17 October, 2012

Predrasude

Ljudi su danas tolerantni prema puno stvari. Vjera, boja kože, seksualna orijentacija - sve je to ok i nebitno u današnjem društvu. Neki još mrkim okom gledaju na iste ali većina gleda mrkim okom na mrzitelje. Nedajbože da kažeš da je crnac dobar radnik, ispadaš rasist. Ili da je homoseksualac obukao majicu u kojoj izgleda kao peder. Ali postoji jedna stigma za koju se svi - i muškarci i žene - još uvijek smatraju prozvanima da kažu svoje mišljenje iako ih se isto ne tiče ni 2%.

A to je - što ako žena ne želi imati djecu?

Kako ti kao žensko ne želiš bebu? Pa sve žene žele djecu. Ne željeti nije normalno. Ne željeti nije prirodno. Imaš jajnike = želiš bebu. Misli na one koji ne mogu imati. Misli na one koji ih žele.



Temu mi je potaknulo to isto pitanje na koje sam prije nekoliko tjedana naletjela na forumu. Žena ne želi djecu, udala se, muž i ona su još prije braka o tome raspravljali i on se složio, i sada nakon 10 godina u braku on je odlučio da ih ipak želi. Svi su napali nju. Vještica. Baba. Kako može biti tako sebična. Ne kužim gdje je sebičnost u tome da si odlučio da ne želiš klince i nemaš ih. Ne bi li bilo sebično ne željeti klince a imati ih petoro?

Zašto je u današnje doba, kada toleriramo sve i što trebamo i što ne trebamo, jedna tako osobna i privatna stvar nešto za što javnost misli da bi trebala glasati? Zašto to što želiš svoje vrijeme za sebe a ne za klince treba značiti da si sebična i zla osoba?

Moja D2 želi bebu od valjda njene 18-e godine. Uvijek je u pričama kak ona želi biti majka, kako želi klince, kako neće čekati 30-u da rodi. Ima 25 godina, od malena su joj kupovali sve što želi, išla je kud god želi, plaćeni faks koji je završila, dobru mamu koja joj je sve činila i pomagala kako zna i umije. Super. Da su bar moji takvi. Stvar je u tome da je ona proživjela hrpu stvari sa 14 koje sam ja tek mogla sa 20 kada sam dobila prvu plaću. I sad, kad god započne temu o bebama ide spika - i ti želiš, samo nećeš kazati.

Zašto bih željela? Iskreno, sa svojih 27 (još malo pa 28) ja imam 0% želje imati klince. I to nije odluka ono -- ne želim klince NIKAD, samo ih ne želim SADA. A ni iduću godinu. Želim imati vremena za sebe, za svoje hobije, za putovanja, za izlaske (i pod to ne podrazumjevam skakanje u disku, to mi je dosadno bilo i s 20). Želim čitati knjige na miru i imati svog D samo za sebe i gnjaviti Puci i jednostavno imati život koji ne uključuje jednog malog drekavca. Možda me za pol godine pukne i budem željela.

Ali što ako ne? Jesam li zbog toga zla i sebična osoba? Što ako djetetu želim priuštiti sve što ja nisam imala? I pod time ne mislim iphone i slična materijalna sranja, već one neke stvari koje neki od vas vjerojatno nisu ni registrirali kao nešto specijalno a ja nisam imala u djetinjstvu. Odlaske na more i na izlete. Odlaske u kino. Normalnu sobu za klince i prostor za učenje. Mogućnost da pozoveš prijatelje doma. A trenutno to ne mogu jer znate i sami kakva je situacija u državi i sa zapošljavanjem.

Ljudi često kažu - kad dođe bebač, snašli bi ste se. Ja se ne želim "snalaziti". Snalazila sam se cijeli život i dosta mi je toga. Volim stvari imati isplanirane.



D2 kaže - to je zato što nemaš bebu u blizini. Mislim stvarno, nisam imala ni mačku u blizini pa sam znala da nju želim a ne npr psa ili papigu. Uostalom, kad sam imala 13 mi se rodio mlađi brat pa znam kako je to s bebama. Hrpa radosti i hrpa sranja :) Ali svejedno, nemam želju za bebama.

Ja jedva čekam svoju nećakinju. Razmaziti ću je do boli. Jedva čekam da počnem kupovati male haljinice i mašnice za kosu. Ali to opet ne znači da želim imati bebu.

I sad moj najdraži dio - kad god nekom spomeneš da ne želiš sada ni u skoroj budućnosti, svi se zgražaju. Kako to, pa sve cure žele bebu! Morat ćeš imati klince! Pa bar jedno! Kao da je beba par cipela pa bar jednu moraš imati jer nakon 30-e ne moš van bez njih. I ono klasično - ma ti želiš, samo to još ne znaš.

Što me podsjeća kada je moj mali buraz išao u prvi razred imao je curu Ninu koja mu je bila cura "samo ona to nije znala" - po njegovim riječima :) Otprilike mi tako dođu i ti komentari, dubokoumni kao blebetanje jednog sedmogodišnjaka.

Zašto ljudi misle da je to nešto što bi oni trebali odlučivati iako ih se ne tiče? Zašto se žena smatra sebičnom, zlom, babom i što sve ne ako ne želi klince? Vjerujem da je imati djecu predivno, puno radosti i smijeha i zabave ali ako kao par funkcionirate bez njih, zašto bi to isto bilo loše?

Ne brinite se, na ovom blogu će definitivno jednog dana biti ponosni post o kakici mog drekavca ali se jednostavno pitam, zašto se danas u tako tolerantnom društvu žena još uvijek smatra prvo strojem za rađanje a onda svime drugim iza toga?

25 comments:

  1. Baš sam jučer pričala o tome. Uskoro trebam postati tetka i tome se baš radujem, ali kad sam spomenula da ja još uvijek ne želim djecu, zgrozili su se i počeli me uvjeravati kako ja to želim, ali još ne znam.
    Svi uvijek znaju, bolje od nas samih, šta mi to želimo. Bezveze!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa u biti mi obje želimo jedno desetero klinaca samo to još ne znamo :D

      Delete
  2. nisam okružena ljudima koji takvo što pričaju. oko sebe imam samohrane majke, ubračene s djetetom, ubračene bez djeteta, neubračene u stogodišnjim vezama s djecom, solo ljude, i ljude u dugim vezama koji nemaju i ne žele djecu. nijednu od tih osoba nisam čula da svoj odabir nameće drugima kroz razgovor. smatram da svi biramo, mada ne ispada uvijek onako kako smo željeli. pitat nekog zašto nema djece, uz toliko mogućih razloga zašto ga taj netko nema koji mogu biti i bolni, je idiotluk. na kraju, što se mene tiču tuđi odabiri?
    što se tiče primjera iz posta, ljudi imaju pravo na promjenu mišljenja, štaš..

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slažem se da je liku možda došlo s 35 ono što mu nije bilo ni na kraj pameti s 25, to stoji, ali opet napadati ženu mi je totalno blesavo.

      Ja na sreću imam samo moju D2 koja mi to spominje al s njom sam tak bliska da joj kažem kad ona rodi troje onda ću i ja jedno pa se toj temi sam nasmijemo :)

      Delete
  3. U potpunosti se slažem s tobom, meni djeca također nisu ni na kraj pameti i uopće nemam pojma da li ih i želim. Zasad me ne zanimaju, inače baš i nisam neki child person tako da o tome uopće ne razmišljam. Najviše me uz to izludi kad me krenu ispitivati oko braka, pa ja kažem da se ne želim udavati i onda svi skoče kao da sam rekla ne znam kakvu nebulozu.

    ReplyDelete
  4. hvala bogu da netko piše o tome!
    prvo, to spika "misli na one koji žele, a ne mogu" mi je kao ona priča da moraš sve pojesti jer u africi ima gladne djece ili da se ne smiješ žaliti da te boli glava jer netko negdje umire. cijeli nad život pripremaju na nekakvu žrtvu i ne puštaju da živimo normalno.
    drugo, meni se rodio brat kad sam imala 7, i silom prilika znam kako je to brinuti se za malo dijete, i jako dobro znam kakvu to odgovornost i odricanje podrazumijeva.
    treće, mi nismo toliko tolerantno društvo kao što mislimo da jesmo. a maternica svake pojedine žene je očito stvar od javnog interesa.

    btw, http://www.ephemera-inc.com/wholesale/components/com_virtuemart/shop_image/product/9103.jpg

    ReplyDelete
  5. Ja sam to raspravila pre mnogo godina i niko me vise nista i ne pita.
    'Os dete? Rodi si ga i odskakuci od mene..
    Jos kad mi kazu :"Znas li koliko ljudi ne moze imati decu?"..Pa usvojite (i usrecite) neko malo bice ako vec toliko zelite..

    ReplyDelete
  6. Ni ja ne želim klince - sada. ni naredne godine. želim ih, ali ne znam kad. nekad. jer nisam sebe odgojila još. ne bih mogla neko sićušno stvorenje koje bi me imitiralo. neko je sa 20 zreo i sposoban da podiže djecu - ja nisam. nisam spremna ni na udaju, ni na zajednički život. radije ću trpiti da me mama kinji.
    ali ima nešto što želiš za svoju djecu. a to nije da se snalaziš. ni ja ne želim da se snalazim. želim tom malenom biću pružiti lijep život. lijepe uspomene. razumijevanje. baš ono što ja nisam imala :))

    ReplyDelete
  7. Takođe,ne želim djecu . I posebno me nervira,kao i tebe : " Ma tek ti 22 ima još vremena,ne znaš ti ni šta hoćeš " - OOOOOO DA,znam ja šta hoću i sad i sa 25 i sa 30 i to jako dobro i to sigurno ne podrazumjeva buđenje u pola noći,i podočnjaci veći od sisa zbog nespavanja itd. Ustvari,uopšte ne volim djecu . Nikako . Ničiju . A razmaženu djecu mrzim,doslovce . Potpuno te razumijem,okolina po tom pitanju zna biti naporna :)

    ReplyDelete
  8. Zaboravih spomenuti kako se ove stare babe zgražaju kad mladi bračni par nema djecu 5 - 6 godina i kad krenu sa onim ko će tebe čuvati kad ostariš -_-

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uf, to sa cuvanjem i starenjem me posebno nervira. Kao da radjas roba, a ne drugo ljudsko bice!...Neka svako radi onako kako misli da treba:) S druge strane, ne treba ici ni u drugu krajnost i egoizam.

      Delete
    2. da, to sam čula, da se djecu rađa da im tko ima dodat čašu vode u starosti ...

      Delete
  9. Ma ja čitam te vaše komentare i kontam kako nas ima 7+ milijardi, a niko ne želi imati djecu. :p

    Naravno da želiš djecu, svi žele djecu. :D
    Ako ih ne želiš, onda nešto nije udure s tobom. To je prirodan proces. I onda nije čudno što se ljudi čude. Ko da kažeš eto ja ne bih da jedem. I kontaš može to tako. :p

    E sad je druga stvar pa ljudi ne znaju sročit to na pristojan način. Da oni kažu da će ti zakucat biološki sat uskoro (u prevodu želiš ti bebu, ali još to ne znaš) ili da ti njima odvratiš da ti isti nije još zakucao (ne želim bebu), vjerovatno bi se tvoji problemi riješili. Vako ti ostaje da kukaš na blogu. :D

    Iliii, da mene poslušaš. A to nemoj ni slučajno, jer je upravo to rješenje tvojih problema. :p

    ReplyDelete
  10. ja kad kažem da se ne želim udavati ni imati djecu vele mi kao ''buš se ti predomislila, i mi smo to govorili u tvojim godinama''. pa fak of! valjda znam kaj oću, a kaj neću! uostalom, ne govorim to od jučer nego oduvijek! a starci su mi najbolji primjer, isto ko i svi moji bivši dragi prijatelji koji su se poženili uglavnom zbog djece. ja bi radije pobacila nego se zbog toga ženila. iskreno, briga me kaj bi ljudi govorili i mislili o meni, nek sam čudovište i sebično đubre al to je moj faking život! kak si i sama napisala, i ja bi htjela uživati, putovati, vidjeti svijeta... a s djecom općenito nemam dobra iskustva, zamjerili su mi se onog dana kad nam je nekad davno u goste došla familija iz njemačke sa svojim razmaženim derištima koja sam ja kao morala čuvati samo da je starcima srce na mjestu. sve bi bilo ok da su mirno sjedili i gledali crtiće al nee, opće se nesmem sjetit kakva su sranja radili. najradije bi ih narital ko da ne velim, a ne smiješ -.-'

    ReplyDelete
  11. To sestro!!! Svaka cast na ovom postu i hvala!
    Mozda nekad... trenutno sad ne. Nisam vjestica, niti sebicna! Jednostavno, moj zivot je trenutno takav. Ali ne! Ne mozes zivjeti od ljudi koj svako malo vole da zabodu nos tamo gdje mu nije mjesto. Znas, tebi je ipak 30 godina...vec ti je kasno. Pa?! Paaa?! (iznervirah se bezveze :D).

    ReplyDelete
  12. Svaka ti čast... ali većina te ljudi ne bi razumjela što meni užasno ide na živce.. ja sam jednom pokušavala objasniti nekolicini dobrih prijatelja koje znam gotovo cijeli život da ne znam želim li djecu i da ih kako sada stvari stoje ne želim još barem nekoliko godina, a oni meni da kako mogu tako, da će biti kasno ako budem čekala itd... sada je normalno imati prvo dijete sa 30+ jer žene idu na faks, rade i sl. i onda im recimo daju otkaz kad rode dijete i sl... nisam sebična, ali nema smisla roditi dijete ako na to nisi spreman... i ako budem imala dijete želim mu moći osigurati sve (ne u smislu razmaženosti nego hrana, odjeća, škola i neke sitnice..)... moja je mama mene rodila sa 28, bila je već par godina u braku s mojim tatom i čak i u tim godinama sam se njima ja zalomila :D nije me planirala, pogotovo zbog toga što nije imala stalan posao i spremalo se sranje u bivšoj državi i rekla mi je da je bila izbezumljena kad me rodila jer nije imala pojma kako će to sve izgledati, nije bila spremna, ali snašla se i ispalo je sve super.. imam odličnu mamu kojoj kažem više toga nego prijateljicama.. ja sam takva, želim prvo uživati u vezi i braku pa onda možda dođe i klinac/klinka :D žene imaju apsolutno pravo odlučiti ne imati djecu i živjeti život kakav žele, a ne biti nezadovoljne i nesretne jer su postupile onako kako misli većina oko njih... svi smo različiti i imamo pravo raditi kako hoćemo...

    Još jednom ti skidam kapu za ovaj post! :)

    ReplyDelete
  13. Ok, sad da budem ono jebeno iskrena, zastrašujuće malo da otkrivam to, ali meni je doktorica rekla da požurim ako mislim imati dijete, ono ako ih mislim da imam za dvije godine da ih imam za jednu. Nikakva bolest, samo sam eto rođena takva. To je bilo prošle godine, a ja još nemam dijete, jer nemam uslova za njega i jer ga ne želim i jer nije vrijeme. I iako mi je pomalo to sve strašno i stalno pomislim na to iako ih sad ne želim šta ako me uhvati kriza u srednjim godinama što ga nemam. Pa ne razmišljam o tome i odlažem ponovni posjet. A živim u sredini gdje je žena prvo stroj za rađanje djece pa onda sve ostalo i ako ih ne budem ikad imala bit ću smatrana za robu s greškom. Unatoč tome svemu ja sam odlučila da još ne pokušavam napraviti dijete jer nemam uslova za njega i ne želim da čekam tu neku "nafaku" i jednostavno ne želim još dijete i ne na taj način.

    ReplyDelete
  14. Od svoje 7 godine čuvam brata, vodila sam ga u vrtić na putu do škole. Kad sam imala 14 došla je i seka. Opet sve isto.. ona u vrtić - ja u školu, ja iz škole po nju u vrtić. Sad je ona 3. osnovne, vodim brigu o njenim zadaćama, upravo sad tjeram brata od sebe jer me gnjavi oko svoje zadaće.. ne da mi se, tek sam došla s faksa, želim popiti kavu i vidjeti što ima na internetu.

    Imam osjećaj kao da ih odgajam, a to moj "posao" nije. Moji su stalno na poslu i nas 3 smo prepušteni sami sebi. Ne želim djecu bar još 10 godina, želim imati vrijeme za sebe.. "ja - vrijeme" koje još uvijek nisam imala. Drugačije razmišljaju oni koji se od malih nogu brinu za neku osobu i drugačije oni koji su se u to vrijeme igrali kao i svi ostali. I mene čudno gledaju kad ima kažem da ne želim bebača tako skoro. Pola mojih frendica se poudalo i 2 već guraju kolica.

    Doći će vrijeme i za to.. do tada.. djeca, fala, ne bih :D

    ReplyDelete
  15. U mom slučaju postoji nekoliko indikacija da s 90% sigurnošću mogu reći da nikada neću htjeti djecu. Znajući da moji roditelji žele unuke, još u 18. godini sam im rekla da od mene na to ne računaju i da radije rode još jedno dijete dok su još mladi pa da im ono daje unuke. :D Nisu se apsolutno nimalo iznenadili, jer kažu da još iz perioda igranja s lutkicama, nisam htjela nikada biti mama nekoj lutki i da sam umjesto toga imala lutke koje su mame drugim lutkama. :D I dan danas ni u jednom scenariju svog života ne vidim sebe kao mamu.
    Ljudi jednostavno znaju da li postoji i mogućnost da nekad poželi dijete ili ni to ne postoji. A da bi neko, kao ja npr. odjednom shvatio da zapravo želi djecu, potrebna je lobotomija, ili nešto vrlo slično, jer ne vidim kako drugačije takve stvari mogu "odjednom" nadoći nekome ko o tome nikada nije razmišljao na taj način.
    Tako da i taj lik s foruma od početka najvjerovatnije nije bio iskren, nego se nadao da će ta djevojka vremenom "saznati" da zapravo želi djecu, a kad se to nije desilo, on je kao odjednom odlučio da ih želi.

    Sad jesam li ja neprirodna, sebična, nenormalna u očima drugih, apsolutno me ne interesuje jer mislim da je ta rasprava jednako (ne)inteligentna kao i rasprava jesu li homoseksualci bolesni, neprirodni, nenormalni i sl.

    ReplyDelete
  16. Načela si stvarno zanimljivu temu. Čitam komentare drugih blogerica (blogera) i hvala bogu nisam jedina koja ima iste ili slične nedoumice u vezi s djecom. Meni je 33 godine i 7 godina sam u braku, bez djece i nama je super. Zapravo ni sama nisam još raščistila sa sobom (a toliko stara!) želim li djecu ili ne. Nisam baš luda za djecom ali što ako mi poslije bude žao!? Kad bi mi barem netko odgovorio na to pitanje odnosno pomogao pri odluci... Istina je i da je trenutna situacija u društvu i nezaposlenost utjecala na moju i muževu odluku. I da li je pametno u ovakav svijet donositi dijete?! Kao što si rekla, i ja se isto ne želim snalaziti, toga mi je dosta, želim živiti maksiamlno puno... Čak je i svekrva pomalo odustala od svojih primjedbi...zadnja je bila da sada barem ima mačku umjesto unuka! Okolina se uvijek hoće mješati u privatnu i najintimniju sferu i žena bez djece je kao drugorazredna osoba sa promašenim životom...Žalosno...
    Svaka čast za ovaj post!

    ReplyDelete
  17. Nemam šta pametno za reći na ovo. Društvo nam je svakako u k*, tako da me ne čudi da su ti primarni instinkti za razmnožavanjem još uvijek najbitniji. Meni bude loše kad gledam po tv-u apele za pomoć, narodili ih devetero i onda se žale kako nemaju šta jesti i obući. Šta ste ih pravili onda? Njih se ne osuđuje. Mah -.-

    ReplyDelete
  18. sad se osecam mnogo normalnije, msm posle tvog posta i svih komentara, jer znam da su svi koji su pisali normalni ljudi. ja sam imala priliku da se mama moje drugarice izdere na mene jesi ti normalna, jel hoces svojoj deci baba da budes. i to u trenutku dok smo spremali ad hoc svadbu njenoj starijoj kceri, koja je nenadno ostala trudna sa covekom koji 15 godina stariji, s kojim je bila u tajnoj vezi. pri tom su do tada svi bili ogorceni jer joj je bilo 24 i upisala je 4 puta 4 razlicita fakulteta i ni na jednom nije zavrsila ni prvu godinu. taj mi je ispad bas tesko pao. mislila sam da ja nisam normalna i koji me djavo terao da lajem svoje misljenje, zena me je inace do tad obozavala. volim decu, radila sam sa njima 5 godina, i svakakvih porodica sam videla. znam sta detetu treba i znam da mi to nemamo (bar ne jos uvek). ne usvajamo macku zato sto znamo da ne mozemo da joj pruzimo sebe potpuno, a kamoli detetu.
    jos gore sam prosla kad sam rekla da bih rado usvojila dete, ali to je vec druga tema -.-

    ReplyDelete
  19. U potpunosti te razumijem. Imam 30 godina, u dugoj, vrlo dugoj sam vezi, obožavam klince, imam čopor sestrični i bratića koje sam čuvala, presvlačila od kada znam za sebe, sve frendice imaju bebeče, krsna sam kuma, ALI ih trenutno ne želim... Već sam oguglala na te "dobronamjerne" savjete, želje, savjete... A kako sam na pragu 30tih počinju govori kako ću kasnije teško roditi, kako ću biti živčana bla, bla, bla, a moj odgovor je ako ne budem mogla roditi da ću posvojiti!!! A kakve tek prodike počinju tek nakon te rečenice....
    Samo od razmišljanja o tome mi tlak skoči na 200!!!!

    ReplyDelete
  20. Pa, onda se nemas sto brinuti. Jednog dana ces se samo osvijestiti na obiteljskom rucku sa sestero djece i svi sretni i veseli. Ukljucujuci tebe...

    ReplyDelete
  21. lijepo je vidjet da ipak imam istomisljenika ovdje, jer offline svi imaju prosere tipa ma predomislit ces se ti kad se izjasnim da nemam namjeru imat djecu, ikad. ostavljam mogucnost da ce mi se promijenit misljenje, ono mozda mi sutra padne cigla na glavu, ali apsolutno ne podnosim tu njihovu sigurnost da ce se moje zelje promijenit, kao da oni zive moj zivot, a ne ja. a za doticni slucaj, e pa koji je vrag on sjedao na usima dok je ona govorila da ne zeli djecu, mogao ih je oboje postedit muke koju sad prolaze, ali ne jos jedan slucaj ma promijenit ce ona misljenje, sto su drugo zene nego strojevi za proivodnju djece, pa nece ispunit smisao svog zivota ako ne rodi jedno, uz obaveznu opasku jedno ko nijedno, pa bi trebala zapravo narodit cijelo hrdo. mislim da ovaj svijet ima dovoljno gladnih usta, da ne moramo mi koji ne zelimo donosit jos pokoja dodatno

    ReplyDelete