Gledajmo Neshto Hrvatsko

Danas sam bolesna :( Napokon dočekam petak a ono - grlo grebe. Kolega na poslu je bolestan i normalno, odmah moram i ja biti kul i bolesna isto..



No cuclam strepsile, pijem sve što se da piti od kap'ćina, preko juhe iz šalice do čaja i nadam se najboljem :) Vani je danas sve bijelo ali nadam se da će se do sutra otopiti bar dio a do ponedjeljka sve.. Ne mogu riječima izraziti koliko jedva čekam proljeće (makar ono trajalo oba dana prije neg nam stignu temperature od +30C )

No dosta o meni, danas sam vam došla pisati o tri meni vrlo draga filma. Radi se o hrvatskim filmovima kojima sam oduševljena! Napokon filmovi u kojima tematika nije domovinski rat..

Prvi, koji sam pogledala valjda 500 puta je



Pjevajte nešto ljubavno ♥

Mislim film o rokerima s mjuzom Hladnog Piva - ljubav na prvi pogled. A onda još i on..



fap fap film definitivno :) Must see ♥

Drugi, za koji nisam bila sigurna dal se zove Suma Summarum ili Šuma Summarum ( Šuma Summarum je )



Film o team buildingu koji ispadne sve samo ne team building. U filmu su me ovi dvoje



naživcirali toliko da bi im oskara dala, odlična gluma!

Treći i zadnji koji sam gledala je Koko i duhovi



Napravljen po knjizi za koju se ja ne sjećam jesam li ju čitala ili ne. Znam da sam definitivno čitala Koko u Parizu i Zagonetni dječak. Odličan film, odlični glumci, neke fore na koje sam umirala kao npr ovaj portret



(meni liči na Bill Fucking Murray-a xD) O tome kako dva glavna lika liče na moje burazere (da, ova dva na slici) da i ne pričam.. Umirala sam :)

I tako dolazimo do zadnjeg, koji je od idućeg tjedna u kinima



Sad nagovaram dragog da idemo gledati i podupirati hrvatsku kinematografiju, da snime još filmova jer su mi ovi odlični.

Povezica kroz sva tri filma je glumica koja me oduševila još u prvom pa ju stalno zovem Đurđica iako joj je pravo ime Hana Hegedušić.







Baš je slatka i simpatična i nadam se da će biti i u idućim filmovima :)

Eto, toliko od mene za danas, ja si odoh napraviti bubble bath pa možda to istjera ovog đavla iz mene (iliti boleštinu). Ako ništa, bar ću mirišati divno :)

Aufidazin!

Za nju

Zadnjih godina Hrvatska je u krizi. Poslova je sve manje, režije i rate i kamate su sve više. Svi pričaju o selidbi van. Svi bi otišli samo kad bi im se pružila prilika. I ja s njima, bez razmišljanja.

Nedavno sam otkrila par blogova gdje ili stranci doseljeni u Hrvatsku pišu o tome kako je tu ili o Hrvatima koji su otišli van kako je njima tamo, točnije u USA. Dobro je nekada dobiti malo perspektive izvana. Hrvatska je predivna zemlja ali u njoj vlada totalni razdor. Ljudi su bezvoljni i ne žele išta poduzeti ne bi li ju spasili. Čak ne smatram da su ovi naši glupi političari toliko krivi za to koliko "oni neki izvana" koji se žele domoći naše zemlje za male pare pa im odgovara što su ljudi odustali od nje i što su nam političari lopovi. Možda to čak i potiču. Što me ne bi čudilo, pa sjetite se samo kada je bio "naš" rat, ljudi koji su do jučer bili prijatelji su ginuli bazveze sa dvije različite strane a naši predsjednici su sjedili na ručkovima i igrali tenis zajedno. Tako se sada na ručkovima vjerojatno dogovara i kako prodati zemlju nekome drugom. Samo ti dobro opljačkaj i onda ću ja uletjeti s ponudom koju neće moći odbiti.

Na stranu financijsko stanje, zaboravimo ga na pet minuta dok ne odemo do poštanskog sandučića po još jedan račun koji je od ovog mjeseca 40% skuplji. Na stranu to da iako ima 300 000 nezaposlenih ne možeš ih skupiti 30 000 na prosvjed. Pogledajmo nešto drugo.

Pogledajmo kako je naša zemlja u biti prekrasna.


Od Osijeka do Dubrovnika, svakih pola sata možeš stati i govoriti wau. Zemlja nam je jebeno predivna. Ravnice, rijeke, brda, jezera, planine, more, šume, otoci.. Toliko toga u tako maloj državi. Toliko ljubaznih ljudi. Toliko malih zanata i malih kučica i baba koje sjede na drvenoj klupi ispred ganjka.

Zemlja gdje je mala vjerojatnost da će te netko ubiti ako se pješke vraćaš kući s partija u pol noći. Zemlja gdje možeš pitati susjedna za pomoć i nećeš dobiti metak u čelo. Zemlja gdje ljudi vole ljude, vole kave od tri sata, vole pričati, vole se družiti, vole peći čevape na nekoj livadi koliko god komaraca bilo - fuck it, sve za zabavu i prijateljstvo. Zemlja gdje je najveće zlo koje ćeš učiniti strancu kada dođe u goste je napiti ga i smijati se njegovim reakcijama na naše cijene alkohola.

Zemlja čija te glazba može taknuti u srce..


ili natjerati da skačeš kao da ti je opet 18..


Zemlja gdje i uz malo para i nizak standard ljudi još uvijek imaju vremena za smijeh na vlastiti račun i ono naše "jebiga, biti će bolje". Zemlja u kojoj su moji prvi koraci, prve ljubavi..

Zemlja koju u biti volimo ali nas drugi tjeraju da ju mrzimo, odreknemo je se i odemo van. Jer što nas više ode, lakše će ju biti prodati. Što je više stranaca, manje će im stati do toga kome ona sada pripada.

Zemlja sa najljepšim gradom ♥



Zemlja s mojim patkama. Jebiga, mislim da se trebamo još malo boriti za nju.