O Slikovnicama

Jučer sam išla ranije u grad obaviti neke stvari i da ne bih došla prerano na posao skočila sam do Algoritma da ubijem kojih 45 minuta. Browsala sam sve i svašta i tako mi odjednom padne na pamet kako ne znam ni jednu mamu koja ima klince predškolske dobi a da mi je ikad rekla da je vodila klinju u knjižnicu ili da čitaju nešto. Svi gledaju tv i imaju najdraže crtane ali nitko nema najdražu slikovnicu ili priču. Ne opravdavam čak ni one koji rade jer za čitanje je potrebno pola sata u vrh glave, čita se prije spavanja i stvarno ne vidim razlog zašto bi to netko preskočio i radije klinji upalio tv.

Mene je mama vodila u knjižnicu valjda od kad sam se rodila. Uvijek sam smjela izabrati jednu slikovnicu, koju god želim, pa ćemo ju čitati doma. Sjećam se da me furala na biciklu u onoj sjedalici koja ide naprijed



(i moraš držat noge ovak lijevo desno da ne odu u točak!!) Knjižnica u mom selu je mala, uska, prašnjava i stara. Penješ se do nje neosvijetljenim drvenim stepenicama i prolaziš kroz dugi hodnik u kojem su vitrine sa starim i pohabanim knjigama. I onda odjednom iz tog mraka osvaneš u sobici pretrpanoj knjigama od poda do stropa, pred tetom knjižničarkom koja naravno zna sve o tebi a ti ništa o njoj i na kraju pred policom s knjigama ili u onim ranim danima - slikovnicama.

Moji roditelji su kupovali i još kupuju knjige kad god stignu pa smo tako doma imali cijelu zbirku svih mogućih dječjih knjiga i slikovnica ali se svejedno išlo u knjižnicu svako malo i vuklo po 5-6 knjiga doma.

I tako ja sjedim u Algoritmu i sjećam se nekih stvari koje sam totalno zaboravila i bi mi toplo oko srca.



Bučna družba sa svojim šašavim malim povrćem i voćem koje furtom stvara neke gluposti. Na slici je Luk Suzan :)



Ovih knjiga imamo cijeli set na ćirilici ali pošto ja nisam naučila čitati ćirilicu do nekih sedam godina mogla sam samo listati i diviti se slikama.



Maju sam dobila od susjede koja je imala cijeli set i obožavala sam ju! Ilustracije su zbilja predivne i žao mi je što ih nemam i danas.



Mislim da ovo svi imamo :) Moja verzija je ova lijevo :)



Sjeća li se itko ovih slikovnica? Sam biraš svoju priču odn kuda ćeš dalje. Na dnu svake stranice je odabir - ako želiš ići vamo odi na stranicu npr 5 a ako želiš tamo odi na stranicu 12. U sjećanju mi je najviše ostala Pepeljuga jer se sjećam da sam gorko plakala kad sam odabrala put gdje me je vještica pretvorila u bundevu. Na sreću, mama je spasila dan vraćanjem na prošlu stranicu da izaberem drugi put. Tko bi rekao da se to smije! :)

I sad dođoh do jednog priznanja, moje mračne tajne - a to je da i sad skupljam slikovnice ali samo jednu vrstu - Zvrčka i Mljaca!



Ugledala sam ih prije nekih dvije godine u trgovini, između svih onih užasno ružno nacrtanih slikovnica (hebala ih moderna umjetnost kad se i ja uplašim kad otvorim slikovnicu). Predivno nacrtani, medeni, totalno comfy.. Rekoh to je za malu Misty Jr, kupit ću sad, pa nek ju čeka. I tako na mojoj polici sada imam osam slikovnica između svih ovih hororaca, mislim da mi još jedna fali da imam sve, čekaju na jednu malu čupavu ili malog čupavog da prenesu na njega ljubav prema knjigama kao što je ista bila prenešena na mene :)