30 September, 2012

Cinnamon, Homemade Jam & Walnut Cookies

Jučer navečer mi došlo da bih mogla jesti keksiće s cimetom. Do sada nisam nikada pravila kekse s cimetom niti sam imala neki recept za njih ali sam u glavi imala okus koji baš eto želim :) Kako imam hrpu kuharica s kolačima iskopala ja neki božićni recept za keksiće s limunom. Dodala ja par sastojaka za koje mi se činilo da je bolje da idu unutra, maknula što ne želim (koricu limuna, ew), dodala što sam imala u kuhinji za ukras i voila, keksići s cimetom, domaćim pekmezom i orasima :)



Okus je bio - to je to! Znate ono kada vam se baš nešto jede i imate taj okus u glavi kako želite da bude i onda dobijete totalno taj okus? Uglavnom, bijah prehepi :) Keksići su meki i morate paziti kad ih vadite iz tepsije u zdjelu da se ne polome ali kad se ohlade postanu malo čvršći i božanstveno prhki :)

Pa evo vam recept ako kome dođe merak na kekse s cimetom by Misty xD

250 dkg brašna
75 dkg šećera u prahu
175 dkg maslaca
1 vanilin šećer
1 jaje
1 žlica mlijeka
1 žličica vanilija ekstrakta
1 žličica praška za pecivo
prstohvat soli
cimet

orasi, pekmez - za ukras

Od svih sastojaka umjesiti glatko tijesto. Znači prvo sve suhe sastojke izmješati pa dodati sve mokre.

Meni je tijesto bilo vrlo meko pa sam odokativno dodala još malo brašna (jednu žlicu možda) i isto toliko šećera u prahu. Cimet sam isto dodala odokativno, dobro sam ga natresla jer sam htjela da se osjeti pa nemam pojma koliko je bilo, vjerojatno jedna dobro napunjena žličica.

Tu negdje upalite pečnicu na 180° :)

Vadila sam tijesto žlicom i prvila kuglice u ruci te ih slagala na papir za pečenje (na tepsiju ofkors ilitiga pleh za pečenje ;) i prstima utisnula da se raširi i dobije oblik keksa. Tijesto je vrlo mekano pa je ovo bilo najjednostavije.

Na kraju sam ukrasila keksiće sa orasima koje sam namlatila u vrečici dok nisam dobila komadiće zadovoljavajuće veličine (+ ne moram prati ništa nakon ovoga - dok da sam ih mljela bi još ribala mlin za mljet orase) i domaćim pekmezom koji je radila moja mama (od plavih šljiva, ako nekog zanima :)

Peku se 15 minuta na 180°.

Kada ih se vadi dosta su meki, kao što već rekoh, ali se malo stvrdnu kada se ohlade. I onda vam jedino preostaje čekati 5 minuta da se malo ohlade da smažete jedan :)



Baš sam zadovoljna i mislim da ću ovo praviti i za goste. Da više potrošim te orase i pekmez, stara mi poslala četiri staklenke pekmeza a mi smo na tek na polovici prve :D Malo mi je recept zbrda-zdola ali tako nekako sam ga i radila jučer :)

Nakon uspješnog eksperimentiranja u kuhinji otišla sam gnjaviti Puci :)



ps. Noćas sam sanjala da sam ušla u radnu sobu i netko je upravo skidao viklere s malog majmuna koji se pri tome ljutio jer su mu se kovrče opustile. Sad kad razmišljam, to me podjeća na moju frizuru u svatovima kod šogija hmmm :D Moj mozak je nekad stvarno wtf xD

29 September, 2012

Gaming Evening

Jučer smo bili kod lege na jednom totalno geek izlasku i oduševljena sam :)

D i ta njegova ekipa su već neko vrijeme imali svoje gaming večeri kad bih ja uživala u no-cooking danu i slušala kako se moja D2 iščuđava kako ja njega samo tak pustim da ide van bez mene xD Bila sam pozvana već par puta ali me svaki put nešto spriječilo - jednom sam bila bolesna, jednom je D morao ostati duže na poslu pa sam mu rekla nek sam ode jer je već kasno bilo pa mi se nije dalo a firma mu je blizu tog lege i evo jučer se napokon sve poklopilo pa da i ja dođem.

Lega V je pekao pizzu (koja je bila odlična) a domaćin Lega H je zapovijedao jer je na zadnjoj košarci na kojoj su bili strgao prst. Pretprošli put na istoj košarci je moj D smrdao nogu pa sam im rekla da im više neću dati da se igraju zajedno :D Svaki put je jedan u bolnici. Gerijatrija :)

Nego, bit večeri i zašto smo svi tamo bili (osim pizze naravno) je igranje board game-a Battlestar Galactica.



Inače nisam fan svemirskih serija, tipa Star Treck, ovu čak nisam pogledala ni jednu epizodu. D mi je putem do Lege H objašnjavao kak se igra i malo sam nešto pohvatala i nadala se da neću ispasti totalni tudum tamo. Igra je inače dosta komplicirana ali uber zanimljiva. Ima sto vrsta karata, te ove te one, te pravila miljon, te jedan ili više igrača budu skriveni vanzemaljci pa ti pokušavaju raznjeti brod, te bacanje one geeky kockice sa osam strana koju nisam vidjela od kad nisam igrala AD&D nekad u osnovnoj...



Prvi put kad sam sjela pred ploču i kad su stali vaditi sve te karte i figurice sam bila ono wtf :D Ali kada se čovjek malo ufura totalno je zanimljivo. Lega H mi je fino objasnio cijelu igru i nakon sat vremena igranja sam se totalno ufurala i nisam se dala kući xD Sada jedva čekam iduću gaming večer :)

Usput, zezala sam ih da je ovaj dio ploče..



.. u biti mali šporet :D Pa sad recite da ne liči? :)

Uglavnom vrijeme leti kad se čovjek zabavlja, igrali smo nekih 5 sati, došli doma u 3 ujutro. Puci se probudila u 7 i stala prest po nama, žvakat nam knjige, igrat se s lampama kraj kreveta.. D je morao odvesti auto na popravak a ja mislila spavati do 9 ali šipak, ne da mala Cica Beštija. Ustanem ja, stisnem da se upali laptop i odem napraviti kavu. Vratim se, dakle sve skupa 2-3 min, a Cica Beštija spava sve u šesnaest na D-ovoj stolici. Reko đubreeeee, sad spavaš xD

Mislim da je sada napokon red da skužim kak se igra Lord of The Rings board game koji sam dobila od mojih šogija za rođendan :)

28 September, 2012

27 September, 2012

Krklj X_x

Današnje stanje:



Upravo sam došla iz još jednog rata sa šalterskim babama. Bila sam u domu zdravlja prijaviti se kod novih doktora/zubara/ginekologa preko hzzo-a. Horor.

Prvo, samo da se zna da sam ja jedna od onih kojima nije bed čekati u redu. Nije mi problem 5km dugačak red u Konzumu, u banci, bilo gdje.. Al kad ja popizdim od čekanja onda su zbilja pretjerali.

Nego, da počnemo od početka. Mene rijetko hvataju boleštine nekog ozbiljnog tipa. Zadnjih godinu dana me zezaju sinusi ali prije toga sam bila kod doktora možda jednom u tri godine. Prehlade i te sitnice ne računam jer nam za to ni dragi bog ne može pomoći dok ne prođe samo od sebe. Tako da i kada sam se preselila nisam žurila s tim da se prebacim kod novog liječnika. Predosjećala sam da me čeka ovo od danas.



Negdje u veljači sam prvi put pokušala ići u rat sa šalterskim babama. Došla sam u dom zdravlja pitati koji liječnici primaju nove pacijente. Dočekala me prva šalterska baba koja je torokala na telefon. I torokala i torokala. Na kraju me čistačica upitala što trebam (mislim da nije bila med. sestra jer je furala onaj vrag za pranje poda što se kotrlja O_o Ak se do kraja posta sjetim kak se zove, dopišem) i pokazala mi prstom na prva vrata - evo idi tamo.

Dođem ja tamo i sjede tri babe (klasika) i jedna je valjda čula ovaj moj razgovor i stane ona meni kao - nemoj kod ove ako već možeš birat, ima neka bolja mlada doktorica na drugom kraju doma koja prima pa nek odem tam. Ja reko ma neka hvala, ne znam gdje je šta u domu, tu ću. I baba se digne i ona će meni pokazat. Aj dobro. Otišle mi na drugi kraj kod te doktorice da bi mi ta rekla da ona ne prima ali će mi dat koja prima i adresu. Meni tu već bilo dosta, reko ajd ok, uzela to i izašla van. Ženska mi dala adresu doma zdravlja koji je jedno 5km dalje. Da ne bi, pa nisam došla u ovaj da dobijem negdje drugdje.

Na kraju sam u to vrijeme trebala ići za Os pa sam doma otišla kod svoje doktorice i zubara i sve ostalo i odgodila promjenu.

Danas ustala rano, skočila do biroa i oko devet eto mene opet u domu. Ovaj put odlučna da izađem s papirima van.

Dođem do info-babe i upitam ju ono divno i krasno - dobar dan, jel mi možete pomoći, promijenila sam adresu pa se trebam prebaciti kod nove doktorice ili doktora, jel mi možete reći tko prima nove?

Ženska gleda u mene.
Ja gledam u nju.
Ona u mene.
Ja si mislim wtf jel odapela.

Ona se lagano okrene i pogleda niz hodnik i kaže evo možeš (nedaj bože "možete") tamo kod te i te ili preko kod ove i ove. Ja reko hvala lijepo (u sebi si mislim jel može sporije razmišljati) i upitam isto za zubara i ginekologa. Znam da ih u domu ima.

Gleda ona mene.

Photobucket

Gledam ja nju.

Photobucket

Gleda ona još malo i kaže - probaj otići na taj i taj kat i pitati kod te i te. A ja reko - a ginekolog? E to ne znam - reče ona nakon kraće stanke - to ću morati pitati. Ja si mislim koga? Valjda onu čistačicu, ta siroče najbolje još i zna tu.

Ajde dobro. Odem ja do prvih vrata, čekam neko vrijeme, izađe sestra, pogleda me i ni kmu i ode unutra s pacijentom. Rekoh ok, kod nas doma te pitaju za iskaznicu ili barem što trebaš kad si već pred vratima a inače ne vole da ih gnjaviš al očigledno tu ide drugačije. Izađe ona opet za 10ak min i ja rekoh oprostite i sve divno i krasno što trebam.

Gleda ona mene.
Gledam ja nju.

Mislim si, da sam se htjela prijaviti na staring contest izabrala bi neki bolji dan.



Došlo mi da joj namignem.

Photobucket

Okrene se ona i bez riječi zatvori vrata. Wtf moment No.2.

Izađe opet za nekih 10 min i kaže mi da mogu ući. E, kad je počela tipkati moje ime pao mi je mrak na oči. Moja tri slova je tipkala JEDNIM prstom jedno 3 minute. Ne lažem! Pola sata je tražila A na tastaturi. Pitala me jesam li narkoman. Nisam ali mi nakon njenog tipkanja trebaju neke droge da se smirim.

Photobucket

Pitala me pa kako to da nemam posao, jel nema ništa? Ne draga, ja samo odbijam sve te silne ponude za posao koje dobijam jer imam i ovako previše novca. Pitala me jel se baš želim tamo prijaviti? Da želim, sanjala sam o tome od malih nogu. Nije mi vjerovala da živim u Zagrebu pa sam joj morala pokazati na osobnoj gdje piše da zbilja živim iako je osobna stajala pred njom cijelo vrijeme. Trebalo joj je 20 min da iskuca : moje ime i prezime, adresu, broj telefona i OIB. Mislim da mi je novi cilj u životu postati medicinska sestra i primati plaću ko ovaj neljubazni trut koji je tamo predamnom sjedio.

Na jedvite jade je završila, dobila ja svoje papire i ajd van. Otišla na taj i taj kat prijaviti se kod zubara. Tražim ja tako okolo gdje je ta čije sam ime dobila kad eto pred mene neka nadrkana sestra. Što tražim? Izgubljeno blago jebote.

Photobucket

Rekoh kako mi je "gospođa" na info pultu dala ime stomatologinje koja možda prima pacijente pa sam došla pitati jel prima. Kaže ova meni onak bahato - Kak ona može tako tebi reći tko prima pacijente? Mislim si ja, pa ono prvo joj se stvori misao u glavi pa preko mišića velike jezičine ispadne van nakon jedno 10 min procesiranja te ogromne činjenice u glavi. Ali rekoh, ne znam, tako mi je rekla. Pokaže ona meni jedno mjesto i kaže - evo tu sjedni pa će ona vidjeti. Ajde dobro.

Nakon par minuta izađe zubarica, jako ljubazna i divna i kaže mi kako ima puno pacijenata i čeka se po mjesec dana ali da me može primiti. Rekoh ja ma nije mi bitno, moji zubi su sređeni svi, samo da imam prijavljeno. Kaže ona ok, nema beda, malo nek pričekam.

I čekam ja.
I čekam.
I čekam.

Photobucket

Prošlo je sat i pol dok me nisu zvali unutra. U međuvremenu je sestra izašla torokati na mobitel jedno dva puta po 15ak minuta, šetala se okolo, kad sam ju pitala kad će, evo samo još malo, imaju pacijenta. Da bi me kad sam već skoro pukla primili i bila prijava gotova za 2 JEBENE MINUTE! Pa tako me mogla odmah primiti i upisati i mir a ne ostaviti me da čekam tri dana. Još sam ja mislila možda ona unutra pomaže pa ne može dok ima pacijenta al i kad sam ušla je bio pacijent tako da je sve čekanje bilo zbog bahate sestre. Uh!

Photobucket

Negdje u pol čekanja mi jedna cura koja je vidjela da čekam dosta dugo rekla pa nek pitam ovu susjednu kod koje je ona bila, ja pitam ta mi kaže oni ne primaju i pokaže mi - idi pitaj ovog il onog. Pa sam se vratila nazad kod ove prve jer bi me vjerojatno i tih dvoje poslali dalje. Par ljudi je pitalo nešto sestre u hodniku i uvijek odgovor isti - ne znam, idi probaj pitati ovog ili onog. Samo prebacivanje loptice.

Na kraju sam odustala od traženja ginekologa za danas, ionako bi to išla sve privatno kao i do sad, samo ih želim imati tu zlu netrebalo ali radije ću dati 500 kn na privatnika pa biti poslužena kao čovjek nego ovo. Tužno je što su sestre uglavnom bahatije od doktorica, ne znam jel to neki kompleks ili što.

Doma sam došla krepana ali me dočekalo moje malo klupko koje čim me vidi prede i radi neke kjut zvukove ko prrrmmmm i mazi mi se oko nogu, pa mi je to odmah popravilo raspoloženje. Hvala bogu da sam izdržala danas jer znam da sam odustala i otišla kući isto bi me čekalo i drugi i peti put kad bih došla. Sada moram odnjeti papire na ovjeru i donjeti ih nazad, ali kad ih budem donosila bome ću kucati svima sto puta dok ne prihvate papire nazad.

Eto, sretno svima koji moraju ovo obavljati u skoro vrijeme a koji ne - you lucky bastards :D

Za kraj, izvještaj o Puci xD


Puci voli gledati kroz prozor..


.. i voli stare crtane filmove..


..ali najviše voli spavati sa sve četiri u zraku :)

Eto ispričavam se na dugom postu ali morala sam ovo izbaciti iz sebe :) Znam da me razumijete, svi smo već imali okršaje sa šalterskim babama na žalost X_x Nedaj bože nikome..

24 September, 2012

Kakica :)

Opet ponedjeljak. Nije da meni to išta znači, razlikujem dane samo po tome je li D doma ili nije. Ali evo ga, opet :)

Danas sam hepi zbog - kakice :D Ako mislite da sam totalno pukla, ne poznajete me dobro. To se već odavno desilo. Nego, sad ću zvučati kao jedna od onih majki koje pričaju o kakici ali čovjek ne zna koliko jedna kakica može radosti donjeti dok nije od njegovog vlastitog potomka.


Oh great hand from above, bring me tuna stickz!

Puci je mučila trbica od kada je dobila onu pastu protiv unutarnjih parazita u ponedjeljak. Siroče, dobila je proljev, imali smo svakakvih scena, kupili sve moguće antibakterijske sprejeve i maramice, promjenili joj hranu i na kraju otkrili da joj jogurt pomaže. Upozorenje budućim "majkama" malih mačića - Whiskas je zlo za mačke, nešto kao McDonalds za ljude. Mi smo sada na Hill's Science Diet i Puci to s radošću jede dok je Whiskas na jedvite jade i nagovore jela. Tko bi rekao s obzirom na sve one silne reklame za tu hranu.


Where are my tuna stickz?!?

Danas nas je nakon tjedan dana napokon dočekala čvrsta kakica :) Jej! :) Inače, Puci je jako uredna, ide u wc od prvog dana i imala je samo dvije nezgode do sada, što je super za tako malo mače. Nezgode su bile na pločicama tako da tim manji problem. Oribala cijeli stan tri puta s tim antibakterijskim stvarima pa smo good to go :)


*planing to steal all tuna stickz from cupboard*

Jedino di je zakinuta za pamet je kod zatrpavanja u wc-u - stane na rub kutije i grebe po pločicama okolo ili po bideu xD Ah, ne može baš sve znati :) Spas za kuću su - doggy bags! Pošto imamo pijesak koji se zgruda ne smijemo ga bacati u wc pa, da mi ne bi smrdilo iz kante za smeće (jer ne planiram sa svakim čišćenjem mačjeg wc-a bacati cijelu vreću za smeće kad čistim svakih sat vremena) kupih doggy bags i svaki put u njih bacam, zatvorim i u smeće. Nit mirisa, nit razbacanig pijeska = super :)


No tuna stickz today *sigh*

Puci je jako drago mače i jako nam je uljepšala život. Ima momente koje mi zovemo Frenzy, kada digne rep i trči okolo kao luda, uglavnom predvečer, pa se onda igramo s njom sat-dva i onda ide nazad na spavanac. Sutra puni 2 mj :) Dobit će štapić od tune kao poklon xD

Cica Beštija mi je ofkors, u krilu, spava sve u šesnaest :) Eto, toliko od mene i Cice Beštije za danas, nadam se da će vam ponedjeljak proći brzo i bezbolno i svima vam želimo čvrstu kakicu :D

22 September, 2012

Che Che Post

Preživjesmo svatove. Da, prozivali su me za buket. Ne, nisam htjela ići. Ali preživjeli smo.

Svatovi sami po sebi su bili lijepi i elegantni, jako mi se sviđa kako ih je matičar vjenčao pred salom, sve su predivno naredili, tako i ja planiram jednog dana. Hrana je bila fina što me iznenadilo, čak i kolači ali je bilo ono, na knap. Bend je bio super al izbor pjesama je meni bio meh.

Ne sviđa mi se što je bilo dozvoljeno pušenje unutra pa su me pekle oči i smrdi mi sva odjeća, ne sviđa mi se što je bilo par "polovnjača" kako ih mi zovemo, cura koje izgledaju ko gliste i imaju haljinice koje jedva da pokrivaju onu stvar a pete od 20 cm, jeftino uglavnom ali ajd, valjd su to mladenkine legice pa nek im bude. Za dvije se još moglo reći da su seksi jer su cure baš bile zgodne a jedna, siroče, ko glista, ni guzice ni sise, neka svijetloplava haljinica onak full uska uz tijelo a trbuh joj ispao kao onoj gladnoj djeci u Africi, ispod joj se vide neke jeftine čipkane tange, kosa plava izblajhana.. Neugodno nam bilo gledat.

Moja šogi i ja smo sjedile i smijale se na toliko stvari da mi je bilo tako svejedno sve ostalo. Rekoh joj da smo nas dvije kao Statler i Waldorf iz Muppeta :D Plesali smo nešto malo, vani smo bili nešto više a čekali 2 ujutro najviše, da zgiftamo doma i vidimo našu Puci.

Normalno svi su nas pitali kad ćemo mi. Odgovor je - jedne subote :D Mi nećemo petkom ;)

Dok smo sjedili u autu i slušali Radio Student da mal isperemo uši od Severininih pjesama (možete pogoditi koje spodobe su se najviše razbacale na te cajka style pjesme na podiju), pričali smo kako smo davno davno bili u jednim svatovima, kada smo bili tek mjesec dana skupa :) Bilo je to u Đakovu i tamo smo zgiftali van i sjedili u autu od njegovih staraca (još nije imao svoj). Baš nam je bilo romantiše :)

Nego ipak se poslikah malo, slike nisu nešto al ih ima :D Pa da vidite na što je ova spodoba ličila xD


Moje oduševljenje što idem u svatove :D


Haljinica, bolero, najlonke i cipelice koje sam skinula nakon sat vremena. 
Jednostavno me ubijaju te pete. Mislim da čak nije do visine pete već oblika. 
Ali su krasne za vidit :)


Moja "meh" i "ju" faca :D Da vidite kak haljinica nema rukava :)


Naušnice koje sam sama pravila i
leptirić u kosi :)


Kupila sam si neko sjajilo u Mulleru pa sam ga isprobala. Fora mi je nijansa
ali ga brzo pojedem pa mu đaba :) Primjetite i novi Nude Catrice lak, pinči
kak ja zovem sve roza :D  

Došli smo doma oko 3, Puci je bila jako dobra, nije se nigdje bezveze pokakala i pojela je skoro cijeli tanjurić hrane :)

Usput, jučer od jutra imam svakakve dogodovštine ali o tome ću možda u jednom od budućih postova. Trenutno cugam kavu i pokušavam se razbuditi, sva sam neka mamurna i umorna, bljak. Odoh uživat u vikendu :)

20 September, 2012

Go Away Laptop, I'm Not Your Daddy!

Vani sivilo a mene puklo nešto :)



Slušam Vibrasphere, baš odgovara na ovakav dan, i donosim odluke. Dosta mi je ovog kako trenutno živim. Komp, komp, komp, sve na kompu, cijeli dan! Više ne razlikujem ono kad radim ili kad se odmaram kada je sve na kompu - i filmovi i mjuza i posao i igre.. Imam dojam da radim 24/7 zadnjih godinu dana. Kada sam radila u uredu i kad je padala kiša kao ovih dana, uvijek sam mislila e da sam bar doma, da gledam kišu, pijem čaj i čitam nešto. Sad kiša pada, pijem čaj i blenem u komp. Pogled nam je tako predivan a ja furtom za kompom. Uh.



Jest da me to buljenje i učinilo stručnjakom za miljon programa ali svejedno, odlučih postati bolja osoba. Raditi nešto i osim blejenja u komp. Ok, što se posla tiče to ne mogu izbjeći ali browsanje silnih stranica od kojih nemam nikakve koristi mogu. Pomislim - idem samo na 5 minuta i odjednom podne! A ustala u 8!



S jedne strane kukam na peglanje a s druge ovo browsanje mi oduzme 10x više vremena.

Tako da se od danas bacam malo više na stan i muvanje, nego na browsanje. Samo da mi se ne desi kao zadnji put - krenem ja tako, napraviti ću veliko spremanje, od sad ne visim na kompu bla bla i onda sredim cijeli stan da bude pic u jednom danu i nakon 2 dana aj nazad na komp od dosade xD

Nać ću si neki hobi :) Još jedan xD

Izvještaj o Puci:

Cica Beštija mi upravo (opet) spava u krilu. Ovih dana je siroče malo, ima malo problema s probavom i mislim da je to od onog što je primila za unutrašnje nametnike, jer je prije toga sve bilo ok. Sad joj ko malom djetetu guzicu brišem xD Odlučili smo joj promjeniti suhu hranu. Prebaciti ćemo se na malo skuplje jer sam dosta čitala kako je Whiskas bezveze i da i on može biti problem maloj maci. Inače je sretna i šokirana kao i do sad :)

Toliko od mene za danas, ode s radošću peglat jer kak svijet ide uskoro ću i peglat na laptopu!

19 September, 2012

Stream of Consciousness

Čim stigne jesen, meni nedostaje Osijek :)



Nisam bila u Osijeku od veljače a i tad sam bila samo na kratko u gradu, podići neke dokumente. Kraj moje Drave nisam bila od kad sam se preselila, dakle nekih godinu i pol dana. S jedne strane ne ide mi se u Osijek zbog ljudi i njihovog glupog zapitkivanja ako na nekog naletim - jel radiš, ne radiš, ooo hoće biti što novo ( to obvezno ide uz mjerkanje, onak da, udebljala sam se, fak off ) ali mi se ide zbog Drave i šetnice i mojih pataka i da vidim centar i što ima novo. Rekla sam dečku, ak mi krene neka plaćica, jedna od stvari koje bih voljela je otići u Osijek i obići sva mjesta gdje smo se prije stalno šetali.



Žao mi je što nekih stvari više nema, kao moje autobusne stanice kod STUC-a. Prije par godina su tamo nazidali neku zgradurinu a stanicu maknuli malo dalje. Nije to više ona stanica na koju sam išla svaki dan nakon srednje i još koji put kad sam krenula raditi.

Tu u Zagrebu nema takva krasna šetnica kraj rijeke, niti takav divan pješački most ali ima nešto drugo što me automatski vraća doma, bar prividno. Sad ćete se možda zgroziti ali za mene su to - groblja.



Doma u mom mjestu, malo dalje od naše kuće je groblje. Od kad smo bili klinci uvijek smo prolazili grobljem, ak ideš u trgovinu, ak ideš u knjižnicu - to ti je shortcut. Kaže stara da kad smo bili bebači, najljepše joj je bilo ići šetati se s nama u groblje. Blizu je, ne moraš paziti hoće ti klinjo pod auto istrčat, tišina i mir, super.

Kasnije sam se šetala kroz njega s legicama. Ništa ljepše od sjedenja u sred groblja u pol ljetne noći i torokanja o dečkima i budućnosti (još ak pripalimo jednu, uf ~ D1 zna o čem pričam xD) :) Obožavale smo ići na groblje za Svisvete, kada je na sve strane hrpa svijeća i taj miris u zraku pomješan s hladnoćom mi je i dan danas nešto predivno.

Kasnije su došli neki novi klinci i radili sranja pa se sad groblje zaključava ali kad sam ja bila mlada uglavnom smo bili samo mi na groblju i nismo radili sranja.

Uglavnom, jučer me pukla nostalgija i uhvatim ja mog D da idemo na groblje. Jedva sam ga nagovorila al ne može on meni nešto odbiti kad mu trepćem xD

I tako smo otišli na Mirogoj.



To groblje mi je predivno, jednom moram otići ranije i cijelog ga obići. Ogromno je, ima puno malih stazica i puteva, divnih grobova i grobnica i kipova. Kao da šetam kroz umjetničku galeriju u parku a ne groblje.

Stigli smo dosta kasno, oko 19h a u 20h se zatvara pa smo se šetali samo nekih pola sata, obišli grob D-ove obitelji i vratili se nazad do auta ali dobro, dosta za jedan put :) Moja nostalgija se malo smirila i sad mogu dalje u nove radne pobjede :)

Još malo pa je petak. Ne ide mi se u svatove ali istrpiti ću. Ali nema šanse da hvatam buket, tu privilegiju dobiju samo meni najdraži ljudi. Rekoh mom D, u petak počinjemo pušiti da imamo ispriku kad zgiftamo van :D

Baš sam čitala na forumu kako ljudi ne vole to hvatanje buketa i ja mislim da ja neću ni imati to bacanje kad se jednog dana budem udavala. Ionako bi mi jako male svatove pa ću pozvati samo par legica pa mi to bacanje nema smisla. Koji su vama svatovski običaji bezveze? Meni nema ništa gore od mladenaca koji bi diktirali tko šta treba raditi od običnih gostiju (ono - aj pleši, aj pij, aj hvataj buket..) i od iritantnih pjevača koji prozivaju ljude.

Eh, promjenih ja tri teme u ovom postu i sad nek smišljam ime za naslov ha? Neću vas više gnjaviti, uživjate u danu i radujte se ako ne morate u petak u svatove xD

18 September, 2012

Post O Svemu Pomalo

Jučer smo prvi puta bili kod veterinara s Puci. D je upisan kao vlasnik a službeno ime kao Puci :D Ionako ju zovemo Cica Beštija pa je svejedno :) Rođendan joj je 25.07.2012. Awww ^_^


Ogrlica sa zvončićem, slatka ali nefunkcionalna - ne voli ju uopće. Skinuli smo 
ju nakon 20 sekundi :) Tu sa zanimanjem gleda svoju sjenu dok se skriva na 
polici s hororcima xD

Siroče malo, mjaukala je svih 7 minuta koliko nam je autom trebalo do tamo pa sam ju na kraju izvadila na parkingu i mazila dok se nije smirila pa onda nazad u transporter i pjehe do veterinara. Sva sreća da je jako blizu, treba nam sve skupa s vožnjom 10 minuta do tamo.

Tete veterinarke su obje bile jako ljubazne. Rekle su nam da cica još nema dva mjeseca već mjesec i tri tjedna (dakle mi smo ju dobili s mj i pol a rekli su nam da je 2..) Ispada da je jako pametna siroče malo, još treba sisat a ona već sve sama zna, kao velika - i na wc, i papat i igrat se. Bila je jako hrabra kod veterinara, nije mjaukala ni ništa. Buhice nije ni imala pa je samo preventivno dobila lijek protiv unutarnjih parazita. Za dva tjedna ju moramo voditi po drugu dozu i onda će na cijepljenje.

Putem doma, valjda od sveg doživljenog stresa se prvo popišklila pa i pokakila u transporter, ali na sreću smo na dno stavili neku staru D-ovu majicu pa smo odmah stali i bacili sve u prvi kontejner a nju oprali kad smo došli doma. Inače, mače se "kupa" tako da u toploj vodi namočite krpu i cijelog ga prebrišete. Već imamo taktiku - ja ju mazim i držim a D ju briše :)

Sad ju još više mazimo kad znamo da je tako mala. Mi smo mislili da ima više od dva mjeseca a ona mrva mala tek idući tjedan puni dva. Usput, opet dobijamo dosta onog "vidjet ćete vi" u smislu da će nam dosaditi kad naraste. Meni to dođe kao da imaš dijete pa kad napuni 9 godina ti postane dosadno pa ga izbaciš van iz kuće. Svašta.

Najdraže mjesto za sjedenje joj je gdje god smo mi. Sliknula sam danas par sličica pa evo da vidite.


Ovo je u sleep mode-u :)


Što li je to na ekranu?

I sad opet spava - u krilu, naravno :)

No, dosta o Puci. Naša igra se počela prodavati. Ne znamo još ništa o prodaji ali što se ranga tiče u tjedan dana smo sa mjesta 300 i neš došli na prvo. Ali to nam ništa službeno ne znači o prodaji jer stranica ima free 60 min download a mislim da se penje na listi i po tim downloadima a ne samo po prodaji. No, držim fige jer naći posao u ovoj državi je katastrofa.


Jej :)

D1 mi javlja da će možda doći do nas u listopadu. Držim fige. Njoj i mužu je teško uskladiti godišnje jer rade u istoj firmi pa se nadam da će im šef dat u isto vrijeme da nam dođu u goste. Nisu još nikada bili kod nas jer zadnji put kad su dobili zajedno godišnji prošle godine je taman taj tjedan napadao snijeg ko lud pa nisu mogli kroz gorski kotar. Zbilja se nadam da će doći pa da nas dvije šmugnemo na jednu kaficu, nismo same na kavi bile od srednje škole :) A i da moju malu N vidim kak je narasla, mrva mala :)

Ne znam hoću li staviti slke haljine na net, em sam debela pa mi baš nije do pokazivanja međ svima vama žgoljavima, em haljina nije ne znam kakva da padneš na dupe - obična crna.

Toliko za danas, dost čitanja, hajd nešto i radit! :)

17 September, 2012

Pripreme

U petak idemo u svatove. Nisam fan svatova. Uglavnom ni u onima "s moje strane" ne znam nikoga a kamo li u ovakvim koji su s D-ove strane. Jedino dobro što i naši šogiji idu pa ćemo imati društvo. No, roditelji mlade su kumovi s D-ovim roditeljima pa idemo. Svi govore ono "pa i oni će vama doći" samo što ne računaju da mi planiramo svatove sa max 60 ljudi a ne i užom i širom familijom. No dobro, mi se još ne brinemo oko naših svatova, na kraju ćemo se u Las Vegasu vjenčati i nitko neće ni znati :D

Nego, nisam znala što obući. Inače nit idem puno po svatovima niti igdje fenci da mi treba ikakva svečana odjeća. U mojoj ex-firmi je odijevanje bilo casual pa nikad nisam ni kupovala neke fenci bluzice i suknjice i sl gluposti. Mislim, imam i bluze i suknje ali ništa od toga mi se ne čini prikladno za svatove. I tak mene čapi moja sveki, idemo mi u West Gate u shopping pronaći mi nešto za svatove. Obišli smo dosta toga, isprobala sam jedno 6 haljina (za mene je to puno, inače probam max 1 stvar xD) i u Orsay-u pronašla savršenu haljinicu. Tražila sam nešto što ću moći obući više puta i ovo je taman - uska, crna, bez rukava, bez ogromnog dekoltea - baš mi se sviđa. Gore ću nabaciti sivi bolero koji imam, dolje sive štiklice (koje ću vjerojatno zamjeniti sivim balerinkama nakon pol sata xD) i sivu torbicu. Još sam dobila gratis neku narukvičicu uz haljinu, taman - sivu :) Usput, jel moram i spominjati da mi je haljinu kupila sveki? xD Još mi je htjela neku suknju uzeti da imam ali nisam dala. Previše troši na nas i ovako.

Sad još samo da odlučim što ću s kosom. Nema šanse da idem na frizuru jer mi se ne da bacat 200kn na nešto što će trajati pola večeri. Mislim da ću si sama složiti one kovrče sa trakom oko glave i bok. Te bar drže cijeli dan. Zadnji put kad sam bila na frizuri za svatove, kovrče su držale jedva dva sata, na vjenčanju su izgledale ko prekuhani rezanci.

Što se tiče boleštine bolje sam, još kašljucam al ide na bolje. Cuclam propolis i držim fige da do petka ne kašljem uopće.

Danas Puci vodimo kod veterinara. Nadam se da se siroče neće previše bojati. Vani je dosta hladno, morat ću ju zamotati u nešto kad ju stavim u njen transporter. D već planira kako joj za zimu moramo kupiti neku dekicu u koju će se motati da ne nazebe xD Jučer mi se uvukla u krevet, legla kraj mene i stavila glavicu na lakat i stala prest da skoro nisam mogla zaspati od nje :) Mrva mala.

Danas me čeka grande pranje rublja, napunila mi se korpa za veš pa idem nešto i korisno napraviti a ne sam piti kapućino i torokati :) Još samo kad mi Puci ne bi spavala u krilu pa da se mogu pomaknuti xD

ps. zbilja ne znam kakve fotkice da stavim uz ovaj post pa evo jedna random :)

14 September, 2012

Male Ochice Gledaju

Jučer sam se izležavala na kauču kada me neka mala beštijica zaskočila :)



Trenutno mi sjedi u krilu i gleda što pišem. Mislim da će uskoro sama pisati svoje postove :)

13 September, 2012

Ne Filozofski Post

Imam želju pisati neki filozofski post. Mozgati i blebetati svašta i zadubiti se u misli. Ovo kišno vrijeme je savršeno za to. Ali sve što mi pada na pamet je kako ne volim biti bolesna i kako jedva čekam da ozdravim.

Uskoro bi trebali ići u neke svatove. Trebala bih ići u shopping po haljinicu ili nešto sl jer nemam nikakve svečane odjeće a totalno mi se ne da i samo se nadam da će ovo proći do tih svatova :\ Tak mi i treba kad sam bila lijena za otići pronaći doktora tu u Zg kad sam trebala pa se sad moram liječiti babskim načinima. Iako, tko zna dal bi mi on uopće pomogao.

Eh, to je baš ono - zdravlje cijeniš tek kad se razboliš.

12 September, 2012

Shirom Shorom Sharam

Da vam pokažem što sam ovih dana škrabuckala.. Uhvatile me curice, imam ih pun papir ali mi ih se nije sve bojalo pa evo za sada samo dvije :)


Vjerujem da pogađate od kud inspiracija za ovu xD


Malo je rano za Božić ali sam odjednom će mi trebati crtežić za čestitke pa bolje radnije početi :)

U što da ih još obučem ili u kakvu scenu da stavim? :)

ps. Ups, zaboravih ove bube xD To sam dan ranije bojala pa su bile u drugom folderu :)

Another Day

Još uvijek kašljem ko stari djed i užasno me to živcira. Pila sam litre i litre čaja s medom i limunom, pila sam tablete za kašalj, cuclala sam sve moguće bonbone za grlo i sad sam rekla fuck it, jednostavno ću ostaviti dok ne prođe. Danas je deset dana kak sam bolesna a znam da prehlade kod mene uglavnom traju dva tjedna tako da neć više misliti o tome, samo se živciram.

Nego, da vam malo pišem što ima novo kod Puci. Otkrili smo da nije htjela jesti tvrdu hranu dok je bila u - zdjelici! Prebacili ju na tanjurić i jede ko prava. Tko bi rekao da nešto takvo može utjecati na macu. Hvala bogu na internetu i internet savjetima :)

Od igračkica voli jedino štap a miševa se boji :) Najveća joj je zabava ukrasti mi maramicu i igrati se s njom.


Šok, šok!


Najbliže što je prišla mišu :)



Još jedna stvar koju voli je popeti se na naslon dečkove stolice u radnoj sobi i gledati s nje okolo. Jučer se tak pentrala gore dolje dok je D neš čačkao po kompu i okrenuo se da vidi gdje je i ona njega zviz po nosu xD Sad ima seksi ogrebotinu na vrh nosa :D Kasnije nam se uvukla u krevet, došla do njega i lizala mu nos xD To je bilo ono "Oprosti tata, neću nikad više" :D

Jutros je legla kraj nas dvoje i zaspala na mom jastuku! Presmiješno! Nisam mogla odoljeti, pokrila sam ju i donjela joj plišanca i tako nastade ova slika


Zzzzzzzz ♥

Inače jako puno spava a kad se probudi voli se ludirati jedno 20-30 min i onda opet spava. Samo navečer ima frenzy kako mi to zovemo kad trči ko luda okolo, skače, igra se i nakon toga - spavanac :) Ko mala beba u biti. Preslatko mi je bilo jučer kad je D došao doma a ona spava u njegovoj stolici i mi pričamo a ona dolazi iz sobe onak s pospanim okica,a mucasta, rasteže se i kaže njoj D "Pa di si cico?" a ona njemu - mauuu onak tankim glasićem. Totalni aww moment, došla pozdraviti svog mačka-tatu :)

Od ostalog - ništa novo kod nas. Napokon su mi stigle neke stvarčice s eBay-a, rođendanski dar za D1 i pismo od D1 ( dobila sam nove naljepničice, jej ) I to je to. Imam sto stvari za obaviti, sto planova kud ići a ovaka kašljucava nisam za nikud. Imam feeling kad odem van, npr u trgovinu, i kašljem da me ljudi gledaju kao da kugu imam pa izbjegavam izlaske dok ne prođe. Baš je kašalj gadna stvar.

Toliko od naše male obitelji za danas :)