C'mon Autumn

Ne znam da li je itko drugi primjetio, vjerojatno je, kako nam se jesen prišulja dok ju mi negdje drugdje čekamo. Svi koji me čitaju duže od godinu dana znaju da mi je jesen najdraži dio godine. Volim proljeće kada se temperatura napokon digne i zrak miriše na mokru zemlju i napokon ne moramo nositi 10 kila odjeće na sebi, ali jesen posjeduje ono nešto magično i posebno što proljeće nema.

Jučer sam se vozila kroz Ilicu i primjetila da, iako je vani još uvijek bilo ljetno vruće, svo drveće je već u zlatnom lišću. Danas je temperatura pala i sad uživam u ranom jutru, zbundana, uz toplu kavu.

Ovih dana se opskrbljujemo novom tehnologijom. Muž si je kupio novi komp i monitor, pa smo jučer to sastavljali, također je nov moj laptop kojeg sam dobila kao surprise gift od buraza kada sam bila u Slavoniji. Putovanja i tehnologija su naš passion pa u to uvijek ulažemo.

Firma gdje sam poslala testni zadatak me pozvala na razgovor tako da me to čeka u devetom mjesecu ali prije toga imam dva tjedna skitanja s legom E. koji je prvi put bio oduševljen hrvatskom pa je opet došao u posjetu.

Ali najviše od svega čekam da se sveg tog riješim i da se situacija vrati u normalu jer koliko god volim kada se nešto dešava, sad mi se baš nakupilo puno toga i treba mi odmor mozga od svega. Em smo bili u Slavoniji pa smo na kraju ipak skočili par dana do mora da vidimo i muževu familiju, pa E. pa mi dolazi moja kuma D. koju nisam vidjela sto godina, da malo kafenišemo, pa intervju...

Bojim se da će mi jesen proletjeti u svoj toj strci, da neću ni stići uživati u njoj a već će biti zima. Ipak, ne mogu ne osjetiti magiju jeseni - čim malo zahladi imam više motivacije i za rad i za učenje i za sanjarenje.. Volim kad je toplo al ove temperature od 40C nisu toplina, to je pakao.

I još samo pitanje - je li prerano da počnem vaditi Halloween ukrase? :)

Finally Relaxation

Čekala sam mužev godišnji i dočekala ali me život kao i uvijek cima, pa sam tako zadnjih tjedan dana provela kodirajući.

Firma u koju sam se javila prije nekih mjesec dana, i za koju sam mislila da nisam upala ni na mogući-kandidat listu, poslala mi je prošli tjedan test (zadatak za iskodirati, klasična praksa kada tražite posao u nekoj developerskoj firmi) a kako sam dobila nešto što nikada do sad nisam radila, dobro sam se namučila sa zadatkom.

No, koliko god teško, ovaj frontend mi je uvijek tako zabavan za rješavati. Svaki zadatak dočekam kao neku mozgalicu koju moram riješiti. Ne znam da li je zadatak koji sam dobila težak za poziciju koju tražim (junior), naveli su da možemo poslati i polovično rješenje i da će se uzeti u obzir al ja sam tvrdoglava pa kad sam ga dobila bilo je - challenge accepted :) Borila sam se s njim 5 dana ali uspješno sam ga riješila i poslala.

Sad je plan igrati Simse 3 i putovati okolo dok me nove obveze ne čape.

Summer Blues

U iščekivanju smo godišnjeg. Muž je spreman za odmor već zadnja dva mjeseca i napokon brojimo sitno dane do njegovog godišnjeg. Ove godine smo odlučili ne ići na more (možda samo par dana) jer su njegovi roditelji u viksi. Oni su penzioneri i cijelo ljeto provode na moru a nama em more nije neki gušt, dost nam ga nakon dva dana, em biti cijelo vrijeme s nekim - neka hvala. Za razliku od nas, oni obožavaju biti dolje pa im ne želimo kvariti odmor tako da oni idu nazad za Zagreb kad mi dolazimo pa ćemo možda otići samo na dan-dva da nam ne popiju krv što nismo došli :) Inače su super i obožavam svoju svekrvu i svekra al s nekim bit na duže vrijeme u istoj kući, neka hvala :)

Kupili smo si novi ventilator, neko fenci čudo, pa mi sad ni ovi vrući dani nisu nepodnošljivi. Nemamo još klimu (kad smo se tek uselili nismo mislili da bi ju ikad htjeli staviti, sad se predomišljamo) pa smo odlučili uložiti u ovo. Ima i daljinac i neki vrag što radi paru pa vlaži prostor i neke modove kako puše, ma svaš neš. Nisam ni znala da ovakvi ventilatori postoje ali iskreno, nisam nikad ni gledala ventilatore.

Meni je na vrh glave učenja i sveg tog, tako da moram priznati da i ja jedva čekam godišnji da odmorim mozak. Samo da mi je sjest u auto sa mojim D pa da se vozimo nekud, nije bitno kud, taj dio putovanja mi je najdraži. Kad se zezamo i pjevamo iskrivljeno mjuzu s radija, radimo planove i raspravljamo o svem i svačem.

U Decathlonu smo si negdje prošlu jesen kupili dekicu za piknik i napokon ju krstili prošli mjesec. Otišli smo do Trakošćana, ja pronašla neko mjesto uz samu vodu gdje ju mogu staviti pa smo chillali, gledali bube i ljude kak pedalaju okolo, zen za mozak. Doma smo išli gotovo high, takav neki feeling smo imali. Inače se znamo živcirat oko sveg i svačeg, ta vožnja doma je doslovno bila kao da smo na nekim drogama. Što priroda uradi mozgu.

Tako da ovaj godišnji planiram barem jednom da odemo tamo na full piknik, sa hranom i svime i samo guštamo i odmaramo od monitora i briga.

Također ću morati skočiti do Slavonije, malo da vidim moje šta rade i šta ima. Uglavnom za godišnji nam je plan puno malih putovanja svuda. Samo da ga je dočekat više :)

Nadam se da i vi ostali već uživate u svojim godišnjim odmorima a ako su već završili, da ste se bar dobro odmorili. Toliko od mene za danas! :)

Another Friday

Sunce prži, ventilator dere a ja naravno - čekam jesen :) Znam da će oni jesenski dani koje volim trajati sve skupa tri dana a onda krenut sivilo i kiša ali nema veze.

Razgovor za posao na koji sam išla je prošao dobro, ali posao nisam dobila. Smatram uspjehom što su me uopće pozvali bez iskustva i to s prvom zamolbom. Konkurencija je velika i veliki broj ljudi se prijavio tako da je super što su me uopće pozvali. Polako ozbiljnije počinjem pratiti oglase ali do jeseni vjerojatno više ništa neću slati.

Otkrila sam nedavno Google Keep - googleovu stranicu gdje možete sve svoje obveze (a i liste i slikice i svaš neš) zakačiti kao post-it notes. Postoji i opcija da pored svake stvarčice stavite check-box pa si možete lijepo prekrižiti što ste obavili. Meni super dođe da pratim sve te tečajeve na kojima sam a i obveze koje ulete sa strane pa zaboravim na njih ako ih ne zapišem.

Za sada imam tri tečaja koja želim završiti do D-ovog godišnjeg (koji je za dva tjedna) jer nakon njegovog godišnjeg mi ponovno dolazi lega E iz Amerike na dva tjedna, pa dok njega otpeljam nazad bit će početak rujna, a nećemo se lagati, kad je muž na godišnjem i ja sam :)

Od zadnjeg posta sam položila još dva manja certifikata a neke koje sam ranije polagala želim još pregledati da osvježim pamćenje jer ne koristim svu tu tehnologiju i programe i jezike svaki dan. Tu je još i moja web stranica koju želim redizajnirati ali ona će morati malo pričekati.

Inače je sve po starom, ja svoje učim, D svoje radi, biljke nam rastu, čuvarkuće cvjetaju i kaktus mi je dobio "bebu" :)

***

Počela sam ovaj post još jučer pisati pa morala ostaviti zbog drugih obveza a vrijeme me nagradilo sa mojih najdražih 22C pa evo već cijelo jutro normalno učim bez da se pretvorim u lokvicu. Danas u planu je mal shoppingiranja, mal spremanja ali sve to će morati pričekati dok završim bar još 2-3 Algorithm Scripting zadatka :) Toliko od mene, uživajte u ovom ugodnom petku i vikendu!

Time For A New Post

Pozdrav dragi moji čitatelji i čitateljice :) 

Eto mene nazad nakon godinu dana. Iako je zadnji post bio u kolovozu prošle godine (koji je sada draftiran) ništa pametno niste od mene čuli od prošlog lipnja pa je vrijeme za update.

Tada sam smatrala da je ovom blogu došao kraj ali svako toliko bi me uhvatila želja da napišem neki post pa sam napokon odlučila vratiti se mom dragom starom blogu koji me trpio godinama. Započela sam novi blog sa mišlju da ga ograničim samo na tech stvari i da mi bude više kao neka poslovna stranica no na kraju, kako sam napravila svoju službenu web stranicu i uz twitter na kojem sheram tech stvari i upoznajem ljude iz web dev branše, taj blog mi više nije potreban. Kako sam se zadnjih godinu dana okružila svime što ima veze sa web developmentom, nekad mi fali kutak gdje mogu pisati o kjut olovkama ili novoj maskari ili dobroj knjizi koju sam pročitala - moj svaštarski kutak. I gdje da se okrenem nego ovom blogu :)

Pa krenimo s dogodovštinama - za vas koji ste pratili moj tech blog, vi većinu ovoga već znate ali ne želim imati rupu na blogu od godinu dana i onda početi trabunjati o nečem što se čini totalno random pa da ponovim.

Nakon što je završila edukacija u Algebri, položila sam svoj završni test i riješila završni rad bez ikakvih problema. Malo iza toga, nazvali su me iz Algebre s ponudom za stručnu praksu od dva tjedna. Prakse su dijelili najboljim polaznicima iz svih grupa a sistem im je izgleda da ponude listu ljudi različitim firmama pa tko nas pozove. 

Prva firma koja me pozvala je ispala totalno bezveze - nisu tražili praktikanta kojeg će oni nešto naučiti već nekog tko bi im valjda trebao srediti njihovu web stranicu za đabe u ta dva tjedna. Kad sam skužila cijelu situaciju, vidjela kako ja nikakve koristi neću imati od te prakse (firma se ne bavi niti planira baviti web developmentom, dakle nemaju mogući posao za mene kasnije) zahvalila sam im se i otišla doma nakon četiri dana. U ta četiri dana sam ja onom liku koji je meni trebao bit mentor objašnjavala kako Bootstrap radi i kako se radi responzivni dizajn a on je meni govorio kako nikada neću pronaći posao koji je samo front-end web development (iako je internet pun oglasa za baš to radno mjesto u Zagrebu). 

Taj dan kada sam došla doma sam dobila ponudu za drugu praksu. Ovaj put firma je bila baš web dev firma što mi se svidjelo. Poslali su mi test (zvali su nas troje iz moje front-end grupe ali nisu mogli svih troje primiti pa od tud test), nakon toga sam bila pozvana na razgovor (baš na moj rođendan) i dobila sam praksu. Sam početak prakse se malo otegao - prvo je trebala bit u veljači a na kraju je počela krajem travnja. No sama praksa je bila odlična, mentor mi je bio jedan super lik, svašta sam naučila u ta dva tjedna. Sam kraj je bio malo meh - prvo nam je bilo rečeno ako budemo ok na praksi (bilo nas je dvoje, ja za front-end i jedna cura za back-end) postoji i mogućnost da se produži, zadnji dan sam dobila novi projekt koji je trebao trajati minimalno tjedan dana, koliko sam čula od drugih moj mentor je bio jako zadovoljan s mojim radom ali, nekih pol sata nakon što sam dobila novi projekt, šef je javio da trenutno neće uzimati interne niti juniore i to je bilo to. No nema veze, bilo mi je super i definitivno produbilo moju želju da se i dalje bavim web developmentom.

U tom razdoblju između kraja tečaja i danas, položila sam još par certifikata, trenutno radim na još tri i svaki dan učim nešto novo i zabavljam se sa hrpetinom sveg tog što je potrebno naučiti da bi postao junior front-ender. S jedne strane je malo zastrašujuće, s druge guram pa što bude. Prvi plan mi je bio ne javljati se na oglase za posao do jeseni, ljeto je uglavnom rezervirano za studentske prakse pa sam mislila da tu neće biti mjesta za mene, no neki dan je iskočio oglas koji mi se činio zanimljiv pa rekoh idem se javiti, ništa ne gubim.

Sutra idem na razgovor za posao. 

Znam da ne zvuči puno za godinu dana izbivanja, ali dosta toga je dugo trajalo - prvo edukacija koja je trajala cijeli sedmi i deveti mjesec (osmi je bio godišnji), pa onda mjesec dana do prve prakse, pa čekanje druge prakse, pa onda još čekanja do druge prakse :) Između toga ugurajte sate buljenja u kod, učenje stvari za koje do tad još nikad nisam ni čula, polaganje certifikata, biranje pravog puta učenja između tone materijala.. Nakupi se to. 

I evo me tu gdje jesam - malo više od godinu dana nakon što sam se počela s promjenom karijere, godinu dana od kad sam službeno počela s učenjem, čekam svoj prvi službeni web dev intervju za posao. Živci rade iako znam da je vjerojatnost da dobiješ posao s prvom zamolbom jednaka nuli - nemam pojma što me sve mogu pitati na razgovoru za posao, tu je toliko materijala i toliko smjerova u kojima taj razgovor može krenuti da me glava zaboli samo kad pomislim. Da vam dočaram, stavit ću sliku smjernica po kojoj se uče stvari za front-end web developera u 2017-oj.

Uf :) Imam kopiju ove slike na koju si stavljam točke kako što naučim i pomalo počinje ličiti na bubamaru :)  

Toliko od mene za danas, dovoljno za jedan povratnički post, tipkamo se/čitamo se uskoro! 

Last Month or So

U zadnje vrijeme kad god pomislim na svoj blog kotrljaju mi se po glavi oni grmovi ko u vesternima..

Nakon pet godina pisanja, čini mi se da sam već sve teme prevrtila i makar volim pisati i volim ovaj blog, ne znam o čemu pisati a da ne vrtim opet jedno te isto. Do toga je došlo da sam čak razmišljala da započnem neki novi divlji tematski blog ali me strah koliko bi mene dugo držala jedna tema.

Vjerujem da svi blogeri prolaze kroz ovu fazu, puno blogova sam gledala kako nastaju i nestaju u ovih pet godina i još uvijek se donekle borim za svoj, makar pisala samo za sebe. Stvarno bi mi se nešto veliko trebalo dogoditi da me inspirira na pisanje kao one prve godine kada sam krenula za ozbiljno pisati postove.

No dosta filozofije, piši ak imaš o čem, nemoj ak nemaš, jel tako?

Pa da vas updejtam što se novog zbivalo u zadnjih dva mjeseca. Algebra je imala natječaj za besplatnu edukaciju na koju sam se prijavila i prošla testiranje. Imali su stvarno dobru ponudu i jedna od edukacija je bila ovo s čim se ja igram već od početka godine - web development. Moj smjer se zove Web programer - stručnjak za razvoj web sučelja i za sad mi se ful sviđa. Još nismo došli do dijela koji ne znam ali predavač je super tako da se nadam da će biti jednako zanimljivo i kad dođemo do onog dijela na kojem sam trenutno.

Rekli su nam da se prijavilo preko 800 ljudi a primljeno je nas 200 na 13 različitih edukacija koja će trajati do rujna. Ovo mi je stvarno došlo kao sjekira u med jer sam baš kukala kako mi je dosadno stalno biti doma a opet, voljela bih nastaviti učiti ovo jer mi je zanimljivo - kad ono, evo besplatnog tečaja :)

Ostalo je sve po starom, vrućina stisla pa sad kukam kad će hladnije, kad je bilo hladnije kukala sam kad će toplo - svake godine isto. Već i sami znate da je meni najljepši dio ljeta to što jesen dolazi nakon nje :)

Toliko za danas, a vjerojatno i za idućih mjesec dana osim ako me ne lupi neka luda inspiracija pa vas krenem davit s postovima :)

Putne Gliste

Čim grane prvo sunce uhvate nas putne gliste. D je pronašao neki put u Graz i tvornicu čokolade, ali na kraju su taj put otkazali pa smo posegnuli za starom dobrom metodom - booking.com i DIY putovanjima :)

Di ćemo, kud ćemo - ajmo na Bled. Ali na Bledu smo već bili pa smo odlučili skitnju produžiti do Austrije. Muž uzeo petak slobodno i ajmo! Prognoza vremena je bila kiša tri dana ali na sreću ispalo je drugačije.

Kako je apartman u kojem smo prošli put bili na Bledu bio zauzet, bookirali smo apartman u Radovljici. Radovljica je mali grad pored Bleda i drago mi je da smo ga otkrili jer je stvarno kjut, ima prekrasan stari centar, divan pogled na okolne planine i najbolje lignje ever :)

(klik na ovu za veću sliku)

Bled je meni i dalje prekrasan, baš zen za dušu. Ovaj put smo ulovili kremšnite po kojima su poznati i stvarno su odlične! 

Petak smo proveli na Bledu i u Radovljici, vrijeme je bilo prekrasno, sunčano, ma taman. U subotu smo ustali rano ujutro i zaputili se ka Austriji. Prva postaja je bio Villach.

(obvezni kap'ćino prije polaska)

Sad sam vidjela Dravu i iz nekog drugog kuta. I kakva bi to Drava bila da nema grafit patke ispod dravskog mosta xD U Villachu se nismo nešto dugo zadržali jer nam je cilj puta bio Klagenfurt i Minimundus. Taman kad smo stigli, stiglo je i jedno 4-5 autobusa iz hrvatske pa je na ulazu bila ogromna gužva. No, ništa zato, pronašla ja već ranije da se pored Minimundusa nalazi Europapark pa smo prvo tamo proskitali, popili kavu, mlatretirali patke :)

Park je ful lijep i iako je na sve strane bilo ostataka snijega, vrijeme je bilo divno, toplo, sunčano.. Kada smo nakon cca sat vremena došli nanovo do ulaza u Minimundus, gužva se razišla i mogli smo odmah unutra.

Sva sreća da je vrijeme bilo kakvo je jer je većina minijatura na otvorenom, mali dio se nalazi unutar zgrade i to samo modeli brodova, vlakova i slično.. Po cijelom parku se nalaze klupice za odmor, minijaturni vlakovi se voze u krug a mene je oduševio ovaj starinski iz kojeg je izlazio dim :) Ful simpatično za vidjeti :) Nakon Minimundusa smo se odvezli do centra gdje smo naletjeli u valjda najskuplju podzemnu garažu - 3,90€ 45min. No to je bilo dovoljno da pogledamo centar, popijemo kavu i pobjegnemo prije 46-e minute :)

Na putu prema Bledu je bilo tako vruće da sam ja u autu sjedila u haljini bez rukava! Navečer nam je vlasnik apartmana (koji nam je na dolazu savjetovao kuda je najbolje ići, gdje je najbolja klopa u gradu i još sto stvari) rekao da se taj dan održavaju krijesovi na Bledu povodom prvog maja, pa bi mogli to otići pogledati. Kako je put uključivao traženje žičare i slično a nas dvoje smo već bili krepani od hodanja, mi smo se penzionerski smjestili kraj jezera i gledali patke kako plutaju i kako je dvorac na brdu divno osvijetljen. I tad se na brdu upalio jedan minijaturni krijes!

(ova točka iznad crkve)

Na što sam ja komentirala..

Taj dan smo odlučili da ćemo u nedjelju ipak doma odmah ujutro da se D uspije odmoriti od tog silnog vozanja i vrijeme je reklo oke :) 

Nedjelja ujutro:

Kiša je padala cijelim putem do doma, i evo, još uvijek je tako bezvezno vrijeme ali mi smo se super proveli i vrijeme nam je bilo odlično ta dva dana tako da nek sad pada, ako baš mora :)

Do idućeg skitanja, pozdravljaju vas Misty & D :)