03 October, 2014

Jedan Od Doma

I tako ja dala otkaz. Trebala sam raditi do 11.10. po ugovoru ali kada sam najavila šefu da odlazim na godišnji odlučio je da promjenimo ugovor tako da mi je zadnji dan bio 30.09. sa isplaćenim neiskorištenim danima za godišnji. Meni je iskreno bilo potpuno svejedno, dan više, dan manje, samo da što prije odem iz te firme. Uz put sam morala sama slati knjigovodstvu dokumente za moju odjavu jer šef eto baš nema vremena/to nije njegov posao. A moj je. Kao šećer na kraju da mi dokaže da radim pravu stvar.


Trenutno sam lagano pogubljena, lagano paničarim (bez razloga), lagano frustrirana (kreditna kartica mi je stigla u Osijek makar sam prijavila već dvaput da mi stiže tu pa moram ići po nju jer ak ju naručim preko banke pitaj boga kad stigne a treba mi za prijavu na biro), onda biro, već se veselim babama s kojima ću morati komunicirati tamo, pa onda još sto stvari u vezi papirologije a ja bi se najradije zamotala u deku i glumila sarmu na kauču.


Prvi dan doma sam bila kao idealna kučanica - obavila sve zaostatke u domaćim poslovima, ispekla kekse, skuhala ručak, čitala knjigu i gledala filmove.

Sada je već treći dan i samo čekam da obavim to s biroom i hzzo-om da se mogu smiriti. Odlazak na takva mjesta mi totalno stvara anksioznost. Ne zbog samog obavljanja te radnje već zbog neljubaznih baba koje smo svi sreli. Da nije do naknade s biroa ne bih se ni prijavljivala tamo.

Vrijeme ovih dana poklapa se sa mojim duševnim stanjem - kiša i sivilo. Mislim da će morati proći neko vrijeme prije neg se unormalim. Zadnjih par mjeseci sam stalno anksiozna, zabrinuta i depresivna i trebat će neko vrijeme da se smirim.


Kada sredim sve što je srediti potrebno planiram otići doma na jedno tjedan dana i ne raditi ništa osim grabljati lišće i čistiti/reorganizirati/bojati zidove i slično. Mozak na pašu i udri. Mislim da mi to baš treba.

Sada će naravno biti i malo više postova na blogu, ali to ovisi i o inspiraciji koliko i o vremenu. Potruditi ću se, makar se ništa zanimljivo kod mene ne događa.

Toliko od mene za danas, ne zaboravite ponjeti kišobrane sa sobom ukoliko idete van! :)


5 comments:

  1. Ae, gore glavu i guraj napred. Ko zna sta te sve lepo ceka..:)

    ReplyDelete
  2. korak po korak Misty, gle koliko je već promjena ova godina donijela ;)
    davanje otkaza nije mala stvar, daj sama sebi sad malo vremena da se aklimatiziraš. prešla si iz trajne nabrijanosti i strahova u svoja četiri zida. zamisli svoj mali neurotični um koji ne zna što bi sad.
    sretno!

    ReplyDelete
  3. kad se vrata zatvore, obično se otvori neki prozor, barem prozorčić.
    svako zlo za neko dobro.

    ReplyDelete
  4. uvijek nam mozes pisat o serijama koje gledas :D a i sigurna sam da ces nac neku tematiku, do sad si je nalazila i s poslom i bez njega :)

    ReplyDelete
  5. Sad kad je počela hladnoća vani, dekica i nije tako loša opcija.... Ma bit će bolje, najvažnije u životu imaš, a neki posao će već naletit

    ReplyDelete