12 November, 2014

Being Housewife

Moram priznati da nisam olako dala otkaz. Koliko god je stanje tamo bilo katastrofalno brinula me ona stigma koja obvezno ide uz davanje otkaza i biti nezaposlena žena. Čini mi se da svi oko mene ganjaju karijeru, postižu ogromne ciljeve i napreduju u karijeri a eto mene, moja karijera nazaduje i dajem otkaz.

Ipak, nakon prvog osjećaja da sam totalno bezvrijedna jer eto, bliži se 30-a a ja još uvijek nisam postigla ništa spektakularno sa svojim životom, malo sam se zamislila. Želim li zbilja sve te stvari koje mi se čini da bih trebala željeti - staviti život i obitelj iza posla? Zar je moj doprinos svijetu samo to da imam hrpu diploma i naizgled savršen posao? Ili još bolje posao o kojem mogu kukati i praviti se da mi je gore nego drugima? Jer i to je danas ono "nešto" - kukati koliko obveza imaš i kako ništa ne stižeš. Stres i pretrpanost su znak uspjeha. Kao što je kod amera status ako nosiš veću čašu Starbucksa ili spavanje na poslu kod japanaca.

S još malo mozganja sam zaključila da moj uspjeh kao i neuspjeh su u biti samo moja stvar. Nikog nije briga imate li tri diplome ili ni jednu, ogromnu plaću ili naknadu s biroa. Pravim ljudima ste bitni vi, kakvi god da jeste. Kao što onaj poznati citat kaže ...


Zaključila sam da da, trenutno sam domačica. I boli me briga. U zadnje vrijeme sve više mojih vršnjakinja i kolegica mi govori kako bi najradije zamijenile brige oko posla s brigama domaćinstva a ja sjedim i deprimiram se jer sam se našla u toj situaciji. Ipak, mislim da smo si mi žene same krive - većina nas dok radimo gledamo na one koje su "samo domaćice" sa prezirom i ljubomorom. Lako njoj, ona je samo domaćica. Živi na grbači muža/dečka. I ja bi mogla tako ali vidi me kako sam pretrpana poslom.. Zašto si to radimo, ne znam. Uvijek nam se čini da je trava zelenija na onoj drugoj strani - domaćice da je lako zaposlenim ženama jer uvale domaći posao nekom drugom, jer imaju primanja pa si mogu priuštiti nešto više a zaposlene žene da je domaćicama lakše jer imaju cijeli dan i "ništa ne rade".

Na sreću, ja ne moram biti "samo domaćica" jer radim freelance posliće i uz posao napokon imam vremena za neke stvari koje sam zapostavila dok sam trčala na posao i nazad. Što me danas inspiriralo da napišem ovaj post - male stvari na kojima sam zahvalna od kad sam "samo" domaćica :)

Zahvalna sam što ako mi je loš dan, ako me glava boli ili su mi oni dani se mogu zavaliti na kauč, zamotati u deku i glumiti sarmu uz trenutno najdražu xbox igricu.

Zahvalna sam što ne moram zaslužiti toalet papir. I što mogu ići pišati koliko god puta željela.

Zahvalna sam što si mogu napraviti kavu/čaj kad mi se prohtije i ne moram polagati račune nikome o tome.
Zahvalna sam što mogu uzeti pauzu i gledati kroz prozor i odmoriti se između poslova bez nadzora.

Zahvalna sam što mogu obući što god mi paše i ako mi kroz dan dodija, preobući se u nešto drugo.

Zahvalna sam što mogu na miru isplanirati ručak i uživati u njegovoj pripremi. Pa čak i u pranju suđa.

Zahvalna sam što imam vremena učiti nove stvari i čitati sve knjige koje sam zapostavila.


Zahvalna sam što opet imam vremena za blog i hrpu drugih sitnica. Zahvalna sam što imam vremena za sebe. Što si više nisam zadnja na listi već prva. Ne planiram biti domaćica do penzije ali zahvalna sam što imam tako dobrog muža i što smo trenutno u takvoj situaciji da mogu na miru biti "samo domaćica". Zahvalna sam što opet sanjam ogromne i komplicirane snove što mi se nije desilo od kad mi je u život ušao sav taj stres koji posao donosi.

I na kraju ovog posta vas molim da idući put kada pomislite "lako njoj", bilo na zaposlenu ženu, domaćicu ili majku, pomislite kako svi mi nosimo isti teret i iste brige i patnje i budite zahvali sami na sebi što možete sve to nositi bez obzira kakvu stigmu vam drugi zalijepili.

6 comments:

  1. evo ti koleginice poludomacice-polufrilenserke, a, a, sta kazes?
    ja sam naucila da kazem briga me sto nekome nije jasno kako ja to radim kad hocu, kako je to meni bas utorak slobodan dan, kako ja to otkazem cas klincima kad mi nije dobro, moze mi se. radila sam full time, odradila ga, pomogla kome je pomoc trebala i dobila svoje vreme, hvala lepo. najbitnije je da si ti zadovoljna i srecna i oni koji si tebi najbitniji, zar ne? ;)

    ReplyDelete
  2. morala si ubacit dio s wc papirom :D pravi ljudi si uvijek nadju nesto za radit, pa makar i cijele dane bili doma, a neki se ubijaju od toga da izgledaju zaposleno a zapravo nista ne rade a jos manje doprinose drustvu

    ReplyDelete
  3. super su mi postovi zahvalnosti :) treba to prakticirati češće.
    što se tiče kako drugi ljudi misle.,.pa i nemam baš dojam da je to prevladavajući stav, da ljudi misle da je drugima lakše. svatko nosi svoj bagaž i nosi se s njime najbolje kako zna. na kraju dana, bitno je da si sretan. tak svejedno jesi li domaćica ili si nešto potpuno drugačije. i jedno i drugo imaju dobre i manje dobre strane.
    i kome se imaš opravdavati? mislim da će pljuckat jedino netko, tko nije probao nešto drugo u životu.

    ReplyDelete
  4. Bravo za izbor teme, jer i meni se čini aktuelna iako se ne izgovara naglas. Zuba ima pravo, neko ko nije isprobao obe varijante nema nikakvo pravo da donosi zaključke.. Bila sam u obe situacije tokom života i znam da je, kako god da okreneš, na ženama prevelika odgovotnost Pozdrav:)

    ReplyDelete
  5. Pozdrav od tvoje omiljene domacice! xD <3

    ReplyDelete