11 April, 2016

Malo O Svemu

Znam da ne pišem neš u zadnje vrijeme, inspiracija za blog mi je nula bodova. Kako se vrijeme mijenja, tak i ja. Jedan dan mi se sve da, drugi bih samo spavala.

Ovaj mjesec je u planu kodiranje, učenje, ponavljanje ili bolje nanovo učenje nekih skillova koje nisam koristila godinama (gledam u tebe Mr Adobe Illustrator) i za kraj jedno slatko putovanje ako se sve posloži kako treba.


Napokon nam je malo toplije iako moram priznati, kako sjedim cjeli dan za kompom, povremeno moram izaći na balkon da se ugrijem kao kornjača na suncu. Kad smo kod balkona, moje čuvarkuće rastu kao lude i množe se na sve strane. Postat ću Master Čuvarkuća samo iz razloga što je to jedino što želi rasti (a ne umrijeti) na mom balkonu.

(ovak zamišljam da izgleda Master Čuvarkuća)

Prije dva tjedna smo obavili prvo ovogodišnje pentranje na Medvednicu. Moram priznati da sam krepala. Izgledala sam kao rajčica, faca mi je bila iste boje kao i kosa. Ja odapela prema gore a mužu, kad smo se skoro popeli do planinarskog doma Risnjak, neš škljocnulo koljeno pa je on šepao prema dolje (dok sam ja skakutala veselo nizbrdo). U šumi je predivno. Stvarno taj mir i tišina i cvijeće i priroda su vrijedni te muke pri penjanju. Planirali smo pentranje i ovaj vikend al nas omela kiša.

Toliko od mene, tek toliko da znate da sam živa, grbava od sjedenja ali zdrava i vratih se u svoju normalnu boju svježe okrečenog zida :) Za kraj vam ostavljam Yetija kojeg sam napravila za vježbu u Illustratoru :)