Uvod u ljetovanje
Stigao je i taj ljetni godišnji opet. Dan prije puta - kiša, hladno. Pakiram ja tako sve od dugih rukava i traperica do japanki i minica. Svake godine isto. Prvih par dana kiša a onda sunjara.
Prošle godine nam je godišnji bio bezveze. Tek sam se bila doselila, vrijeme je bilo bezveze i išli smo na samo tjedan dana od kojih smo četiri čekali da idemo doma. Em kiša, em su djeca iz susjedstva bila nenormalna (vrištanje i deranje od 6 ujutro do 2 ujutro pod prozorom naše vikse, trčanje oko našeg auta a jedna mala koju smo prozvali dijete-sotona nam je čak gađala auto kamenčićima iz dosade), em su susjedi u viksi iznad nas galamili svaki dan do 3 ujutro.. Koma.
Ove godine smo si rekli ono - idemo i ništa nam neće smetati. Kak bude, bude. I bio nam je jedan od najboljih godišnjih do sad. Totalno da čovjek povjeruje u ono da si sam privlači stvari oko sebe. Djeca mirna i dobra, ovi što su sjedili inače pod našim prozorom sad su otkrili novo mjesto za okupljanje dvije ulice dalje, susjedi koji su galamili su samo jedno veče do ponoći puštali glasno glazbu (narodni radio, ugh) i to je to. Dijete-sotona je i dalje divlje ali sad imamo ogradu pa ne može blizu.
Kako smo poplavili podrum
Viksa inače pripada D-ovim starcima i oni svako malo nešto dozidavaju, dodaju, popravljaju, prepravljaju.. Tako da svake godine prije ljetovanja (a mi uvijek idemo prvi pa onda D-ov brat sa ženom) imamo usmenu predaju što sve trebamo odvrnuti, zavrnti, spojiti, otkačiti i tako dalje da bi nam voda/struja/nešto treće radilo.
U viksi nema proveden vodovod nego cisterna s vodom koju (sada smo saznali) pune dečki iz DVD-a.
Uglavnom, da malo premotam unazad. Krenuli smo u ponedjeljak oko 9 sati - kao, neće biti gužve na cesti, mi idemo starom pa polako za max 4h ćemo biti tamo. Da bi na pol puta čuli da moramo ići okolo naokolo po Velebitu zbog bure pa nam je zatvoren most i tunel. Put od 3-4h rastegnuo se na skoro 6! Predivan prizor sa puta
Možda je i dobro što je vrijeme bilo takvo kakvo je jer biti u koloni je dovoljno grozno i bez da me sunjara prži.
Stigli mi napokon, raspakirali se, uživancija. D napokon na godišnjem, zaslužio je da se odmori. Zvoni tel, zove sveki da zalijemo vrt jer je posadila neko cvijeće i drveće pa ajd. Cijev za poljevanje je već bila uštekana u taj neki vrag u podrumu koji nam pumpa vodu, odvrnemo mi vodu dolje, odvrnemo na kraj cijevi ono da šprica, lijepo zalijemo vrt, zavrnemo vodu na kraju cijevi i ajmo gore u viksu odmarati.
Ošli spavat, ujutro ja osjetim da je D ranije ustao a meni se još ne da, ode on van, uleti nazad unutra i prodere se - poplavili smo podrum! A ja onak u pol sna još skočim, nemam pojma koji mi je vrag raditi, da zgrabim kantu pa trčim il šta. Ništa, obukla se, siđem dolje a ono
Veselje i radost. Cijev koja je bila zakačena u podrumu se negdje u pol noći otkačila i kak je voda bila upaljena fino nam cijela cisterna iscurila u podrum! Plutaju stvari, D psuje sve po spisku, zove starog, starom mrak na oči (inače svake godine nešto razbijemo ili pokidamo, ovo nam je rekord za sad :) Ajd ništa, na sreću imali smo u podrumu pumpu za ispumpavanje pa je ona izbacila 90% vode a zadnjih 30ak cm smo kantama. Bilo bi čak i zabavno da nije bilo sranje :D Zadnji cm je najgori, to smo morali s krpama, pa cijedit u kantu a moš mislit podrum čist, sve mrvice i prašina se poljepilo fuj fuj X_x
No, uspjeli smo sve izbaciti i posušiti, bio je strah na moment da taj hidrofor il kak se zove neće raditi ali na sreću je pa smo jedino morali sačekati do srijede da nam DVD-ovci dovezu novu cisternu vode.
Sad se ja zezam kako smo pokušali napraviti bazen u podrumu i da je ideja bila odlična ali izvedba plana ne baš hehe :)
Gospođa Rebarce
Naše plaže su dosta male i uglavnom na iste dijelove idu isti ljudi tako da nakon tri dana uglavnom skužite tko je na "vašem" dijelu plaže. Tako da smo brzo pohvatali tko je s kim par i naročito nam je bio interesantan jedan par gdje ženskica ima nekih 12 kila s krevetom a muž valjda 200 na 180 visine. S njima je bila i mala djevojčica od nekih 7-8 godina.
Ležimo mi tako jedan dan a Gospođa Rebarce, do tada nam još nepoznata, stala pričati s nekom kolegicom kako eto ona sad mora ići gore kuhati ručak, a htjela je mužu dati da jede mljeveno meso sa tjesteninom od jučer a on, zamisli gada, otišao i kupio rebarca. I sad ona mora stajati kraj šporeta dva sata i paziti na ta rebarca. Kolegica se zgraža. A, nastavi Gospođa Rebarce, još želi i krumpira pečenih! Prva na to pametno - joj pa to ti je još dva sata! Štos je još veći što je viksa u kojoj su oni bili točno kraj mora, da je stavila vražja rebarca peći, mogla je dolje biti na plaži sat i pol ili koliko se već peku i samo skočiti gore kad vidi da je vrijeme da ih izvadi. Tako da smo ju zbog rebaraca a i iz gleda krstili - Gospođa Rebarce.
Nakon toga stala tračati to svoje jadno dijete, kako je uvijek zadnja kad ide iz svlačionice u školi, kako je sva neki sanjar, kako kasni stalno.. Ne znam zašto ali ne volim ljude koji tračaju vlastitu djecu. Onak, ako je takva, vjerojatno je od tebe naučila s obzirom da ti je lijeno ustati i otići 5m dalje u viksu skuhati ručak. Inače, Gospođa Rebarce je cijele dane na plaži, valjda je jednom na sat vremena nije bilo.
Skrivena pod suncobranom špijuniram ljude :)
Tu dolazimo i do njenog muža - na moru je bio zakačen skuter i Gospođa Rebarce bi svako malo otišla, popela se na njega i sunčala svoja rebarca. Jedan dan, došao taj njen i sad će se on popeti. A siroče, škemba mu visi preko gaća, krekić ispao iza. Stao on puhati mahati, pokušava ovak, pokušava onak i ne može se popeti. Meni neugodno smijati se a lik izgleda ko morski tuljan xD Jednom je skoro uspio ali se skuter nekak izvrnuo pa se morao baciti nazad da ga ne potopi. Na kraju je odustao. Gospođa Rebarce mu se otvoreno smijala i pogledavala na nas ali rekoh nije mi u redu smijati se s njom njenom debelom mužu. Htjela sam joj reći nek ga ode pogurati al me bilo strah, ak padne nazad na nju izgubit će mu se u krekiću kolika je :D
O plivanju, fobiji i utapanju
Mogla bih sastaviti niz slika da vidite kako je moje "plivanje" išlo iz godine u godinu ali ne želim svoje slike u badiću na blogu (ili igdje ako ćemo tako hehe) Prvo ljetovanje je bilo ulazak u vodu do gležnja u vrh glave. D se kao i svaki pošten momak ponudio da me nauči plivati, dignuo me i otfurao u vodu do struka da bi se tamo okliznuo, pa smo oboje roknuli u vodu, ja progutala pol gutljaja vode, dobila panick attack i skoro me ko mačku morao otfurati nazad na obalu dok sam mu se držala za glavu i ronila suze :D
Druge godine je bilo do koljena u vodi, pa do koljena al plutam vam tam, pa do struka, pa sam na kraju prošle godine došla do tog da "plivam" s jednom nogom a drugom bockam pod sam da provjerim jel tamo i eto da se pohvalim, ove godine sam napokon proplivala, kako ja kažem, s obje noge! :)
Jest da nema šanse da odem u vodu dublju od preko ramena ali sad kad me val baci malo dublje ne dobijem panick attack više :) Jako sam ponosna na sebe, taj moj strah od utapanja je baš fobija i mislim da je odlično što sam to svladala. Kad sam skužila da mi ide (s obje noge, jej) više me D nije mogao izvući iz vode :D
Eh ti dani & Jež
Taman proplivah i od sreće dobih "one ženske dane". Pa sam jedan dan morala mirovati i šizila, jer sad znam plivati a moram sjediti i grijati se i cugati neofene. Bljak!
U Zadru smo naletjeli na rasprodaju knjiga pa smo pokupili pet Pratchettovih
i to se čitalo cijelo ljetovanje. Ranije kupljenog Crichtona nisam ni taknula
nakon prvih 5 strana! :O Ofkors, tu je i kapućino :)
Pa smo onda odlučili iskoristiti dan i skočiti do Zadra. U Zadru sve po starom, osim cijene parkinga koja je sad 10kn a ne 6 u drugoj zoni. Slika nemam nešto od ove godine jer je to išlo ovak nekak - prve godine 3000 slika, druge 2000, treće 500, šeste 28 od toga 15 slikano mobitelom xD
Vozimo se mi nazad doma po mraku kad ono na pol ceste istrči jež i ofkors pod auto :( Čuli smo ~tup~ i još sam mu vidjela malo oko kak se okrenuo prema nama kad smo naišli ali se nije siroče maknuo :( I sad meni bed, jer mene takve stvari bediraju i stane D pričati kakav je jež u biti bio i zašto se bacio pod auto i dal je preživio. Tako je nastala priča o fructose & lactose intolerant ježu koji je siroče mogao za doručak jesti samo musle s vodom i bez voća unutra pa mu je bilo dosta života. Razvezli smo mi priču o ježu dobrih deset minuta, trebala sam popisati što smo sve izmislili, bila bi dobra priča za djecu :) Nekih dva sela dalje smo naletjeli na drugog al smo ga skužili na vrijeme pa smo stali dok se on fino nije maknuo kraj ceste i otišao u obližnju travu.
Zaključak
Eto, raspisah se ja pa kome se čita, stići će i do ovoga :) Uglavnom, ljeto je bilo interesantno, da nije bilo poplave podruma bilo bi i bolje ali sad bar znam da imam skriveni talent za bacanje vode iz podruma :) Skoro svaki dan smo išli dolje do grada na cugu, sredili su nam Novigrad pa je predivan, šetnica velika, parkirnih mjesta koliko hoćeš. Bili smo i na ribarskim večerima, taman su bile ovu subotu pa nam je to bilo kao "oproštajno veče" od mora :) Popilo se puno radlera ove godine, izmijenilo puno romantičnih poljubaca uz more, naplivalo i nasunčalo (i već se gulim, ne mogu ja imat boju ni dva dana), navozalo i ismijalo svemu i svačemu, načitalo se hrpu knjiga, odigralo hrpu igrica i sve u svemu, bilo odlično :)
A sad, povratak u stvarnost :)
