave i zezanciju tako lako..Najbolja legica mi je na potpuno drugom kraju Hrvatske, u Istri, stari prijatelji su ostali doma a ja evo tu, na internetu, s glupim mozgarenjem..Mislim da je traženje prijatelja jednako teško kao i pronaći "onog pravog" ako ne i teže..Za dečka uvijek možeš nabaciti dekolte i sipat fore, kako zbariti prijatelje u prijateljstvo??? :) I da, mislim da je jednako ako ne i bolnije kada "prekineš" sa najboljim prijateljem/prijateljicom kao i sa dečkom, pa nije ni čudo da je teže i steći prave prijatelje..
Eto toliko od mene za danas, moj level editing me čeka a ja se zezam po netu..Tipično :)
Pozdravljam vas za danas,
A.