17 May, 2014

Days of Bliss - part 2

Jučer sam toliko tipkala da sam morala nešto zaboraviti - dobro da me Shpeksy podsjetila :

Ponedjeljak. 12.05.2014. 

Stižemo doma u Zagreb, raspakiravamo se, odmaramo. Na telefonu sedam propuštenih poziva. Iz Osijeka. Od petka. D zove, javlja mu se sin gospođe koja je pronašla novčanik. Našla ga je praznog od love ali sa svim dokumentima i bačenog u Tvrđi. Jej :) A baš smo mislili romantično zajedno vaditi nove dokumente, spasila nas je toga :) Buraz ga je pokupio i novčanik je bio tu već u srijedu.

Eto na kraju totalni Happy End :) 

16 May, 2014

Days of Bliss

Utorak, 06.05.2014.

Sve je započelo u utorak. Radni dan se napokon bližio kraju. Telefon je zazvonio.

- Možete li ipak sutra doći po haljinu? Bolero nije stigao.
- Ali putujem odmah ujutro.
- Pa možete u osam doći.
- Oke.

Navečer manično pakiranje. Treba ponjeti sve za vjenčanje, sve detalje, nakit, odjeću za pet dana, Pucikine stvari, paziti da D nešto ne zaboravi. Papirologija, punjači, laptop, poklončići za goste, reveri, novci, kartice, mobiteli, torbe, cipele koje idu uz sve, vjenčane patikice.. Napokon večer. Što sam još zaboravila? Sigurno nešto jesam ali ne znam što.

Poklončići za goste made & designed by Me :)

Srijeda, 07.05.2014.

Spakirali smo se ranom zorom i odvezli se do Katjushe. Haljina je spremna samo još jedna proba. Krojačica mi je napravila veo kakav mi se ne sviđa. Na prošloj probi od dva sam za jedan rekla da mi je bljak, drugi da mi je savršen. Ona mi je napravila ovaj bljak (boja je trebala bit ivory a ovi prvi su bili bijeli, pa je radila naknadno, kao i bolero) i izostavila naramenice na haljini jer je njoj tako ljepše. Utegnule su me tamo pa si mislim ajd, držat će to. N-da.

Krećemo!

Spakirasmo još i košarice, ukrase za kosu koje nisam htjela ali me prodavačica nagovorila i šibamo nazad do stana po Puci. Malo siroče mjauče pa ju ipak odlučimo voziti do naših predivnih veterinara u ambulantu Ljubimac. Teta veterinarka ju izmazi, da joj sedativ da bude mirna do Osijeka, ostavi nas da sjedimo petnaestak minuta s njom dok se nije uspavala i govori nam da se ne brinemo, biti će ona budna do Osijeka i neće biti zbunjena kao što je bila nakon sterilizacije.

Napkon, oko deset, krećemo na put. Puci drijema, nas dvoje se zajebavamo..

Uspavana Pucipotica

Tipičan put za nas. Oko Slavonskog Broda Puci otvara okice, gleda nas mantavo i mjauče. Mazim ju do Osijeka gdje se, kada smo stigli kod mog brata u stan, skriva iza kauča i provodi tamo nekih tri sata. Malo smo ju istraumatizirali. Odlazimo kod mojih u Čepin (gdje su isti dan stigli D-ovi roditelji) spasiti mog sirotog oca od svekrve i svekra i njihove nabrijanosti na ribanje i glancanje i popravljanje stvari. Tamo shvatimo da smo zaboravili plastične tanjure i pribor koji smo kupili za ručak u nedjelju. Znala sam da sam nešto zaboravila.

Lažem svekrvi da ne znam gdje su mašne i baloni i reveri koje je ona poslala još prije u Čepin a koji su ostali od šogorovih i šogoricinih svatova. Kuća je velika, negdje sam ih zagubila. Ali kupila sam nove balone - pink, bijela i lila srca :) U boji mojih svatova, koje li slučajnosti! Revere imam kakve sam ja htjela, ne rabljene tuđe i to još od osobe koja me naživcirala u zadnjih par tjedana. Ali kako mojoj svekrvi ne možeš ništa objasniti i kako sam, nakon 20 puta što sam odbila te revere i mašne, iste pronašla zadnji put kada sam bila doma prije dva tjedna - slučajno eto su mi upali u kantu za smeće. Ups.

Odlazimo u Portanovu da si kupim sunčike, jer sam svoje zaboravila doma, naravno.

Brkovi mi dobro stoje

Nakon Portanove idemo nazad k bratu -  mazimo Puci koja je izašla iza kauča i terorizira brata.

Budna beštija

Tješimo brata, odlazimo spavati. Puci mjauče do pol noći, skida zavjesu sa prozora, grebe D-a i zavlači se pod krevet ispod kojeg je brat zaboravio usisat pa izlazi sa mucicama prašine po sebi i takva se pentra po svemu. Spavam, ne zanima me.

Četvrtak, 08.05.2014.


Stopice i haljina na ormaru

Dan kada se chekiramo u hotel! Pakiramo ostatak stvarčica, odlazimo u šetnju prije nego idemo u hotel. Dan je hladan i vjetrovit, par kapi ispadiva tu i tamo. Ipak, nije strašno.

Odlazimo u hotel Osijek u kojem nam je i vjenčanje. Apartman nam je zakon, na 11-om katu. Gledamo prema gradu i uočavamo rodu na jednom od tornjeva.

Vrijeme se popravlja, spremam se za djevojačku. Gladni smo i odlazimo na ručak u restoran El Paso - koji je ujedno i brod na Dravi.

Hrana im je odlična, natrpali smo se do ušiju. Vrapčići nam doslovno jedu mrvice iz ruku. Ono kad imaš feeling da si Snjeguljica il neš :)

Bliži se večer, bliži se djevojačka i momačka. Dogovor je da cure i ja idemo u Tvrđu a dečki na kuglanje pa ćemo se kasnije svi skupa naći u Tufni. Oblačimo se droljasto, kako i priliči. Curama sam kupila rajf u obliku mačjih ušiju - njima crne a sebi srebrni sa bijelim perlicama, ipak sam ja mladenka, i narukvice koje svijetle u mraku. Dobila sam cugu, seksi čarape, još slamčica pimpeka koji glowaju u mraku (ja sam kupila obične), hrpu kondoma i glitter šal :) Ne moš bolje. Odlučim ostaviti svoje stvarčice u sobi, da ih ne vuknjarim po gradu i ulijećem u hotel u outfitu - kožne hlačice, čizme, glitter majica s jednim rukavom i mačje uši na glavi - a predvorje puno muških. Bome su se glave okretale. Mislim da su na recepciji mislili da sam nečiji rođendanski poklon.

Dok smo još bile normalne 

Nakon hotela odlazimo sve u Tvrđu, što o tome reći - alkohol, alkohol i još alkohola. Dečki dolaze oko 11, saznajem da mi buraz pleše kao nindža, cuclamo pimpek slamčice i žicamo konobara za Sperm Bank shootere kojih nema. A baš bi bili prigodni :)

 

 

Gledam kak buraz dodaje D-u štamplicu za štamplicom i govorim mu - hmm nije ti to baš dobra ideja. Moj pijanac ne čuje. U pol večeri se izgubi negdje. Paničarim di je. Nestao je i njegov kum s njim. Onda oke :) Kad je s kumom, siguran je. Kasnije saznajem da su oni išli na cugu u drugi kafić pa im konobar nije htio dat cugu pa se moj dragi fino izrigao na njihovu terasu (i svoje cipele). Kum mu je valjda držao kosu. Tu negdje su si i izjavili ljubav i vječno prijateljstvo.


 S kumom I. (dok nije nestao s D) & Southernom
 Smileeeeee
Weeeee 










                                                     Neke pijandure

Moja kuma D1 & Moi ♥♥♥

Konobar napokon kuži da smo na djevojačkoj i donosi nam šampanjac a meni ogromnu prskalicu. Best night ever! Mislim zbog prskalice, nisam htjela puno probavati taj šampanjac sumnjive kvalitete. Posebno ne nakon sedam southerna i dva shootera. Negdje oko toga svega izjavljujem kumi D ljubav i vječno prijateljstvo. Sinkronizirali smo se dragi i ja, pijane valne duljine su nam iste :)


Oko dva ujutro pojavljuje se moje pijano čedo i kum s njim. Kuma T. mi govori da oni idu doma s mojim D jer se ubio. Ostavljam sve, idem i ja s mojim siročetom. Gleda me blentavo, pitam ga jel ubijen, klima glavom. A ja pijana ko guzica se brinem za njega, nije ni čudo da me ženi. Pozdravljam se sa svima, grlim se sa svima, vozimo se taksijem do hotela. Klebarimo se dok ulazimo u hotel takvi, s recepcije nam mašu.

Moj pijani budući muž pada dramatično na krevet. Ja mu skidam cipele, hlače, majicu, on hrče.. Pokrivamo se. Ujutro ćemo shvatiti da smo se pokrili ukrasnom navlakom za krevet. Ah ti fenci hoteli! :)

Petak, 09.05.2014.


Predivno jutro - pogled iz hotela

Budim se. Želudac mi se okreće. Od osam do jedanaest grlim wc školjku, prolinjem i southern i shootere i djevojačku i kukam kak se neću moći udati. Zakazani smo kod matičara u 14h. Dragi me tješi. Lako njemu, on se jučer izrigao pa se nije otrovao alkoholom kao ja. Plačem i povraćam, on me mazi. Odluči mi kupiti Chipsa i sode bikarbone za želudac. Po apartmanu traži novčanik. Nema ga.

Dva sata prije odlaska matičaru shvatismo da mu je netko popalio novčanik. I da je morao ostaviti poklonjenu cugu, koju je dobio od kuma, na ulazu u Tufnu, lik mu je rekao da će mu ju vratiti i normalno da nije. Obukao se on, i vozi do Tvrđe, zove i kuma. Normalno ni od cuge C, ni od novčanika N. Dal da idu na policiju sad, reko ja - ma mislim da kod matičara možeš i bez osobne, zadnji put smo dali podatke. Neće nam ta glupost dan pokvartiti.

Do 13h sam i ja nekako ustala, obukla se, zavrnula kosu u "kvrgu" na glavi i ajmo. Vani predivan sunčani dan. Pješke polako od hotela do matičara. Idemo u pješačkoj koloni. Nas dvoje, pa dva kuma pa dvije kume. Pred matičnim uredom skužimo da su nam kume nestale. Panika! Gdje su mogle otići? Matičarka nas zove unutra a kuma nema. 15 do 14, nema ih. 10 do 14, nema ih. 2 do 14, trče kume - išle su mi uzeti buket ruža da ne budem mladenka bez buketa. A svekrva, koja je s mojim ocem i braćom i svekrom čekala kod matičnog ureda, mi već dala buketić od tri bijele ruže u ruke. Kume kupile crvene s glitterom, sedam ruža za sedam godina veze. Ludače moje ♥



I tako smo na knap ali na broju svi ušli kod matičara.

Tko je najmamurniji?

Teta matičarka je užasno simpatična i održala je super ceremonijicu, čak nam je i muzikicu pustila na kraju (dugme za muziku je skriveno kao ona dugmad za alarm u bankama, garant pored ima još jedno ako netko slučajno kaže "ne" pa se mladenci pofajtaju, da ulete zaštitari).

I tako smo D i ja, 09.05.2014. u 14h i nešto sitno, nakon gotovo sedam godina veze, pred mamurnim kumovima, braćom i sretnim roditeljima postali muž i žena ♥






Slavlje smo nastavili u restoranu Kod Ruže u Tvrđi. Restoran je predivan, ima hrpu starinskih detalja a hrana je odlična. Barem mi tako kažu. Ja sam pojela jedan komadić mesa i pol zdjele salate. Ništa drugo nije htjelo u mene. Dobro je i to bilo kako je jutro krenulo.














Prošao mamurluk, jej! Udana sam žena, jej! 

Popodne smo odlučili, zajedno s kumovima I. i T. (koji su se, usput, vjenčali tjedan dana prije nas) odšetati se do policije, prijaviti nestanak novčanika. Dočekala su nas zatvorena vrata jer osječka policija radi do 15h a prijave nestalih dokumenata zaprimaju od 9-11h (garant u tom vremenu imaju i pauzu). Što ćemo sad? Na kavu, naravno.

Ništa nam neće ovi dan pokvarit, kako kaže ona pjesma. Vrijeme je bilo predivno, službeni dio braka obavljen i čekao nas je još samo party. Ja sam se do tad potpuno oporavila, smijali smo se na račun izgubljenog/popaljenog novčanika, na račun momačke/djevojačke, na račun svega i svačega i sve u svemu bilo je odlično. Mozgala sam naglas kako li će nam sala izgledati, kakvo će nam cvijeće biti? Valjda će sve izgledati oke makar nemamo specijalnu rasvjetu (nisam uspjela rezervirati, sve je već bilo zauzeto) i kako ćemo otplesati prvi ples. Jedna od najvećih briga nam je bila da će sala izgledati prazno jer smo imali samo 49 gostiju. Prvobitno ih je trebalo biti oko 60ak ali je dosta ljudi otkazalo, pa nas je bilo strah da ne izgleda pusti i da neće biti dosta ljudi za ples. Također pošto je naša sala u biti restoran a na podu ima tepih, pitali smo se kako će to izgledati, plesati na tepihu.

Navečer smo s kumovima otišli u Čepin, gdje su kume okitile ogradu terase, gdje smo se zezali, jeli, pili, komentirali stvari i sretni i veseli otišli kasno navečer u hotel pripremiti se za D dan.


Subota, 10.05.2014.

Ustala sam prije D-a, otuširala se, obukla, bockala ga da se probudi, nije htio, spremala sobu jer ipak je napokon stigao TAJ dan, tko će spavati! U devet smo kume i ja bile na frizuri. I tu sam imala drame naravno. Kako su mi bolero dali tek na predzadnjoj probi odlučila sam dignuti kosu ali samo pola. Pa kada me je frizerka na kraju naredila kako sam htjela, to uopće nije bilo to i izgledala sam si grozno. Kume su mi bile preslatke a mala kumica kao bonbončić. Na sreću, frizerka je zakon i kad me je vidjela tak pokislu odmah me stala gnjaviti da mi promjeni pa smo nakon skidanja jedno 15 kvačica iz moje kose, malo raščešljavanja, malo kovrčanja došli do onog što sam u biti i isprobavala na probi frizure. Ali moram ja izmišljat :)



Dok smo se cure i ja uljepšavale, dragi je trčao po gradu - morao je do cvjećarke po moj buket i do pansiona gdje smo rezervirali sobu za fotografa i snimatelja. Kako smo na početku svadbe trebali imati više gostiju ja sam rezervirala svih 5 soba koliko ih u pansionu ima. Kako su nam ljudi otkazivali ostatak sam prebacila u hotel Osijek, otkazala 4 sobe i ostavila samo jednu za fotografe. Pošto je dogovor bio da mi platimo noćenje dragi je otišao platiti. Dočekala ga je zbunjena konobarica koja o ničemu ništa ne zna. Prebacila ga je na oca od vlasnika. Na "Moja djevojka je na svoje ime rezervirala sobu kod vas, u njoj će noćiti fotograf i snimatelj za našu svadbu pa sam došao platiti noćenje unaprijed" čovjek se totalno zbunio i izbezumio. A kada će ona doći? Ma neće ona već oni. Dobro a kad ona stiže? Ma ne stiže. A za kog je soba onda? I tako jedno 12 puta u krug. Kada je dragi već lagano počeo gubiti živce, javio se vlasnik i odnekud iskopao da ja imam dvije rezervacije a ne jednu. Pa je opet bilo okolo naokolo dok na kraju, nakon nekih 45 min nije rekao - a vi ste rezervirali sobu za fotografa i snimatelja za vašu svadbu na ime djevojke i sad ste došli platiti unaprijed za njih? Što odmah niste rekli! Grrr :)

Oko 12:30h smo letili nazad u hotel na šminkanje. Cura koja me šminkala je napravila odličan posao!

Nadam se da se nije naljutila što je prvo što sam rekla kad sam se vidila našminkanu bilo - Omg, Drag Queen style! :) Štaš, nije seljak navikao na full make-up :) 

Stvarno je profesionalna i brzo me našminkala i jako jako jaaaako sam zadovoljna. Šminka je držala cijelu noć, nije promjenila boju i ja sam presretna. Našminkala je i kumu D, dok je T samo htjela da joj se naljepe umjetne trepavice.

Napirlitani smo sjeli na kavu na terasi hotela i osjećali se blesavo a onda je došlo vrijeme za oblaćenje. Kume su se iskazale, ugurale su me u tu haljinu i kad sam se ugledala u punoj spremi bilo je - wau, pa ne izgledam tako loše.

 Moje vjenčane šuze


Kuma No1 D1 i mala kumica - naslikavanje u apartmanu


Kuma No2 T. i opet mala kumica, da nam uljepša sliku

Uskoro su stigli D i kumovi s fotografom i snimateljem, pa je krenulo naslikavanje. Slikali smo se svuda pomalo, saznat ćete već sve kad stignu ofišl slike :) Vrijeme je bilo odlično, sva ona kiša koju su prvo najavljivali nas je zaobišla.

U baru hotela zastali smo da odahnemo ali ah ti paparazzi, ne može čovjek ni u wc od njih :)






















Ulaskom u salu ostala sam wau! Dekoracije su bile savršene, sala popunjena taman, plesni podij manji ali taman za našu ekipu, pogled na najdraži most iza nas. Savršeno savršeno.







Moje boje su bile pink, lila i bijela sa tu i tamo kojim crvenim detaljem







Moj vjenčani buket i puhalica
za balone u pozadini ♥
♥ Slika sve govori ♥

Došao je i taj prvi ples i dragi i ja smo ga rasturili. Bend je našu pjesmu odsvirao odlično!


Pjesma je laganica pa nije tu bilo nekih egzibicija ali za nas je uspjeh da smo bili u ritmu i nismo se nagazili ni jednom :)

   

               

             
                                                                                            

Kume su puhale balončiće na puhalice koje sam kupila za svadbu, svi su bili oduševljeni tim detaljem a mi smo si uštedili mašinu za balone koju bi platili 10x više.

Nakon toga smo se opustili i počeo je party. Dragi i ja smo plesali na 90% pjesama, nije više bila bitna ni vrućina, ni haljina koja mi je počela padati (prokl prodavačica koja mi nije htjela staviti naramenice), ni tepih (na kojem u biti ni nema razlike kad plešeš).

Kum G., najbolji plesač te večeri :)

O Bože, fanovi me opsješe!

Moj tajo i ja



 Slika sa moje dvije najdraže osobe ♥♥


Buraz i ja, happy as can be :) 

Smiles all around :) 
(Da, ova dva visoka su mi oba burazeri, identični blizanci - osim po kosi :)

Ljudi su plesali, na podiju je bila gužva, svi su me ispitivali jesam li sama pravila revere (rekoh da, heklala sam cijelu zimu :), sve u svemu odlično! Kada se malo smračilo popalile su se sve svijeće, rasvjeta samog restorana/sale je takva da hvala bogu da nisam uspjela rezervirati posebnu rasvjetu, sve je bilo predivno.

Torta nam je bila odlična, izgledala je upravo onako kako sam htjela. Uspjeli smo ju nekako prerezati makar nam je rez otišao ukoso pri dnu :)



Not bad pogled :)

Nas dva na torti

Smileeeee 

Za one koje zanima - torta je bila lješnjak i vanilija gornji kat, čokolada i bademi donji. Figurice su od tičino mase, D-ova majka je sutradan D-u otkinula glavu. Kaže slučajno :) 

Fotograf i snimatelj su nam totalno ludi dečki, super smo se zabavili s njima i jedva čekam službene fotkice i video.

Jedna glupirajuća fotka sa svim mojim muškima - četiri brata, tajo moj i muž

Zatim smo obavili darivanje i ja sam se trknula preobući pa nazad na plesni podij :)

 Op kume!

Kuma T, D i ja u ritmu 

Ovako se dansa kada se vjenčaš nakon sedam godina predivne veze

Na kraj večeri, koja je završila u 4 ujutro (pravila restorana) bili smo iscrpljeni i sretni. Bend nam je odsvirao Eric Claptonovu - Wonderful Tonight za kraj i stvarno nismo mogli imati ljepši kraj jedne predivne večeri i krasnog tjedna (osim onog riganja, al fuck it, o čem bi vam pisala da je sve bilo za 5 :)

♥ Moje dvije prelijepe kume i ja na kraj večeri ♥

(Na ovoj fotki možete promotriti heklane reverić-mašnice koje sam imala - bile su 
nježno pink, žarko roza i crvene, zakačene pribadačom koja ima 
srce na kraju - bijela, crvan i pink ofkors)

Sve ono planiranje i dogovaranje i slanje mailova i naručivanje s eBay-a mi se totalno isplatilo - večer je bila savršena, svi detalji onakvi kakve sam htjela, naramenice ću preboljeti nekako a najljepše od svega - sad se dragi i ja navikavamo na ono - pužu/žemljice ♥ :) (mužu/ženice jel) I, ništa manje važno, svi gosti su mi sretni i oduševljeni salom/sobama/detaljima/klopom/bendom. Savršeno, savršeno..

Nedjelja, 11.05.2014.

Sad ste misli to je to? E pa nije :) Ustali smo u 8 i pred hotelom se našli sa svom ekipom koja putuje nazad za Zagreb jer je plan bio da idu kod mene doma na ručak. Pa smo na kraj svatova a ne na početku imali i svatovsku kolonu :) Ručak je prošao oke, natrpali smo sve s kolačima i domaćim likerima i rakijom i aufidazin :)

Kuma D je ostala zadnja da se, uz pakiranje kolača, nas dvije još malo ispričamo i istračamo. Na žalost party je završio i došlo je vrijeme za rastanke. D mi je otišla nazad kod rodbine kraj Vinkovaca od kud će kasnije za Istru a mi na zadnje noćenje u Osijek kod mog brata. Puci nas je dočekala radosno a brat još radosnije što odvodimo malu sotonu :) Ostatak dana smo planirali spavati što je na kraju bilo - D je spavao a ja sam do 23:30 bila budna i živčana iz nepoznatog razloga, dok mi Puci nije došla i naljepila guzicu kraj glave i stala presti. Tek tad sam uspila zaspati.

Poklončić za goste made by me :) 

Ponedjeljak. 12.05.2014.

Dan puta nazad. Ali ne tako brzo! Prvo smo odlučili otići na policiju. Ipak se trebamo voziti 270km do Zagreba a dragi vozi, bez vozačke i bez osobne (koje su mu u novčaniku). Kako policija zaprima (na drugom od tri ulaza) prijave o krađi dokumenata od 9-11 lijepo se mi u 9 tamo nacrtali. Išlo je to nekako ovako:

Ulaz 2:

- Ne radimo vam mi to, idite na Ulaz 3 dat izjavu da je ukradeno.

Ulaz 3:

- nadrkana policajka zove drugog policajca da uzme izjavu i podatke od D-a. On sve zapisuje na papirić iz džepa, vjerojatno na račun za kavu - Da, da a sad po novu privremenu idite na ulaz 1, na šaltere

Ulaz 1:

- Vi ste iz Zagreba, ne možemo vam izdat privremenu, to morate u Zagrebu. Ali možete dobit potvrdu da je ukradeno na Ulazu 2

Ulaz 2:

- Ne izdajemo vam mi to već morate dati izjavu na Ulazu 3 (Dali smo.) A, onda su vam dali potvrdu? (Kakvu potvrdu?) Pa trebaju vam potvrdu dati da ste dali izjavu.

Ulaz 3:

- nadrkana policajka - ne izdajemo vam mi nikakve potvrde, mi samo zaprimamo za krađu (A kako da se vozimo do Zagreba bez vozačke i osobne, pitam ja) Ne izdajemo mi ništa (sad već agresivna) mi samo za krađe primamo. Jesu vam zapisali krađu? (Jesu.) A tko? (Gospodin u odori kojeg ste vi doveli da zapiše) A kak se zove? (D i ja se gledamo - nismo ga legitimirali) Ne izdajemo mi ništa, to morate u Zagrebu dobiti. (Tu ja vučem Dubija za rukav, suzdržavam se da ih ne stjeram sve u kurac)

Izlazimo mi van, odluka je ono fuck it, idemo ionak po autocesti. Kažem mu ja, ak nas netko zaustavi reć ćemo da smo zapisani na računu za kavu kod gospodina policajca u toj i toj postaji. Totalno legit.

Smijemo se ko kreteni, ipak smo gospodin i gospođa sad i zaboli nas. Znate kak je, najveća briga je udati se, mi smo to obavili.

Odlazimo do našeg parka u kojem se nismo stigli službeno slikati. Na našu klupu. Onu na kojoj smo se prvi put poljubili. Cerekamo se, cmačemo, slikamo. Preživili smo. Sedam godina, hrpu dobrih stvari, hrpu sranja i prvi ples. Nitko nam ništa ne može.

Na našoj klupi ♥ Dva kretena zaljubljena

Odlazimo nazad kod buraza, pkiramo sve, pakiramo Puci. Stajemo u Čepinu, još malo pričanja, obžderavanja, gubimo Puci u kući, pronalazimo ju iza kauča, pakiramo se ponovo. Vozimo se kod veterinara u Čepin, luđak joj daje sedativa za konja (tad to nismo znali, mislili smo da će biti ista kao i kad smo išli za Osijek).

Sretni se vraćamo doma

Predivan dan

Skomirano Pucilence :( 
Primjetite razliku između blagog sedativa sa dolaska 
(drži glavu gore i drijema) i ovog.. Koma, koma... 

Stižemo doma u Zagreb, raspakiravamo se, odmaramo.

Budim se 12 puta po noći da provjerim jel moje malo siroče živo. Psujem sve po spisku veterinaru koji ju je toliko nadrogirao.

Utorak, 13.05.2014.

Puci napokon dolazi k sebi, jede, pije, ide na wc. Još se jako mazi i brinem se.

Srijeda, 14.05.2014.

Puci je drska sotona, svijet se vratio u normalu i ja sam užasno hepi. Sada smo prava obitelj. ♥

Šta me gledaš?!