Volim ustati rano ujutro. Posebno ako nikuda ne moram ići. Volim miris ranog jutra u proljeće, dok auti i ljudi još nisu užurbano krenuli na sve strane. Osim onih siročića koji rade od 6 - toliko rano da njih vidim kako mile kao mravi prema stanici u pet ujutro ipak ne ustajem ako ne moram. Volim jutra kada mogu držati balkonska vrata ovorena i viriti van skrivena pod pokrivačem. Volim kada je ujutro još uvijek malo hladnije.
Ljubav prema ranom jutru sam stekla od malih nogu - ustati tako rano znači da se nešto događa, nekud se ide - što i nije bilo tako često. Prvo su to bila putovanja u Mađarsku gdje se išlo u shopping. Prije rata je bilo normalno da se po sve ide u Mađu. Harkanj i Pečuh su bile glavne destinacije. Sjećam se tih malih radosti kada smo slagali kutijice vajkrema po stolu nakon shoppinga a ja bih uvijek dobila i neke điđa-mođe za vezati/ukrašavati kosu :)
Onda je došla škola. Ja uvijek kažem da sam jugonostalgičar jer prvo što su napravili nakon rata je da su me poslali u prvi razred xD Živila juga i doba kad su me oblačili, hranili, dali da spavam koliko hoću i nisam o ničemu morala brinuti hehehe :) Enivejz, sa školom su došle prve ekskurzije koje obvezno prati rano ustajanje, stajanje pred školom dok se sunce tek stidljivo pojavljuje i, uz tisuću savjeta koje su nam roditelji davali, nervozno i uzbuđeno čekanje kada će taj bus napokon krenuti.
Kada sam krenula u srednju krenuli su i oni zli jutarnji predsati gdje smo uglavnom svi spavali ili završili na kavi (naznačenoj sa strelicom u ranijem postu o Osijeku :) Iako nikada nisam bila neki kavopija, ta jutarnja kafenisanja, strah kada skužite profesora da ide do pekare pa se nadate da neće zaviriti u kaf da vidi jel pol njegovog razreda tamo (možda je bio star ali čisto sumnjam da je bio glup, posebno jer je generaciju mog starijeg brata [koji je išao isti smijer] par godina ranije istjerao iz tog istog kafića), nadanja i filozofiranja o kojima se tamo raspravljalo.. Sve je to ostalo još jedna lijepa jutarnja uspomena.
Nakon srednje sam lapila godinu dana jer nisam mogla pronaći posao i ta jutra nisu bila tako krasna. Kada radite i imate slobodno biti doma puno je zanimljivije - imate love za trošiti, možete ići van, u shopping.. Ma možete i do Konzuma gledati novi prašak za pecivo. Kada završite srednju, nemate posao a starci skoro pa dekintiraniji od vas - onda je sranje (pardon maj frenč).
Misty Morning (baš paše naziv i uz mene i uz post :)
Zato, kada sam pronašla posao i ponovno počela sudjelovati u tom jutarnjem životu, sam bila oduševljena. Iako sam već onda znala da to nije to zanimanje koje želim do kraja života, bila sam hepi kao nova godina svako jutro kad sam mogla potrpati stvari u torbu i biti opet dio tog ludog mravinjaka. Kako sam takva osoba da uvijek volim stići ranije (a u biti tako mi je i bus stizao u Os) uglavnom bih došla pola sata prije posla. Kad sam skužila da šefovi dolaze pet minuta prije početka počela sam jutra provoditi na Zrinjevcu. Moja firma se preselila nekih dva mjeseca kasnije u centar ali tada smo bili malo sa strane i tu je bilo moje jutarnje zen odmaralište.
Moj slanac i ja bi tu planirali što ćemo raditi u budućnosti, što sa tom silnom lovom od plaće (koja je prva 3 mj bila samo 2100kn a meni je izgledalo kao da mi danas date 10 000kn) i normalno - hoću li ikada pronaći onog pravog lika. Sanjarim ja tako ni ne znajući da će me dvije godine kasnije, dvije klupe dalje poljubiti upravo taj pravi lik :)
Sa poslom su došli i skupovi. Ah radosti kada smo prvi put išli na skup geodeta u Trogir! U autu kolegica, dva kolege i ja - savršeno! Tada nas je u firmi bilo još jako malo - pet šefova i pet radnika + tajnica. Isćekivala sam kada će me pokupiti ujutro kao i onda kada sam čekala kada će bus krenuti :) Kasnije nas je bilo više pa smo išli u četiri auta. Tako je bilo sva tri skupa i mislim da će mi to najviše faliti iz bivše firme - to druženje i zezanje i vožnja gdje naš auto zaobiđe drugi pa si mašemo i sviramo, pa sretnemo kolege iz katastra iz nekog drugog grada pa njima sviramo i mašemo :) Kao djeca. Ali kog briga, skup je, tri-četiri dana mira i uživanja na moru = savršeno!
Zadnja jutra su ova sada. Radim što volim, živim gdje volim, živim sa onim kojeg volim i ujutro izađem zaliti svoje cvijeće i slušam cvrkutanje i gledam što je u kojem vrtu procvalo. Volim jutro. I baš me zanima što će još buduća jutra donjeti :)
