Oj ponedjeljche!

Ne volim ponedjeljke. Ne toliko ni zbog posla ni zbog gužve ni zbog 5 dana čekanja do vikenda nego zbog povratka u trenutnu "stvarnost". A to je Slavonija i ovih vražjih 270km :\ Dok drugi vikende provode u odmoru i zabavi ja ih provodim grijući sjedala u vlaku. I tako svaki drugi a nekad i svaki vikend, ovisi kako se poklopi da je nešto bitno/nebitno. No tješi me misao da je predamnom jos samo par vožnji i to je to...

Nego o malo vedrijim stvarima. Danas, odn ovih dana je u DM-u akcija - zamjenite plastične vrečice sa slatkom krpenom i čuvajte prirodu :) Zamjena se vrši tako da donesete bilo kakve polietilenske (plastične) vrečice (može i Konzumove i sl) minimalno 15 komada + bilo kakva kupovina i dobijete platnenu vrečicu + 15 bodova na karticu + knjižicu s popustima! Po meni odlična prigoda za pokupiti ovako nešto zgodno kao ova pamučna torba ilitiga ceker po naši :)

Puno bolje nego bacati vrečice u prirodu gdje mogu završiti ovako..

..a to definitivno nije zdrava prehrana za mladu kornjaču..

Kako ste proveli vikend? Malo prebrzo nam je došao taj 1.5. nakon Uskrsa pa nisam ni imala volje za roštiljem, ali smo D i ja, da krstimo naš balkon, kupili električni roštilj. To samo po sebi je bogohuljenje za moju obitelj, gdje je "stoljetna" tradicija prikupljanje materijala za vatru, mješanje čevapa, paljenje vatre, psovanje kad se ne upali, pa ponovni pokušaji, pa okretanje par probnih na dimu pa zatim okretanje ostale 3 kile čevapa i kobasičica jedno 4 sata dok otac s ponosom ne može donjeti cijeli vajngl ilitiga zdjelu punu mesa sretnoj obitelji.

Kako sada ulazim među gradske ljude privikavam se i na gradski način života bez ogromnog dvorišta/voćnjaka i prirode na 2m dalje i makar sam bila skeptična mogu reći da je - prezakon! Naš roštač, nakon malo muke oko montiranja "nožica", našao je svoje mjesto u uglu našeg malog balkona gdje je sprašio paket čevapćića/kobasičica/pljeskavica u cca 15 minuta dok sam ja kao prava buduća žena pravila salatu i ostala zapanjena kad mi je D unjeo meso i rekao: "Evo, gotovo!" A gdje su 3h uživanja i suzenja u dimu i psovanje kada ne ide? Nekako mi je usfalilo na prvi tren ali onda sam pomislila na sve blagodati (čitaj: ručkove koje će D peć na roštilju dok ja gledam tv i ne moram prljat kuhinjsku ploču, a D vam može potvrditi da ni jedna kuhinjska površina nije sigurna od maščobe kad ja stanem kuhati) i prigrlila naš električni roštilj kao da se oduvijek znamo :)

Tako da je to malo otkrivenje za mene (koje je moj otac zanijekao čim me pokupio na kolodvoru, tvrdeći da nije to tako dobro kao ovaj naš "pravi", ali baš me briga, meni je bitno da je brzo a okus mi je isti ko i svaki put kad pečemo..) obilježilo naš vikend koji je inače prošao trčkarajući vamo-tamo - valjda ćemo uskoro imati i jedan miran. Ali ne ovaj mjesec na žalost.

Eto toliko za danas, ostavljam vam za kraj ovu sliku