No, prvo ću napisati što se dešava. Razgovor za posao je prošao super, ljudi su bili oduševljeni sa mojim znanjem ali je posao dobio netko tko je imao deset godina iskustva. Nema veze, taj razgovor mi je i dalje najbolji ever, da bar i svi budući budu takvi (samo možda s boljim rezultatom na kraju haha)
E sad, što me naživciralo? Naživcirao me E. Toliko da sam prekinula svaki kontakt s njim.
Krenimo od njegovog prvog posjeta. Zadnji put kada je bio tu prije dvije godine taj dolazak je bio obostrano dogovoren. Tada još nisam znala što bih sa sobom i lapinjala sam cijele dane i odgovaralo mi je da dođe ako želi. Pošto sam ga djelomično ja pozvala i pošto je bio prvi puta u novom gradu, uzela sam svoju ulogu turističkog vodiča ozbiljno i planirala svaki dan nešto novo, vodala ga svuda, bili smo svaki dan zajedno od 11 ujutro pa do cca 9 navečer. Uz to smo muž i ja svako popodne išli s njim na ručak negdje van jer nisam stigla kuhati i moram priznati da nas je taj njegov dolazak dosta koštao. Vikendom smo išli do Trakošćana s njim i vozali ga izvan Zagreba.
Ovaj put je situacija totalno drugačija. Ja sam bila u pol potrage za poslom (koju sam trenutno pauzirala jer se pojavila nova tona stvari koje želim učiti, no o tom drugi put), ne radim već tri godine pa mi baš svakodnevno trošenje na ulaznice i kave i slično baš i ne odgovara a iskreno, nije mi se ni dalo. Znate kad imate sto drugih stvari na pameti a onda vam netko uleti. Dolazak je isplaniran tako da je on o tome mozgao pol godine prije ali je meni rekao doslovno mjesec i pol prije dolaska. Ja sam mu rekla kako puno učim i kako se javljam na poslove i da vjerojatno neću imati vremena kao prošli put ali po njegovom je sve bilo oke, odlično vrijeme da on dođe. Tu je još kukao o novcu i kako nema novaca a ja ga diskretno pokušala otkantat sa - ako nema, nek dođe neki drugi put. Al ne, doći će on.
Ne želi na 19 dana uzeti preslatki mali apartman u centru grada koji sam mu našla na bookingu za 3000kn (19 dana!) nego je našao neki hostel koji je platio valjda 800kn. Njegov posao trenutno je youtube i tamo zarađuje oko 2000$ mjesečno pa je meni bilo totalno čudno da netko s tim prihodima ne može ušparati 3000kn (što je usput jako jeftino za toliko noćenja) nego radije bira neki bezvezni hostel. Uz sve to njegovo kukanje o novcu, naravno nikad nije pitao dal ja, koja sam nezaposlena, imam novaca za sve te izlaske i kave. Naravno, imam novaca al opet, bio bi red kad je on tih zadnjih mjesec i pol kukao a opet - dolazio.
Stigao on ali smo mi bili na moru pa sam se pravila još dva dana da sam tamo dok mužu posao nije krenuo. Prvi plan mu je bio da tih prvih par dana ode u Dubrovnik pa kasnije dođe u Zagreb kad se i mi vratimo ali se onda opet šokirao cijenama u Dubrovniku pa se sve nekak okrenulo.
Kukam mužu kak mi se ne da, mužu već ide na živce a nije ga ni vidio te godine.
E sad, kad smo se napokon našli dan bi bio ovak - ovaj put sam dogovorila da se nalazimo ranije, oko 7, tako da do 12-13 ja mogu otići doma i nastavit učenje, skuhat ručak i obavit ostale domaće poslove koje sam totalno zapostavila prvi put kad je tu bio. Našli bi se na glavnom trgu - za koji je on svaki put pitao dal smo tu već bili? To mi je na prvu bilo onak mal hmm jer smo zadnji put svaki dan skoro bili na trgu, da ne pričam da sam se ja prvi put trudila saznati i povijest sveg i svačeg što ni sama nisam znala da bi mu mogla sve ispričati. Ajde oke. Prva stanica bi nam bila otići na kavu u History gdje bi sjedili dok se neki od muzeja koje planiramo posjetit ne bi otvorio.
E. inače ima 33 godine, stariji je od mene nekih pola godine. Svaka ali svaka ta jutarnja kava bi se svela na to da on priča o tome koje je cure zaustavljao i zašprehavao na ulici, koja mu je bila hot, koja nije, kog je na Tinderu našao pa išao s njom van i slično. Ta priča bi doslovno trajala satima. Svaki. Dan. Pošto se većina muzeja otvara oko 9-10, ja bi na toj kavi sjedila i svaki dan slušala kak je ova ženska seksi, kak je ona. Inače sam tip koji za cure koje su lijepe baš kažem da su lijepe, često bocnem muža i ono - jaooo vidi kak je ona cura lijepa/zgodna/ima super kosu. Al brate, ovo je bilo naporno do bola. Njegov "challenge" za ovaj dolazak je bio da sa što više cura brblja i zbari ako može. I da zaustavi curu koja žuri po ulici sa slušalicama u ušima. Kad sam mu rekla da sam ja u situaciji da žurim i imam slušalice u ušima, to znači da vjerojatno nekud idem i zadnje što mi treba je da me neko zaustavlja i gnjavi. Njegov stav je bilo kao ne, ne, baš te cure žele da ih se zaustavi. Jedan dan je priča bila da je pričao s curom kod kolodvora i baš su si super kliknuli dok nije skužio da ima 13 godina. 13 godina! Rekoh netko će te namlatiti, pa kak ne vidiš da je to dijete a ne odrasla osoba. Njemu sve smiješno a ja se zgražam.
Druga tema koju je obožavao, između ovog barenja, je da trača sve svoje prijatelje koje ima doma, i da priča kako je on totalno alpha male. Njegovi prijatelji doma su uglavnom cure od 20-22 godine. Ima jednog legu koji se odselio iz San Diega u Las Vegas i to mu je valjd jedini muški lega. Al on je alpha. Do kraja ovog ogromnog posta ćete vidjeti koliko je alpha.
Još jedna tema koju je obožavao je kukati o hostelu u kojem odsjeda, u sobi je s još 5 likova od kojih je jedan amer. Njega je volio šprdati kako taj lik nikud ne ide sam, ne izlazi uopće, ne obilazi ništa u gradu sam, jer nije alpha kao on. Khm.
Na kavi, E (koji je meksikanac i izgleda ko meksikanac) je kukao kako ima puno sunca (a on iz San Diega di je vječna zima jel) pa je stalno motao gornji dio trenerke oko glave. Tih dana taman bio onaj napad imigranta na ženu u wc-u u Importaneu i vidim ja ljudi ga gledaju iskosa. Rekoh mu skini tu majicu, ličiš na nekog od ovih muslimana imigranata pobogu, baš ga briga, sunce mu smeta, od sunca ti koža stari. A sjedimo u History-ju pod onim ogromnim sjenicama/suncobranima, šta li su. Meni, koja sam boje friško okrečenog zida, ne smeta, njemu smeta.
Kukam mužu i dalje svaki dan, muž mi govori nek ga otprdim i nek se sam šeta okolo preko tjedna.
Jedan dan smo išli u muzej gljiva, koji je on inzistirao da vidi a nema pojma o gljivama ništa niti ga zanima. Ali ajde, otišli, vidjeli. Izlazimo van, meni slabo došlo neš, rekoh idem ja kući loše mi je - joj nek sjednem s njim sam da on jede nešto negdje. Ja valjda bijela ko zid, mislim si u nesvijest ću pasti bokte, idem doma a ti sjedi sam, šta ti ja sad trebam dok jedeš. Jedva ga se riješila.
Stiže vikend, isplanirali mi ići u Sloveniju. E-u sve što spomenem da bi mogao sam - joj on ne želi, on želi s nama, stalno mi je govorio (kad sam mu prije dolaska predlagala kud bi još mogao ići sam izvan Zg, ono na jednodnevne izlete) kao - remember I'm coming to see you guys, I'm only coming to Zagreb because of you. Enivejz, muž obožava Sloveniju pa smo rekli ajmo do Bleda. U četvrtak E počeo kukat kak su ga izgrizle neke bube u hostelu. U petak mu ruka počela oticat i ja reko idi na hitnu da ti to vide. On šokiran kako kod nas u apoteci nema nekih američkih lijekova. Ja fejspalmam, tlak mi već na 300 zadnja 4 dana. Cijeli petak govori kako će otić na hitnu, neka cura koju je upoznao dva dana prije će ga odvest. Ja mu kažem neka ode preko dana - neće.
Zove on mene u 9 navečer, od cure dečko mu javio da je curi djed umro baš taj tren i da ga ne može vozit (moš mislit). I rekao mu neku bolnicu. Nek ga muž i ja dođemo odvesti. Rekoh mu pa zovi hitnu il taxi il Uber (Uberom se inače stalno vozao svuda tih dana, ono od trga do tog hostela koji je 15min pjehe dalje). Ne, ne, nek mi dođemo, on nikad nije sam išao u bolnicu, ne zna on to, strah ga.
Muž gunđa, ja psujem, al ajd, idemo ga odvesti. Dođemo po njega, neće on u najbližu bolnicu nego u neku za koju su mu ovi rekli. Pokušavam ga uvjerit da su sve bolnice iste al ne, ovi su mu rekli i sad moramo tamo. Jebem mu mater u sebi :D Ujutro trebamo na put a tu me zajebava. Odvezemo ga tamo, čekaonica naravno dupkom puna, pitam ga hoće se snaći, muž stoji kraj mene a alpha - naravno, nema problema.
Sutra ga pokupimo, ispada da je čekao do 4 ujutro jer nije čuo kad su ga zvali tri sata ranije. Ja se brinem hoće nam prenjeti bed bugs iz tog muljavog hostela. Odlazimo u Sloveniju i naravno, jer njega vozimo, ne možemo na malom graničnom prijelazu neg moramo na veliki gdje smo čekali valjda sat vremena. To je bilo taman sezona, ljudi idu s mora. Katastrofa. Ajd stigli u Sloveniju, ovaj gleda okolo, priča samo o boksu i pravim alpha stvarima. Kad je muž u blizini onda odjednom ne priča o svojim tinder dejtovima.
Nazvala ga stara u pol tog i on silom želi da ja pričam s njom na telefon. A meni razgovarati na telefon užasna fobija, vjerujem da me dost vas tu razumije, doslovno dobijem panic attack kad trebam s nekim kog ne znam brbljat. I reko ne bi, pozdravi staru, on gnjavi, ja neću i ajd pusti me na miru napokon. Prije nego je dolazio sam mu rekla da ništa ne donese, nek si štedi za put al je njegova stara poslala opet neku torbicu i neki nakit, marka naravno, niš što ja volim. Nakit sam dala šogorici (sve zlatne boje, bljak) a torbica eno tamo visi, žao mi ju bacit al nije moj štih. To napominjem za idući dio priče.
Isti taj alpha male je cijeli tjedan kad god bi se blizu nas pojavila ona fejk pčela (ne znam kak se zovu ti insekti al nisu ni pčele ni ose) stao vrištati i bacati okolo, bježat po kafiću (oko Historyja ih ima dosta tih bubica izgleda) i šizit. Ista se stala vrtiti oko nas i dok smo sjedili i jeli na Bledu (on ćevape i salatu jede prstima jer naš alpha ne zna pribor koristiti) a on se bacakao i šizio da nam je već neugodno bilo i ne možeš mu objasniti da ove bube ne bodu.
Na moju sreću, isplanirao on neki put u Dubrovnik napokon, nedjelju i ponedjeljak. Bit će u tom istom hostelu samo tamo pa će ušparati. Mora ići jer je GoT popularan pa valjda da se hvali legicama kad dođe kući. Otišao tamo, ne zna ni izgovoriti ime grada ni nakon 20 ponavljanja, dogovorio GoT tour. Vidio Utvrdu da je fora pa se odlučio do tam popet žičarom. Tu je naš alpha zaključio da se užasava visine i da neće nazad sa žičarom nego će on polako dolje pješke. Po suncu. Bez vode. Za vas koji ste od tamo vjerojatno znate put, za nas koji nismo bili na google mapsu se vidi cik-cak staza koja vodi dolje do grada. Naš alpha tak lijepo jurio dolje, pa pao i razbio se, onda je vidio da će zakasnit na svoj GoT tour pa je opet trčao, pa kad je došao do nekog šumarka se opet sasrao di je i na kraju takav strgan i smrdljiv stigao na tour. Nakon tour-a je išao barit po gradu al je razočaran jer su sve turisti parovi pa nije imao koga.
Zaboravila sam napomenuti da alpha sa sobom ne nosi deziće ni gelove za tuširanje, opere se samo vodom. Jer zaboravio ih je ponjeti a nije htio tu kupiti u dm-u dezić i gel koji su onak desetak kuna. Jedan dan me žicao grickalicu za nokte pa će mi kao vratiti jer nije ponjeo svoju a ne želi kupiti. Imam ih tri pa sam mu jednu dala jer ne želim tak nešto dijeliti s ikim, bljak.
Isto tako, alpha je očekivao da ću ja njegov smrdljiv veš nositi doma oprati a kako meni to nije padalo na pamet i kad sam mu našla praonicu, prvo je odbijao išta nositi tamo i prao majice u umivaoniku sa sapunom za ruke, pa kad je napokon otišao me uspaničen zvao kako se koristi veš mašina jer ju nikad prije nije koristio (alpha živi s mamicom i taticom koji mu valjda sve obave) i od kuda iz mašine izlazi deterdžent (!?) i skoro se rasplakao da mu dođem pomoći al na sreću naišao je vlasnik praonice pa mu je pomogao.
U ponedjeljak, dok je on još bio tamo, ja sam dobila poziv preko Linkedina na testiranje iz jedne firme. Dobila sam zadatak i rekoh preko poruke E-u da ću sad par dana imati to za raditi, pa ono, možemo se vidjeti na kavi ujutro al nek si on onda isplanira dan i obilaske ali ja ne mogu. Ipak mi je malo bitnije bilo raditi test za posao nego njega dadiljati.
I tu je govno pogodilo ventilator kak bi rekli.
Napiše ti on meni poruku kao - kak mogu biti takva, on je samo zbog nas došao u Zagreb, zato nije ni isplanirao nikud okolo ići, ne bi ni bio u Zagrebu toliko dana da ja nisam tu i kako mu svi u hostelu govore da treba ić okolo putovat al on neće zbog mene, kako sam mogla ne javiti se njegovoj staroj na telefon a ona mi je poslala stvari, kako je on planirao upisat neku art školu ali je propustio upise da može doć vamo samo zbog mene i kako evo sad on plače u busu dok se vozi prema Zagrebu.
I onda je meni pukao film pa sam mu rekla da a) rekla sam stoput da mi niš ne kupuju a kod nas ak se neš kupi, pa da ti je i smrtni neprijatelj postao nakon toga, ne bi ni spomenuo poklon jer je poklon poklon, daš i zaboraviš, i da ga može sram biti što me predstavlja kao da sam ga žicala nešto i da si može uzet nazad to što je donjeo b) da sam mu jedno 10 opcija dala kud da ide na neke dnevne izlete pa ništa nije htio jer kao nema novaca i ne želi bez mene i c) da ima 33 godine i da ak mu je ta škola bila bitna (a nije ju ni jednom riječju prije spomenuo ranije) da je on sam odgovoran za upis i da je trebao tak i planirati put a ne na mene to prebacivati, kao da je moja krivica. Nit sam ga zvala, nit sam ga nagovarala da dođe, naprotiv došao mi je u totalno nezgodno vrijeme i onda - ja kriva.
Onda sam ugasila net na mobu da mi ne pinga whatsapp i nisam ga upalila do navečer nekad. Tad sam dobila sto isprika, joj nije tak mislio, pa ovo pa ono al meni je doslovno bilo dosta svega. Onda je i on počeo kao pa možemo se nać na kavi bar ujutro ovo ono. Rekoh pa to sam i rekla in the first place i ajd. Mislim si tu je još 3-4 dana, fuck it.
Otišli mi na kavu, prvo je pričao naravno kakve je ženske vidio bla bla, iza tog mi je stao kao - kako je on dugo čekao u bolnici u petak i tak to, i kako je on takav lega da je jednom kad su išli u Meksiko s prijateljima čekao s jednom legicom 5 sati na posebnom prijelazu jer je ona zaboravila putovnicu. Kao - vidi kak je on super a ja nisam čekala s njim u bolnici. A ja rekoh mrtva ladna - ja ne bi s nikim čekala. I točka. Valjd misli sad će on meni pričat kak je on super lega a ja sam kuja jer nisam htjela čekati s njim 5 sati u bolnici prije puta jer su ga izgrizle bube u jeftinom motelu da bi on uštedi parsto kuna. Super mi je kak je taj prc pokušavao sad progurati kad smo bili sami na kavi a kad sam ga pred bolnicom pitala hoće li se snaći, a muž kraj mene, onda je sve ma da, kak ne, božsačuvaj da on ne može. Alpha.
Onda mi je stao pričati kako on gladuje u Zagrebu jer jede samo iz pekare. Pa sam ga pitala što ne ode u neki restoran, ima ih tona. Joj on ne može sam ići u restoran, nikad ne ide sam. Ispostavi se na kraju, da kad bi ga ja ostavila nakon muzeja, on bi pokupio neš u pekari, gnjavio cure na trgu i kolodvoru i otišao u hostel. Nigdje nije išao sam, ništa nije radio sam. Alpha. S druge strane šprda onog cimera što nikud sam ne ide. Kažem mu da na put treba povest neku od ovih klinki s kojima se druži (vjerujte kad imate 30+, ljudi od 20 su vam dječica) - on ne želi dadiljat nikog jer onda on mora sve isplanirati što će se raditi. A ja doslovno zavrtila očima da vidi. Znači ti ne želiš nekog dadiljati a ja bih trebala tebe.
U četvrtak, dan prije njegovog odlaska, otišli smo u Mimaru (otišla sam samo zato što sam već dugo htjela pa ispalo 2u1) di se ponašao ko zadnje nekulturno derište - sve mora dirati, urlati stalno iako sam ga opomenula da se stiša (kao nema nikog pa on može urlati), prolazimo kroz vrata, skoro mi ih zalupi u nos a s druge strane ako ja držim otvoreno on lijepo prođe ko gospođa. Sjedimo mi na kavi nakon tog i nešto pričamo i ja spomenem geodeziju a on pita - šta je to, kad si ti to radila? I eto, to je kap koja je prelila čašu. Moja THE tema sa svim legama u zadnjih 10 godina (a i na blogu bome) je kako ne volim geodeziju i kako želim mijenjati struku (a sad i mijenjam) a on kojeg znam od kad sam imala nekih 17-18 i kojem sam to vjerojatno spomenula milijun puta - nema pojma, prvi put čuje. Toliko o tome koliko me slušao u zadnjih 15 godina.
Još jedna tema koju je na kavi vrtio taj dan je bilo kud želi iduće putovati i kako ima nekog rođaka u Švedskoj s kojim nije u kontaktu i kako je lik idiot i ovakav i onakav al će on otići i uvaliti mu se jer baš želi vidjeti Švedsku. Znači, nije bitno tko si i kakav si, ni dal se slažemo ni ništa, bitno da on dobije nekog da ga dadilja i voda okolo.
U petak smo ga ispratili na avion (ne može on sam Uberom, jel) i rekoh dabogda te više nikad ne vidjela.
Sad mi pokušava slati stalno neke glupave poruke i piše mi kak mu nedostaje pričati samnom ali si ja mislim - ne fali tebi pričati samnom nego pričati o sebi i svojim stvarima.
Kada je pitao prije toga jednom šta radim, odgovorila sam mu kako učim sad ovo i ono, iza toga je samo nastavio o sebi, bez da jednom riječju pokaže da je uopće pročitao ovo što sam napisala. Tako da hvala, al takvi ljudi mi ne trebaju u životu. Lagano mi je išao na živce već ranije ali da je pravi lega, kada sam rekla da sam dobila test bi bio ono - woop, rasturi to, ja ću se snaći a ne - ja plačem u busu. Alpha, što da vam kažem.
Eto rant over, morala sam ovo izbaciti iz sebe da bi mogla nastaviti pisati sretne postove :) Vjerojatno sam nešto i zaboravila, bilo je toliko sitnica s kojima mi je digao tlak u ta dva tjedna da sam i zblokirala to u mozgu da se ne živciram bezveze.
Toliko za danas, uživajte mi u vikendu i bježite od samoprozvanih alpha male-ova!
