28 June, 2015

Any Time Is A Good Time To Start

Kako sam starija sve manje tolerancije imam prema nekim stvarima, posebno ljudima.. Ne u nekoj mjeri da me živciraju i da gubim vrijeme misleći o njima, već više u smislu da mi je lakše pustiti neke ljude iz života. Jednostavno sam došla do te točke da ukoliko vidim da nešto ne funkcionira, ne forsiram, ne trudim se, ne trošim živce.


Prošla sam nekoliko prijateljstava u prošlosti gdje sam se godinama trudila oko ljudi, davala im sto i jednu šansu, a dobila jednu veliku nulu zauzvrat. Što je najtužnije, neki od tih ljudi mene vide kao negativca nakon što sam prestala kontaktirati s njima jer po njihovom (kako to obično biva kod egocentričnih ljudi) ja sam to napravila bezrazložno i iz vedra neba. Ili još gore - stavila sam sebe na prvo mjesto u mom životu a ne njih. Kako samo mogu?!


Dosta mi je drame oko ničega, ljudi uz koje ne rastem i ne razvijam se, uz koje ništa ne mogu naučiti ili se bar dobro ismijati.


I ako sam zbog toga bahata i loša prijateljica po njihovom, neka tako bude. Odlučila sam da sam ja sebi bitnija i uopće me ne zanima što drugi misle. 


Shvatila sam da nije istina ono što govore - da ljudi mogu stvarati prave prijatelje samo do 25-e a da nakon toga postoje male šanse da upoznate nekoga tko će vam postati pravi prijatelj. U zadnjih par godina upoznala sam hrpu divnih ljudi uz koje se mogu smijati, pričati satima, saznati nove stvari, naučiti ponešto (sad znam što je highlighter! xD) i jednostavno pokupiti hrpu pozitivne vibre.


Možda je jednostavno potrebno proširiti svoje vidike i dati ljudima šansu da vas upoznaju i da vi upoznate njih. Jednako kao i sa novim vezama ni svako novo prijateljstvo neće upaliti - s nekima ćete se slagati, s nekima ne, ali kako god završi barem ste imali to iskustvo, otvorili svoj život novim ljudima i ako ništa drugo, naučili nešto više o sebi i životu oko sebe.


Svima nama je život sličan - imamo svoje uspone i padove, dobre i loše dane i to je normalno, ali meni osobno ljudi bez ikakvih interesa, hobija, oni koji su zapeli u nekom dobu svog tinejđerstva i ne mogu se pomaknuti dalje, kojima ni jedna osoba u okolini ne valja, kojima je trač jedina tema (ne kažem da ga i ja nekad ne bacim, ali razlika između nekad i stalno je ogromna)  jednostavno mi nisu materijal za dugoročno prijateljstvo.


Isto tako smaraju me ljudi koji sve okreću u ekstreme - ako više nismo prijatelji i idemo na kavu svaki dan, znači da smo smrtni neprijatelji. Zašto jednostavno ne možemo biti poznanici? Ne pašemo si, ne moramo se družiti al ne znači da si ne možemo reći bok i pitati kako je ona druga strana. Meni uopće ne smeta ukoliko me netko ne smatra super legicom - hvala bogu imam dosta ljudi koji me smatraju odličnom kakva god bila. Tko sam ja da silim nekog na prijateljstvo?


Imam i ja svoje mane i svoje mušice, ne pašu one svima ali prestara sam da glumatam da mi je s nekim osobama super ako nije i voljela bih da i drugi ne glumataju kada su samnom. Isto tako sam dovoljno stara da znam koji ljudi zaslužuju da se trudim oko njih jer se i oni trude oko mene. Da pređem preko sitnica ukoliko mi smetaju i sagledam "big picture". I to sve bez neke pozadinske ljutnje, samo sa uzdahom olakšanja što sam napokon u tom dijelu života kada mogu birati, kada nisam prisiljena na ništa.


Možda ovo sve zvuči normalno nekom drugom, ali ja sam osoba koja jako često stavlja sve druge ispred sebe, koja oprašta po sto puta, koja pokušava opravdati tuđe postupke gledajući stvar iz njihove perspektive ali došla sam do točke kada se zapitam - čemu se truditi? Ukoliko oni ne pokušavaju razumjeti mene, zašto bih se ja trudila razumjeti njih? Isto kao što se ja sama borim sa svojim problemima nek se i oni bore s njihovim a ne da iskaljuju svoje nesigurnosti i ljubomoru na meni. Hvala lijepo, bilo je dosta! Kao što bi stara mudra izrekla rekla - I'm too old for this shit :) 

19 June, 2015

Balcony Garden Today

Zadnji put kada sam vam pokazala moje biljčice izgledale su ovako


Sada su "malo" veće :)


Sve lijepo rastu, čak su i čuvarkuće na sve strane :) I sve su "trudne" kao što vidite :)


Među rajčicama mi je počela rasti neka biljčica koja ne znam ni što je, ni od kud je došla. Ali dok mi ne davi biljke, neka raste. Možda netko zna što je ovo desno s točkicama na listovima? 


Turski karanfili idu sporo, ne znam zbilja hoće li narasti toliko da procvjetaju.. U biti ne znam jesu to uopće turski karanfili il su mi podvalili nešto drugo u vrećici sa sjemenkama u kojoj su trebali bit turski karanfili :) 


Paprika mi je lijepo narasla.. 


.. ali pobjednica u ovom natjecanju je definitivno minijaturna rajčica koja je ogromna :)


..i na kojoj sam jučer zapazila prve pupove cvjetića ♥


Jej :) Nadam se da ću uskoro ugledati koji pravi cvjetić, a možda čak i koju minijaturnu rajčicu :) Sadite li vi biljčice i kako vaše napreduju? :)

17 June, 2015

Facebook Giveaway

Napravila sam mali giveaway u mom shopu Drvce & Mrvice. Ukoliko ste zainteresirani (i živite u Hrvatskoj), bacite oko, bacite koji lajk i možda baš vama stigne koja mrvica :)


Igra je prvenstveno na fejsu tako da komentari na blogu ne sudjeluju iako su uvijek dobrodošli :) 

14 June, 2015

It's a Miniature World

Sve je počelo davne davne '91-e. Mala Ja, od 7 godina bila je u Njemačkoj u izbjeglištvu. Teta nas je često vodila u skitnju po gradu što je meni, djetetu iz manjeg sela u kojem su tada još sve trgovine bile "dobardan-izvol'te", bilo fascinantno. Najljepši dio skitnje mi je bio kada nas je odvela u veliku trgovinu koja je bila podijeljena na više katova a u podrumu je bio dio s igračkama. Cijeli kat samo sa igračkama, nezamislivo za nekog tko je došao iz tako malog mjesta kao ja! I to ne samo da su prodavali igračke već je puno toga bilo izloženo i mogao si se igrati s njima. Glavna atrakcija za mene bila je Playmobil viktorijanska vila iliti dollhouse sa hrpetinom soba i detalja. Svaki put sam zaglavila uz nju i jedva se dala kući.



Bila je užasno skupa kao što je i dan danas (Playmobil kućice su oko 1000kn + namještaj za sobe je oko 200-tinjak kn po sobi) ali mi je ostala kao neostvareni san i još uvijek s nostalgijom mislim o njoj.

Vrtimo malo vrijeme unaprijed, dolazimo do vremena kad Mala Ja ima 10 godina. Otvorila se prva "trinajstica" u mom selu i svi su bili fascinirani. Svaki dan nakon škole sam šibala tamo i gledala svu onu silu sitnog i jeftinog drloga koji je čak i po tim jeftinim cijenama bio izvan mog dosega. I onda jedan dan pojavili su se držači za knjige u obliku minijaturnih soba koje sam jednostavno morala imati! Koštali su oko 8kn komad a ja sam dva tjedna skupljala onu kunu-dvije što bih dobila za školu da si ih mogu kupiti. Već tada sam voljela knjige i imala svoju malu kolekciju dječjih knjiga i tako nešto, uz moju ljubav prema dollhouse-ima bilo je savršeno za mene. Napokon sam skupila dovoljno novca za dvije sobe (mislim da je bilo 4 sveukupno) i kupila si ih. I dan danas ih imam, stoje mi tu na polici :)


Vrtimo vrijeme dalje dalje i sad sam matora kokoš :) I pišem post o svojoj neispunjenoj ljubavi prema minijaturama i kućicama za lutke. Zanimljivo, same lutke ne volim (nekih se čak i bojim - previše hororaca sam gledala) ali kućice i detalje obožavam. Pa vam danas donosim hrpicu slika fascinantnih kućica i minijaturnih stvarčica koje su mi zapele za oko :)







I dalje preferiram kućice u nekom starinskom stilu i sa što više sitnog drloga :) 



Zadivljena sam sposobnošću ljudi da naprave ovako sitne i realistične stvari! Kupila bi ih sve! :) 



Mislim stvarno - ja ovo ne bih mogla ni držati sa ovim mojim drhtavim rukama! 







Jako mi se sviđaju i ove pojedinačne sobice, podsjećaju me na moje držače za knjige samo u upgrejdanoj verziji :) 





Mislim da želim živjeti u ovoj!



Ovo je kao Secret garden ali na krovu :) 


Kućice su na žalost i dalje skupe ali barem se njima danas bave i odrasli pa ne ispadam neki freak prirode :) Ako budem u mogućnosti jednog dana, pokušati ću nabaviti jednu, makar i onu od jedne sobice, tek toliko da imam sa čega prašinu brisati. A do tada, svoje kućice mogu praviti samo u Simsima i uživati u slikicama na netu. Nadam se da vam se post svidio i da sam možda nekog i preobratila u ljubitelja minijatura, sitnog drloga i malih čarobnih kućica :) 

10 June, 2015

Little Things

Jučer sam kafenisala sa Zubom i dotakle smo se teme kako su Hrvati nezadovoljni svime i svačime - nama je po statistikama najgore, najbolesniji smo, živimo u najopasnijoj državi na planetu.. Danas zato jedan pozitivan post :) Male stvari zbog kojih sam sretna i zadovoljna i koje čine moj život ljepšim :)


Sretna sam jer imam super legice za kafenisanje - ništa ljepše od par sati čavrljanja uz kavu, nakon kojih se osjećaš tako dobro i ispunjeno i jedva čekam iduću :)


Sretna sam jer (uz četiri brata) imam osobu koja mi je sestra koju nikada nisam imala. Ofkors, moja D1 :) Osoba kojoj se mogu javiti kad god, s bilo kojom stvarčicom, problemom ili radosnom vijesti i znam da će zajedno samnom tugovat ili se radovat. Osoba koja je uvijek tu za mene i za koju ostavljam sve i trčim pomoći, bez da uopće moram razmišljati o tome. Makar živimo 245 km daleko jedna od druge, naše prijateljstvo je nešto što cijenim iznad svega i ni udaljenost, ni vremenski razmaci u kojima se viđamo ne mogu utjecati na to. Već nas vidim kao dvije babe gdje pričamo proste viceve na klupi uz more jednog dana :) 


Sretna sam jer imam krov nad glavom i ovo malo sigurno mjesto koje čini moj stan, sa svojim predivnim pogledom i rasporedom koji mi dozvoljava da raspalim svoj organizacijski skill i u kojem se osjećam najbolje na svijetu :)


Sretna sam jer sam bila u mogućnosti dati otkaz na poslu koji je sisao život iz mene i stvarao mi grč u želucu svako jutro. Znam da je to danas velika privilegija i makar se meni nekada tako ne čini, u biti sam jako sretna osoba što sam to mogla napraviti.


Sretna sam što sam vrlo rano u životu pronašla nekog s kim želim biti do kraja života, što se ne svađamo, što se razumijemo i slažemo, što možemo biti blentava djeca i ozbiljni odrasli ljudi zajedno, kako već situacija, tema i problemi nalažu :) Sretna sam što mogu pokazati srednji prst svima onima koji su govorili - neće to na daljinu uspjeti, čekaj samo vidjet ćeš da će postati iz ovog ili onog razloga loše, čekaj dok se uselite, čekaj dok se vjenčate.. Fuck you! Trenutno slušam - čekaj dok dijete dođe.. E pa ako dođe biti će naše, biti će savršeno i najljepše i moj dragi i ja ćemo s time samo produbiti našu vezu a ne pogoršati. Još jednom - fuck you "čekaj dok" ljudima.


Sretna sam što u svijetu postoje knjige - toliko svjetova za istražiti ležećki na kauču :) Sretna sam što smo u slobodnoj zemlji gdje mogu čitati što god hoću, ići u knjižnicu i ne skrivati to. Oni koji su čitali biografije ili priče o ženama iz nekih drugih, opasnijih, nazadnijih zemalja znaju o čemu pričam. S tim zajedno ide i..


Sretna sam što ja i sve žene oko mene smijemo obući što želimo, našminkati se kako želimo i nitko nam neće ništa. Ok, možda će netko prigovarati i tračati i slično, ali naši životi nisu u opasnosti jer smo odlučile nalakirati nokte. Neke žene u svijetu nemaju tu privilegiju i mi smo jako jako sretni s tim gdje živimo.


Sretna sam što živim u mirnoj zemlji, u poprilično mirnom gradu. Ne moram se binuti hoće li me netko upucati dok sjedim na kavi, već samo hoće li konobar zaboraviti moju čašu vode. Sretna sam i što živim u Zagrebu, volim ovaj grad, volim što ako želim mogu svaki dan naći neku zanimaciju u njemu, biti u centru za pola sata a ako ne - mogu biti doma, gledati brda i šume oko sebe i uživati u tišini i pjevu ptica.


Sretna sam što moje biljčice rastu ko lude (bude neki post o njima uskoro) i što imam mali balkon na koji mogu izaći, odmarati se, sunčati i staviti sve svoje male zelene prijatelje van da uživaju samnom.


Sretna sam s osobom koja sam postala. Ok, nije sve savršeno ali od kud sam krenula mogu biti jedino ponosna na sebe - što sam se izvukla iz negative, iz tog začaranog kruga iz kojeg je jako teško iščupati se, što sam pametna i odgovorna i zajebant u isto vrijeme. Što nisam izgubila onu djetinjastu stranu uz sve negativne stvari koje su mi se dešavale, što nisam postala nadrkana cinična osoba i što još uvijek mogu uživati u malim stvarima. Naš rast nikada ne prestaje, ali ja sam zadovoljna do kud sam trenutno dogurala :)

I za kraj, za one kojima je možda dan bezveze i vrte očima na ovo, mogu samo poručiti stih jednog od meni najdražih bendova - nije sve tako sivo kad imaš s' nekim otić' na pivo :) Ili kavu ;)