02 May, 2011

Oj ponedjeljche!

Ne volim ponedjeljke. Ne toliko ni zbog posla ni zbog gužve ni zbog 5 dana čekanja do vikenda nego zbog povratka u trenutnu "stvarnost". A to je Slavonija i ovih vražjih 270km :\ Dok drugi vikende provode u odmoru i zabavi ja ih provodim grijući sjedala u vlaku. I tako svaki drugi a nekad i svaki vikend, ovisi kako se poklopi da je nešto bitno/nebitno. No tješi me misao da je predamnom jos samo par vožnji i to je to...

Nego o malo vedrijim stvarima. Danas, odn ovih dana je u DM-u akcija - zamjenite plastične vrečice sa slatkom krpenom i čuvajte prirodu :) Zamjena se vrši tako da donesete bilo kakve polietilenske (plastične) vrečice (može i Konzumove i sl) minimalno 15 komada + bilo kakva kupovina i dobijete platnenu vrečicu + 15 bodova na karticu + knjižicu s popustima! Po meni odlična prigoda za pokupiti ovako nešto zgodno kao ova pamučna torba ilitiga ceker po naši :)



Puno bolje nego bacati vrečice u prirodu gdje mogu završiti ovako..



..a to definitivno nije zdrava prehrana za mladu kornjaču..

Kako ste proveli vikend? Malo prebrzo nam je došao taj 1.5. nakon Uskrsa pa nisam ni imala volje za roštiljem, ali smo D i ja, da krstimo naš balkon, kupili električni roštilj. To samo po sebi je bogohuljenje za moju obitelj, gdje je "stoljetna" tradicija prikupljanje materijala za vatru, mješanje čevapa, paljenje vatre, psovanje kad se ne upali, pa ponovni pokušaji, pa okretanje par probnih na dimu pa zatim okretanje ostale 3 kile čevapa i kobasičica jedno 4 sata dok otac s ponosom ne može donjeti cijeli vajngl ilitiga zdjelu punu mesa sretnoj obitelji.

Kako sada ulazim među gradske ljude privikavam se i na gradski način života bez ogromnog dvorišta/voćnjaka i prirode na 2m dalje i makar sam bila skeptična mogu reći da je - prezakon! Naš roštač, nakon malo muke oko montiranja "nožica", našao je svoje mjesto u uglu našeg malog balkona gdje je sprašio paket čevapćića/kobasičica/pljeskavica u cca 15 minuta dok sam ja kao prava buduća žena pravila salatu i ostala zapanjena kad mi je D unjeo meso i rekao: "Evo, gotovo!" A gdje su 3h uživanja i suzenja u dimu i psovanje kada ne ide? Nekako mi je usfalilo na prvi tren ali onda sam pomislila na sve blagodati (čitaj: ručkove koje će D peć na roštilju dok ja gledam tv i ne moram prljat kuhinjsku ploču, a D vam može potvrditi da ni jedna kuhinjska površina nije sigurna od maščobe kad ja stanem kuhati) i prigrlila naš električni roštilj kao da se oduvijek znamo :)

Tako da je to malo otkrivenje za mene (koje je moj otac zanijekao čim me pokupio na kolodvoru, tvrdeći da nije to tako dobro kao ovaj naš "pravi", ali baš me briga, meni je bitno da je brzo a okus mi je isti ko i svaki put kad pečemo..) obilježilo naš vikend koji je inače prošao trčkarajući vamo-tamo - valjda ćemo uskoro imati i jedan miran. Ali ne ovaj mjesec na žalost.

Eto toliko za danas, ostavljam vam za kraj ovu sliku

28 April, 2011

Belj :)

Vjerojatno ce se svatko tko zaluta na ovaj blog zapitati sto je to v.lj.n.m.k. - stihovi mog najdrazeg benda "...velika ljubav na malo kvadrata..".Htjela sam poceti pisati blog o stanovanju, o zaljubljenosti, o mukama svakodnevnog zivota, o svemu i svacem sto mi padne na pamet...

Necu se ogranicavati sto cu i kada i koliko pisati, jer me svakih 5 min nesto novo pukne.Do sada sam prosla razlicite hobije i nadam se jos hrpu ih proci, volim uciti nove stvari, jedino sto me neke stvari duze drze a neke tek sto pocnem ostavim zbog neceg drugog.Trenutno se najvise bavim crtanjem i skolovanjem (uz posao) jer zelim promijeniti zanimanje.Prije toga me je jedno vrijeme drzala izrada nakita, i zbilja sam uzivala u tome ali na zalost, manjak vremena me udaljio od tog hobija iako nikad ne znas, mozda se jos vratim tome.Imam hrpu perlica i fimo mase (moram nju provjeriti jel jos uvijek valjda), a zao mi baciti pa cu vjerojatno iskoristiti..

Enivejz, moja zivotna prica ide: zivjela ja tu u centru slavonije, isla na posao i sanjarila o putovanjima i zivotu u dalekom gradu..I jednog dana se stvori ON zvan D, i od tada zapocinje nasa ljubav spojena HŽ-om :) Tri godine kasnije i eto ga, nasih 62 kvadrata kao plod nase ljubavi (jer bebaci jos nisu u planu ni blizu, hvala lijepo) ali zbog situacije i okolnosti ja jos uvijek u centru slavonije a moj D sam u nasem stancicu. I tako me eto zatekoste gdje sam sada u momentu kada zavrsavam skolovanje (graficki dizajn), radim posao koji i ne volim previse, planiram davanje otkaza, selidbu, useljavanje u nas stan i proslavu 4-te godisnjice susreta sa mojim D, borim se sa svim stresovima i doma i na poslu i na tom selidbenom planu i mislim da sam fenomen jer me PMS napada i kad treba i kad ne treba :)

Ne zelim ni razmisljati sto cu sve proci sa tim papirima koje moram srediti i koliko "ljubaznih" teta na salteru ce me prozvakati prije nego sluzbeno budem jos jedan broj u nizu stanovnika u lijepom nasem glavnom gradu.Sva sreca da mi osobna istice bas ovo ljeto tako da eto neke koristi od promjene adrese, dva udarca jednom muhom :D

Probat cu ovaj blog redovito pisati, za sada barem jednom tjedno (uz predavanja i posao i sve, ne ostaje mi bas previse vremena) a kasnije i cesce kada se u biti nesto i bude dogadjalo, jer trenutno mi je situacija poso-kuca-birtija samo bez birtije :)

Jedino novo sto mi se dogodilo ovih dana je - kupih si novi kufer. Kao sto svatko tko cesto putuje zna, kufer treba biti dovoljno velik za sav drlog a dovoljno mal da ga mozes sam dici u vlaku na onu resetku jer uglavnom kada nosite malo stvari unutra vam uvijek netko priskoci u pomoc, a jedan put kad ponesete 20 kg stvari nema nikog u blizini.. Bitna stvar kod kufera (koju sam ja tezim putem zakljucila) je da kotaci moraju biti sa strane a ne u sredini i da rucka mora biti dovoljno dugacka da se ne morate pogrbiti kada ga vucete za sobom (nama visokima je to doslovno tesko naci ali na srecu ovaj put sam nasla takav u Emmezeti). Predivne je ljubicaste boje i sutra cu ga prvi put isprobati.Sto me podsjetilo, moram se ici pakirati! Sutra putujem (opet).

Zelim vam svima ugodan vikend, makar nam 1.5. pada na nedjelju -.-'

Pozdrav!

A.