Ne znam da li je itko drugi primjetio, vjerojatno je, kako nam se jesen prišulja dok ju mi negdje drugdje čekamo. Svi koji me čitaju duže od godinu dana znaju da mi je jesen najdraži dio godine. Volim proljeće kada se temperatura napokon digne i zrak miriše na mokru zemlju i napokon ne moramo nositi 10 kila odjeće na sebi, ali jesen posjeduje ono nešto magično i posebno što proljeće nema.
Jučer sam se vozila kroz Ilicu i primjetila da, iako je vani još uvijek bilo ljetno vruće, svo drveće je već u zlatnom lišću. Danas je temperatura pala i sad uživam u ranom jutru, zbundana, uz toplu kavu.
Ovih dana se opskrbljujemo novom tehnologijom. Muž si je kupio novi komp i monitor, pa smo jučer to sastavljali, također je nov moj laptop kojeg sam dobila kao surprise gift od buraza kada sam bila u Slavoniji. Putovanja i tehnologija su naš passion pa u to uvijek ulažemo.
Firma gdje sam poslala testni zadatak me pozvala na razgovor tako da me to čeka u devetom mjesecu ali prije toga imam dva tjedna skitanja s legom E. koji je prvi put bio oduševljen hrvatskom pa je opet došao u posjetu.
Ali najviše od svega čekam da se sveg tog riješim i da se situacija vrati u normalu jer koliko god volim kada se nešto dešava, sad mi se baš nakupilo puno toga i treba mi odmor mozga od svega. Em smo bili u Slavoniji pa smo na kraju ipak skočili par dana do mora da vidimo i muževu familiju, pa E. pa mi dolazi moja kuma D. koju nisam vidjela sto godina, da malo kafenišemo, pa intervju...
Bojim se da će mi jesen proletjeti u svoj toj strci, da neću ni stići uživati u njoj a već će biti zima. Ipak, ne mogu ne osjetiti magiju jeseni - čim malo zahladi imam više motivacije i za rad i za učenje i za sanjarenje.. Volim kad je toplo al ove temperature od 40C nisu toplina, to je pakao.
I još samo pitanje - je li prerano da počnem vaditi Halloween ukrase? :)
