10 000 Days of Dreaming

Danas sam stara 10 000 dana :) Jej! :) Pronašla sam stranicu ( OVU ) na kojoj se može izračunati koji dan si rođen, koliko si star i još hrpu tih sitnica. Inače, rođena sam u petak u 16:05, nije ni čudno da mi je to uvijek bio najdraži dio tjedna xD

Nego, danas htjedoh pisati o snovima. Dosta pamtim svoje snove, sanjam u boji, s mirisima, opipom.. Iznenadila sam se kada sam čitala da je nekim ljudima nezamislivo sanjati u boji O_o



Među najranijim snovima koje pamtim je kako se provlačim kroz procijep ispod vrata naše dječje sobe (imala sam valjda 3-4 godine) a u sobi je hrpa ljudi i među njima narančasti mačak s tri oka. Nemam pojma zašto ali užasavala sam ga se. Hodao je okolo kao i ljudi i imao je oko na čelu. Wtf.

Nakon toga sam imala period kad sam sanjala da sam se izgubila i to me je dosta dugo držalo, godinu, godinu i pol, nemam pojma (između 4-te i 5-te godine). Između ostalog je tu bio i dio sna gdje izađem iz sela i trebam proći drveni most da bih mogla otići u polje. Na mostu stoji čovjek i na lancu drži tri ogromna psa. I uvijek je vrijeme takvo da sunce peče, podne je, tišina, čuje se zvuk pčela.. I nikad ne pređem most.

Nakon toga je bilo svega i svačega i period od 7-12 godina ne pamtim po nekim bitnijim snovima.



Sa 13 sam opet počela sanjati jedan te isti san koji se vrtio u krug. Sjećam se da su bili ljetni praznici, možda me to vrućina opali pa sanjam svašta xD Iz tog jednog sna rodilo se hrpu snova koji su bili povezani da sam na kraju iz zezancije nacrtala kartu svih mjesta i kako su povezana.

Zanimljivo je da je jedan dio sna išao ovak: stajala bih ispred crkve, oblaci su onak full sivi i izgleda kao da će kiša roknuti svaki tren, vjetar piri, trava mi je do koljena (iako oko naše crkve nema trave al ono, mozak je zabrijao), iza toga je livada i riječica sa trulim mostom a preko rijeke je full mračno i čuje se kako hrpa nečega gricka.. Sve bliže i bliže O_O Za bonus, nekada je uz ovaj san došlo i veliko drvo kraj crkve oko kojeg bi klinci plesali u krug držeći se za ruke O_o Ono što je weird je da je uvijek svirala mjuza kad bih tamo bila. I onda, nekih 3 godine kasnije sjedim kod buraza i neš klepećemo i počne svirati pjesma i ja skoro roknem na dupe. Početak (prvih 30 sec) je totalno mjuza iz mog sna.



Pošto je vjerojatnost da sam ju ranije čula jedva 2% nemam pojma kak mi je dospjela u glavu. Kud ne sanjam dobitnu kombinaciju za loto :)



U ovom mixu snova bilo je zbilja svega i svačega. Jednom sam sanjala da je jedna kuća u mom selu haunted i da sam ušla unutra i da je bila hrpa duhova okolo. Kad god prođem kraj te kuće sjetim se tog sna :) Drugi put sam sanjala da se cijela cesta i sve okolo zamrzlo i da sam se klizala vamo tamo :D O snovima s letenjem ne moram ni pričati, čak sam bila razvila foru da (pošto često kad sanjam znam da sanjam) ako želim letjeti samo skočim s nečega ili se zaletim niz brdo i voilà. Jednom me mozak totalno zezao pa sam tak letjela samo nekih 30 cm od zemlje. Totalno lame mozgu, totalno lame.



Čudno je kako te neka pjesma može vratiti u neki san koji si zaboravio. Npr ova



me uvijek podsjeti kako sam sanjala da živim u nekoj kuli na vrhu brežuljka i da je kula puna labudova koji su u biti začarani klinci i da odgovaram lovce da ih sve ne poubijaju. Taj san me vuče na neku bajku ali nemam pojma koja bi to mogla biti.

Još jedan čudan san je - sanjam da sam u Os i želim ići kući (to dok sam još živjela tamo). Vani je noć, nigdje nikoga. Dolazim na bus stanicu a na stanici kartonska kutija (kao kutija od tv-a). Ja fino sjedam unutra. Kutija je inače s jedne strane zavezana užetom za koje ja, u snu, znam da na drugom kraju vuku moja braća. I tako kutija krene i vozim se ja polako doma, a iznad mene veliki pun mjesec. Danas me taj san asocira na moje noćne vožnje vlakom. Jedina razlika je što bi moji burazeri brže dovukli tu kutiju samnom do Zg nego što se onaj vlak vukao xD



Jedan od mojih iracionalnih strahova su (nemojte mi se smijati) zombiji. Ali za ozbiljno :D Od svih tih horor scenarija zombi apokalipsa mi je nekako najrealnija. Ljudi su već i ovako zli, da ne kažem ove luđake što smišljaju kojekakvo biološko oružje (znate da Rusi rade na nekom strojčiću koji će žrtvu činiti depresivnom? Mislim nije dost što smo svi već u k kad je vrijeme šugavo i sl, sad će me neka ruska baba još moć upucat nekim vragom da budem depi) tako da je samo pitanje vremena kada će napraviti zombije od ljudi. Tako da dosta mojih trenutnih snova ima baš zombije za glavne likove i mene kak bježim okolo.



I za kraj - stvar koja mi se dogodila samo jednom i nadam se da se neće ponoviti je - sleep paralysis iliti stanje kada ti je mozak budan a tijelo spava. Na sreću kako čitam dosta o svim tim weird stvarima znala sam i za to pa kad sam se probudila a jedino što sam mogla mrdati su oči, malo sam zvjerala okolo i rekla fuck it, ne želim halucinirat jer kakav je moj mozak odapela bih od straha pa idem ja nazad spavati. Inače, feeling nije kao da si budan i paraliziran, već više kao kad si užasno užasno pospan pa je sve nekako fuzzy.

A što ste vi zadnje sanjali? :)

ps. ove prezakon surreal fotkice radi Alastair Magnaldo kojeg sam upravo otkrila i oduševljena sam!

Home Sweet Home + Planovi, planiranje i planina :)

Kod kuće sam! Happy Happy :))) Volim naš stančić, jedva sam dočekala da se vratim. Užasno mi je nedostajao moj D i naše glupiranje i sve sitnice iz našeg života. Čist se čudim kako sam nekad mogla i po dva a da ne kažem tri tjedna bez njega. Nedaj bože više nikad! Nekako mi je brzo proletjelo 5 sati u vlaku (išla sam onim u podne iz Os koji u Zg dođe oko 17h uf!) i čitala sam Albert Camusovog "Stranca". Jadna ta djeca u školama, nije ni čudo da ne vole čitati, knjiga je odvratna. Ne znam po čemu je izabrana za lektiru ali ajd, uvijek si zamislim da je lektire birao neki starac od 93 godine koji je htio napakostiti učenicima :) A zašto sam ju čitala kada postoji toliko krasnih knjiga uz koje čovjek ne poželi skočiti pod vlak?

Sjećate se onog posta kada sam pisala o odlukama i budućnosti i sve to? E pa donosim neke odluke uz koje moram čitati lektire :) Točnije - želim proći državnu maturu i upisati fax. To sam tek nedavno odlučila ali me čvrsto uhvatilo. Prvo sam mislila ići ove godine ali, računajući koliko vremena imam a uz to i financija ( s obzirom da sam službeno nezaposlena, dakle nemam neka redovita primanja) odlučila sam sve prebaciti za iduću godinu. Do tada imam vremena naučiti sve za pet :) Kako za nas "stare" maturante koji nismo ovogodišnji postoje neke fore kao da ne možemo ići na drugi rok mature ukoliko nešto zbrljamo i sl, odlučila sam pripremiti se za iduću godinu. Engleski i hrvatski mi nisu problem ali matematike se više ništa ne sjećam, makar sam imala dobre ocjene iz tog predmeta. A trebala bih za fax koji želim polagati višu matematiku. Tako da sad imam vremena ušparati za fax + naučiti sve :) Do tada planiram poraditi na poslu koji trenutno radim i pretvoriti ga u stalan posao i uštediti sve što sam isplanirala. Ako se netko pita zašto nisam išla na fax kad mi je bio red - moji starci su uvijek bili u onoj stvari sa financijama, pa sam nakon srednje odmah išla raditi kako bih se izvukla iz tog siromaštva. Kad krečeš od nule, odnosno kada si moraš ušparati da bi uopće imao čitave traperice i majice koje nisi naslijedio od starije braće, vrijeme brzo leti i eto me sad tu. Od kad sam počela raditi išla sam na tečaj grafičkoj dizajna, postala član Mense ali sam se uvijek osjećala zakinuto kad bih morala kazati da nisam išla na fax. Gledam kako i gluplji od mene završavaju fakultete a ja šipak. Pa ću si napokon ispuniti i tu želju. Kako ne planiram imati djecu prije 30-e imam vremena. Ako i ne budem radila u polju koje želim ići, nema veze. To je više zbog neke moje satisfakcije nego samog pronalaska posla iako bi naravno bilo lijepo pronaći posao u struci nakon faxa.

Još jednu stvar koju radim je lista "101 u 1001" iliti Day Zero Project. Stvar je u tome da napišete listu od 101 stvari i riješite ih u 1001 dan odnosno cca 2.7 godine. Meni se sviđa jer nije kao novogodišnje odluke, pa ako jednu sezonu ne uspiješ je propast. Lista se pravi tako da napišete neke veće želje kao "pronaći posao" ili "kupiti auto" i više manjih kao "pročitati 10 novih knjiga" ili "otići u kino 3 puta" i sl. Manje stvari služe da osjetite zadovoljstvo kada nešto prekrižite s liste, a i da napokon napravite ono što godinama planirate a nikako ne stižete jer zaboravite. Već sam jednom radila ovu listu, prije 3 godine i završila sam skoro sve s liste osim nekih stvari koje sam pisala o izradi nakita a taj sam hobi napustila. Za sada imam 66 stvari na listi (treba to sve smisliti) posebno jer sam na prošloj listi radila svašta pa ne želim ponavljati. Tipa, jedna od stvari na prošloj listi mi je bilo "probati 10 novih vrsta čaja". Kada sam to spomenula u uredu, kolegice su mi donosile vrečice od novih čajeva koje su kupovale pa sam na kraju probala više od 15 novih vrsta :) Uglavnom zanimljiva stvar, a kako sam ja pomalo opsjednuta listama, uvijek volim planirati u budućnost, ovo mi je super :) Ako netko ima ideju što još da stavim na listu, pliz komentirajte, jer su mi za sad kreativni izvori presušili xD

Noćna svjetla

Slušam Placebo pa me hvata neka nostalgija. Zavaljena u jastuk razmišljam o svemu i svačemu. I tako mi misli padoše na prošlost, davno davno kada sam još bila jako mala A. Kada sam iz svoje nekadašnje dječje sobe, ležeći u ljetnoj noći spremna za spavanje, slušala udaljeno tutnjanje kamiona koji su prolazili glavnom cestom kroz moje mjesto. Sanjarila sam tada o tome kuda idu, kako li je predivno biti kasno po noći vani i što sve vide i dožive ljudi koji se voze u nepoznato po noći. One rijetke prilike kada sam se kao malena A našla po noći vani, vozeći se kući iz posjeta gdje bih se sa roditeljima zadržala kasno, gledala sam noćna svjetla i smatrala ih nečim najljepšim i najmisterioznijim. Žute lampe koje više ističu sjene nego li osvjetljavaju, mračne ulice sa pokojim titrajem upaljenog prozora, auti koji prolaze mimo nas brzinom svjetlosti u noći - to su slike koje sam obožavala i htjela i ja biti jedna od onih koji se voze daleko daleko prema nekom osvjetljenom gradu.

Sanjarila bih o odlasku u naš grad, o šetnjama po mračnim ulicama ispod žutih lampi, o misterijama koje se kriju u mračnim uglovima. Onda sam postala malo veća A pa sam uživala u istima ali i dalje, gledajući kroz prozor autobusa kada bih se u zimskim predvečerjima vraćala kući iz škole, sanjarila o svjetlima nekog dalekog grada, o putovanjima u noći kada se čini da cijeli svijet spava, samo postojiš ti i noćna svjetla. Dalje, dalje u vremenu, izgubljena A srela je svog D, koji kao da je čekao na trenutak kada su se u A ugasila sva do jednog malog svjetla nade za neko bolje sutra. I onda je A napokon dočekala da se u noći vozi prema nekom dalekom osvjetljenom gradu gdje ju čeka nešto tako milo i drago i misteriozno i poznato u isto vrijeme.

Godine prolaze, vožnje su i dalje tu, D je i dalje tu odnosno tamo, a A i dalje uživa u putovanjima, u beskrajnim mračnim poljima kroz koja vlak leti. Kroz prozor se vide svjetla u daljini i lampe i prozori na kučicama, bicikli i auti koji prolaze i zastaju dok vlak ide sve dalje i dalje, bliže tom trenutku kada će A opet ugledati svog D, barem na nekoliko dana. I dok uživa u tim noćnim svjetlima, A razmišlja - hoću li jednog dana ovako ići kući a ne "tamo" i gdje li će biti ono malo svjetlo za koje ću znati da je moje, a ne još jedno od onih koje se približava, približava i onda proleti u noći, ostajući zauvijek misteriozno i neotkriveno i strano. Kako to obično biva, jednog dana stiže poruka od D - to je to - i upali se još jedno malo svjetlo tamo daleko ali tako blisko i tako drago.

Danas A sjedi i piše predugi post koji će mnogi preskočiti; sjedi u nekadašnjoj bratovoj sobi i zna da za par dana, kada sjedne na taj vlak koji još uvijek voli, makar se navozala dovoljno za do kraja života, negdje daleko u jednom dalekom gradu, jedno malo svjetlo svjetli samo za nju i njenog D i zove se "tu" a ne više "tamo". I A zna da snovi koje imamo kao djeca mogu postati stvarni sa dosta strpljenja i puno puno ljubavi i brige i tu i tamo kojeg mita u obliku Milka čokolade :)

I sada znate zašto je moja background slika ta koja je :)