Pucijaner, Stopice & Vrucine

Jučer sam započela post al od one odvratne vrućine mi se nije dalo završiti ga. Ovaj tjedan ne da mi je proletio, već je samo nestao. Još tjedan dana pa nazad na posao. Iskreno, radije bih da mogu godišnji uzeti u devetom mjesecu nego u sedmom, jer po ovim vrućinama ništa ne mogu obaviti a ni ne odmorim se nešto previše. Ovo je baš vrijeme za ležati na plaži i ništa drugo. A kako smo mi ove godine odlučili preskočiti more mogu jedino ležati na kauču i topiti se :) Isplanirala sam sto stvari obaviti na godišnjem a do sada sam obavila valjda jednu. Ah.

Sitna napomena - jeste li vi možda skužili da ste organiziraniji kad radite? Ono, kad idem na posao uguram u taj dan još sto sitnica koje obavim a imam nekih pet funkcionalnih sati nakon posla kad sam još za nešto, a kad mi je slobodan dan - proleti a da nisam ništa pametno napravila.

Nego, da vam pokažem moju malu beštiju i što radi ovih dana :)


Dobila je novu pink ogrlicu :)


If it fits, it sits :)


Spot the Puci. Ima naviku sjesti na balkonu na stolice i zadlakaviti ih. Kako su sad vrućine, sjedne ispod stolice pa meni palo na pamet napraviti joj male šatore od jastuka i sad je sva hepi i stalno sjedi unutra i gušta a jastuci ostanu dlaka free :)


Kupila sam malu drvenu repliku Puci u nekoj trgovinici u Areni. Trgovina je totalno fora, sve nešto divlje i šareno unutra.

Stopice su ovih zadnjih mjesec i nešto isto bile bizi, samo da je hodati okolo.


Najbolji odmor - na balkonu, uz knjigu i kaf'cu :)


Tko bi rekao da je nedavno bilo dovoljno hladno ujutro za duge rukave.


Pisanje GDD-a na okretištu dok čekam da me moj D pokupi nakon posla.


Bili smo u Slavoniji - odmor u našem voćnjaku je jedan od naj zen momenata koje sam imala u zadnjih pola godine.


Sprijateljila sam se sa šefovim psom :)

I zadnje gdje smo se skitali - jezero Trakošćan. Prošli smo cijelu stazu i stvarno je predivno i bajkovito. Ovaj put nismo išli u dvorac jer smo bili već tri puta a i taman kako smo došli je stigao bus sa turistima pa smo mi otišli gdje smo znali da oni sigurno neće ići.


Staza oko jezera je super, komotna za šetanje i lijepo uređena.


Na sve strane smo nailazili na klupice pa se i odmarali i za idući put odlučili napraviti pravi piknik.


Vidjeli smo radove putem i stupiće na kojima će vjerojatno biti putokazi, što je super - znači da će staza biti još i ljepša. Na dva mjesta se mora izaći na cestu ali jako kratko, nakon čega se vraćate nazad u šumu. Borovi mirišu predivno, skoro da me na onih +30inešto uhvati božićni ugođaj :)


Sad definitivno planiram jedan jesenjski obilazak jezera jer ako je sad tako predivno, kako će tek biti u mom najdražem godišnjem dobu :)

Danas me čeka sto sitnih kućanskih poslova jer sam jučer bila totalni ljenitis, pa gibam prije neg se temperatura digne na +40.

The Moon is Watching Me

Danas sam ljenčobica. Dovukla sam laptop u spavaću i kao prava, provela 90% dana u krevetu čitajući, tipkajući, igrajući se, drijemajući, češkajući Puci koja to nije zaslužila, isprijajući kave.. Lijepo je biti na godišnjem. Lijepo je kad u nedjelju navečer nemaš grč u želudcu zbog jutra koje slijedi. Ipak, bila sam marljiva i priredila sam prvih par odlomaka moje priče za vas. Pa kao surprise, postat ću prvi dio danas iako sam najavila priču za ponedjeljak! Nemojte biti previše strogi pri čitanju, ipak je pričica nastala kao zezancija i svrha joj je da se malo nasmijete i pustite mozak na pašu :) Tolko od mene za danas, šaljem vam svima puse za radni ponedjeljak!

Middle of Week, But Still So Long Till Weekend

Neki dan mi je Bitchy poslala personality test da rješim. Rješavala sam ga nekad davno prije, čitala malo o tome ali me nije zainteresirao. Ovaj put sam krenula malo dublje istraživati o mom rezultatu i mogu reći da sam se iznenadila. Nekako si inače uzmem te online personality testove kao i horoskop. Zabava, ništa dublje i značajnije od toga. Ovaj put pak mi je zapelo za oko koliko podudaranosti ima u opisu sa stvarima koje ja osjećam, kako se ponašam i najviše, što me muči. Znate ono kad mislite da imate neki problem i da vas nitko ne kuži. I onda pronađete stranicu gdje tipa 20-ero ljudi komentira kako imaju isti taj problem i pokušavaju svi zajedno pronaći rješenje. Osjećaj je kao čaša hladne vode u vruć dan.

Moj personality je INFP, za koji internet kaže da znači Healer/Idealist i da sam totalno special snowflake (znala sam, ha!) što s druge strane znači da sam totalno fucked up jer živim u nekom svom svijetu mašte, jer želim popraviti sve što ne valja u svijetu, jer želim pomoći svima i želim bolje sutra. Što je ofkors nemoguće. Pa sam onda nadrkana. Također da sam idealist i umjetnik, što je točno, i da nikad nisam full hepi sa sobom jer s jedne strane sam perfekcionist a s druge ljenčobica. Woo hoo :) Go me! Ima tu još hrpa teksta a pronašla sam i INFP Problems na Pinterestu, pa evo nekih.













I jedna slikica koja totalno opisuje mene.



Moram priznati da je s jedne strane lijepo pročitati stručno mišljenje o mom personalitiju, jer s druge strane svijet te kategorizira kao djetinjastu, nemotiviranu, lijenu ili hiperaktivnu ako se ne fokusiraš na svoj dosadni posao koji nema smisla.

Problem koji sam spominjala ranije je karijera odnosno zanimanje. Imam zanimanje koje ne volim a morala sam ići taj smijer jer su moji starci tako zahtjevali. I stalno tražim sebe, ono što će me ispuniti i usrećiti. I stalno sam nezadovoljna. I stalno sam mislila da nešto nije u redu samnom jer preskačem sa stvari na stvar, sa hobija na hobi.

I onda se ispostavi da u biti svi s mojim personalitijem su takvi, da trebamo pronaći posao gdje u biti radimo za druge u smislu da smo dobri, topli ljudi, da slušamo, da imamo jako razvijenu intuiciju i da možemo pogoditi tko je kakva osoba i iz kakve situacije dolazi ili zašto je netko takav kakav je i s time automatski možemo razumjeti probleme te osobe i da smo odlični u savjetovanju ljudi. Što moram priznati da jesam. Uvijek i kažem kak sam super za savjetovat druge a kad dođe da trebam srediti sebe onda zakažem.

U skladu sa svime navedenim za nas je idealan posao onaj u kojem pomažemo drugima ali pošto smo introvertni treba nam neki gdje radimo individualno s malom grupom ljudi. Znači profesorski ili učiteljski posao za ljude poput mene bi bio previše stresan. Također, što su naveli a jako je točno je da ljudi poput mene kada nađu posao gdje su korisni i koji ima nekog smisla su užasno vrijedni i mogu raditi satima bez beda. Što je opet istina.

Uglavnom, poanta cijelog ovog posta koji sam malo previše razvukla je da je u svim tim tekstovima o INFP-ovcima pisalo da su dobri i u - pisanju (no shit ha? :) Kažu da su 90% svjetski poznatih pisaca bili INFP personality.

I tako se ja sjetila priče koju sam nekada davno započela i rekoh, mogla bi ju nastaviti pisati. Nije nešto posebno, ali zašto ne? Od kad znam za sebe nešto piskaram, prvo dnevnike, od kad imam net blogove, da ne spominjem kilometarske mailove legicama i legama a sad i blogochatove (gdje vjerojatno svi vrte očima kad vide ranom zorom već moj post haha :P ♥)

Izvukla ja to danas i počela pisati. Napisala dvije stranice. Ne znam što će se desiti na kraju još. Ali znam da bih željela podjeliti ju s vama, da čujem mišljenja, da postam nešto na one dane kad ne stignem tipkati i da izbacim svu tu energiju koju skupljam jer piše da je to dobro za mene i moju psihu. Tako da ću vam sada, u nastavcima, svaki ponedjeljak postati dio moje priče. Priča je blesava, nije ništa ozbiljno, malo za nasmijati se, malo za pomisliti kakve tablete ja to pijem i tko mi je zamjenio Neofen s LSD-om i tak. Malo da virnete u moju glavu. Gramatiku molim nemojte gledati jer kad sam u writing spree-ju pišem pravilno ko retardirana žirafa. Uostalom, kao i u svakom postu :) 

Pa čekajte onda idući ponedjeljak jer ponedjeljak je savršen dan za priču, zar ne?



ps. Evo vam linkić za test, pa ga možete i sami riješiti:

TEST

Javite rezultate, možda ima još koji siroti INFP out there, pa se možemo međusobno tješiti što smo fucked up :)

I Love To Doodle Dee Doo

Što više poželjeti od petka i kutije pune novih rapidografa?

Jedan Lagani Nedjeljnji Post

Osvanulo nam je kišno nedjeljno jutro. Meni osobno ne smeta, ja uživam. Nisam fan vrućine osim ako sam na moru i želim se kupati. Uz mene kap'ćino i Puci koja se opet tjera pa se dernja kao nenormalna i kvari mi spokoj jutra :) Sada znam zašto ljudi navijaju za sterilizaciju, bome od sad navijam i ja.



Tjedan na poslu je bio miran, osim u petak kada mi je šef dao posla u 15:27 (radim do 15:30) pa sam malo popizdila ali okej. Dragi me pokupio pa se nisam morala voziti dva sata doma. Bajsom baš i ne idem na posao, ili je bilo prevruće ili je kiša a put kojim idem je užasan - to nije vožnja, to je kao trening za olimpijadu, pa mi se nije dalo.

Freelancanje ide, crtam koliko stignem, mic po mic. Imam sto projekata, dragi ima sto projekata, mislim da ovoliko posla nikada nismo imali.



Bridezilla update: rezervirali smo bend. Skupi su ali zvuče najbolje od svih bendova koje smo poslušali pa smo se odlučili na njih. Išli smo se naći sa gitaristom i stvarno je čovjek preljubazan i simpatičan. Svi u bendu su 50+ i svi imaju dugogodišnje iskustvo u sviranju tako da sam superzadovoljna, nećemo dobiti hrpu klinaca kojima je to prva-druga svadba i koji se do svatova mogu i raspasti. Inače, ljudi iz benda preferiraju rock a ne sviraju cajke tak da smo se po tom pitanju odmah složili :) Još je rekao da mogu naučiti pjesmu koju mi želimo za prvi ples a to baš i nije neka pjesma na koju svi plešu (do sad ju nikad nisam čula u svatovima) tako da smo prezadovoljni.



Pronašla sam balerinke na nekom sajtu koji prodaje cipele i naručujem ih prije godišnjeg (da mi ne stignu dok sam na moru) pa držim fige da stignu i da su im brojevi ok (mjerila sam stopali triput al to ne možeš nikad znati, sve cipele/čizme koje sam do sad naručivala prek neta su mi bile prevelike).

U potrazi smo za dadiljom za Puci dok budemo na moru. Pronašla sam za sad samo jednu osobu koja čuva kod sebe mace. Za hotele čitam samo loše stvari a od prijatelja/rodbine nemam kome uvalit a ne bih ni htjela. Oni koji dolaze kod mene doma mi se isto ne sviđaju, baš mi fali da mi netko cunja po kući. Jer moš mislit što ne cunjaju.

Naša mala N (kćer moje najlegice/vjenčane kume D1) slavi 5 godina ovaj mjesec! Kako vrijeme brzo leti, kao da je jučer bila mala buba a sad je već velika cura. Još malo pa će i u školu. A moj "mali" buraz (kmee sad mali ide pod navodnike jer me prerastao) upisao srednju. A inače je on 13 godina mlađi od mene. Šok i nevjerica.



Nije ni čudo kad čuješ babe kada kažu - ajme kako je vrijeme brzo proletjelo. Zato se ja trudim, bar što se ljudi tiče, iskoristiti ga što bolje. Jer jednog dana nećete pamtiti koje ste cipele kupili 2013-e već, u mom slučaju, zaruke, mačku, prijatelje s kojima smo prodovili vrijeme, telefonske razgovore sa starom, rođenje nećakinjice..

Jer jednom kad nekog ot tih ljudi ne bude bilo, biti će vam žao za sve proputeno što ste mogli reći a niste, što ste mogli napraviti a niste a sad je prekasno.

No, da ne završim post u nekom tužnom tonu, evo vam jedan cute gif :)

Shoe Porn & Problems

Eto vam još jedan Bridezilla post :) Ovog puta tema su - cipele. Točnije - crvene balerinke.

Nekoliko činjenica o meni:

- obožavam crvenu boju i u zadnje vrijeme se tjeram da nosim nešto u drugim bojama jer mi je jedno vrijeme ormar bio crno/crven i to je bilo to
- bangava sam za nosit pete. I ne samo bangava, najmanje za hodanje već imam užasno osjetljiva uska stopala koja nabiju žulj na i najmanji nabor ili končić i to uglavnom krvavi žulj s kojim je "predivno" hodati
- visoka sam 174cm (ako ne i više hm)
- iz gore navedenog moja odluka je da mi vjenčane cipele budu balerinke

U balerinkama se osjećam najudobnije, mogu hodati cijele dane, obožavam ih jer su slatke i udobne i najbolje sam visine uz mog D koji je viši nekih 10-15cm od mene.

A sad dolazi problem - znate i sami da u buticima kad je nešto IN onda je to tako u svim buticima svugdje u gradu. Ove godine in su mornarski motivi i bež boja. Pod što moje crvene balerinke nikako ne spadaju. I tako tražim i tražim, prošla sam već 50 trgovina, online, offline, u potrazi i šipak. Najbliže što sam našla su jedne u Deichmann-u ali su onako - obične kožne crvene. Ništa posebno. A ja bih ipak da su malo elegantne, malo neobične, za taj dan.

Znam da će hrpa cura reći - ajmeee pa kak balerinke na vjenčanje, fuuuj. Uz onu moju ideju o tome kakvu bih haljinu mislim da se cipele neće ni vidjeti a ja želim taj dan i tu večer biti posvećena uživanju, plesanju, zabavi i ljubavi a ne u traženju flastera za žuljeve i kukanju kako ne mogu hodati. Ustalom, meni to dođe nešto kao i fejk ten, fejk nokti i 3 kile laka u kosi na taj dan - to nisam ja i zašto bih forsirala nešto što mi ne paše. Nego, da ne ispadne da samo pričam evo par slikica kakve balerinke mi se sviđaju.











Prvotne fav su mi bile ove



ali ni jedan seller nema moju veličinu (40-41) :(

Prije toga sam planirala kupiti glitter crvene, kao Dorothy





ali ofkors da su užasno teške za pronaći (i to samo na netu, o trgovinama mogu sanjati) a i tamo je problem s brojevima a i s cijenama - poštarina me dođe više nego cipele. I tako sam ja i dalje u potrazi za mojim vjenčanim balerinkicama. Kada ću ih pronaći, sam bog zna, ali dok ne bude onaj WOW na prvi pogled, do tad - ne kupujem :)

Ako netko ima kakvu preporuku, neki dobar online site za shopping (ne mora biti eBay ;) ili me jednostavno želi tješiti - molim u komentare :)