One Week Challenge

I sami po mojim postovima vidite u kakvom sam stanju (bila) zadnja dva mjeseca. Nekako mi se nakon svadbe sve srušilo na glavu, mozak mi je radio sto na sat, imala sam petsto planova i ideja i što sve moram obaviti u što kraćem roku, sve obveze bitne i nebitne koje sam ostavila za "nakon svadbe" su odjednom skočile na mene i vikale - izaberi mene, mene moraš rješiti, bez mene će ti život biti sranje!!! Sredi stan onako kako si oduvijek planirala! Smisli honeymoon jer MORAŠ! Hoćeš li više upisati fax ili ne?! Što je sa crtanjem? Što je sa poslom? Što će biti za 5 godina? Hoćeš li ikaka dovršiti onu priču? Još malo pa ćeš 30 a nisi ništa učinila sa svojim životom!!! Brzo! Brže!! Sve moraš rješiti SADA!!!

.. i tako sam overburnala i pala u užasnu depru gdje mi je sama pomisao na jutro i alarm donosila glavobolju i mučninu. Jedino o čemu sam mogla misliti je kako je sve oko mene kao velika ploča na kojoj su složene moje ideje i planovi kao domino i ako makar i jednu srušim sve odlazi k vragu. Uz to mislim da dosta na mene utječe i to što mi je mama umrla pa me uhvatila neka zakašnjela reakcija.. Sve se izmješalo..

A onda sam shvatila da sam kreten. I da ne, ne moram sve sada. Ne moram nikada u biti - ako neću. Shvatila sam da je pola mojih planova bilo ono što mi se činilo da iz nekog razloga moram napraviti a ne ono što bi mene samu učinilo sretnom. Volim planirati ali ovo moje stanje je prešlo iz hobija u opsesiju i nije mi donosilo nikakvu korist nego baš suprotno..

I tako sam odlučila, bar na neko vrijeme, život planirati samo tjedan dana unaprijed. Od tud i naziv posta. Uz to sam zaključila da će planiranje samo jednog tjedna za mene biti možda i bolje nego dugoročno planiranje - koje se pokazalo dobro za velike stvari (npr za svadbu) ali loše za neke druge (moram nacrtati to i to za mj dana pa ću sve ostaviti za zadnji dan).

Ovim challeng-om si planiram smanjiti ogroman stres koji sam stavila na sebe ali i biti produktivnija jer imam rok do kada stvari koje odlučim odraditi taj tjedan moram napraviti. Ovo možda ne zvuči kao nešto posebno za nekog drugog, ali meni, kojoj je planiranje i organizacija jedna od bitnijih stavki (opsesija) u životu ovo će biti velik korak.

(Meanwhile somewhere inside my brain)...

Ja br. 1: Ali kako ću npr na more ako ne planiram?
Ja br. 2: Ionako ćeš sve najbitnije srediti u tjednu prije puta.
Ja br. 1: Ali ako ne isplaniram neće biti zanimljivo i vjeorjatno ću nešto zaboraviti i ..
Ja br. 2: Ne zanima me. Ako ništa imati ćeš stress free ljetovanje a ne doć napeta ko žica već prvi dan godišnjeg i planirajući što te čeka kad dođeš doma.
Ja br. 1: Ali iza ljetovanja je jesen i trebam si kupiti stvari za Hallow..
Ja br. 2: PRESTANI PLANIRATI!!!!
Ja br. 1: Ok, ok..

Planirate li vi opsesivno sve redom kao ja? I još ako kao bonus dobijete brigu i anksioznost oko stvari koje se nisu (i vjerojatno ni neće) desiti? Ako je odgovor na bilo koje od ova dva pitanja DA, pridružite se mom One week challeng-u :) I zajebite stres i depresiju, barem malo :) ( ne, nećete dobit set noževa, na žalost - ali ne vjerujem ljudima kojima je moj život dovoljno zanimljiv da ga prate & noževima u isto vrijeme xD ) ♥

(kako zamišljam tipičnog čitatelja mog bloga)