Food & Diet Thingies

Prošle godine sam vam pisala o tome što nosim na posao za jesti, pa rekoh vrijeme je za novi food post :) Post moram započeti sa tužnom istinom da sam u zadnjih 6 godina nabila oko 15ak kila viška. Prvo sam bila užasno žgoljava, pa kad sam se malo po malo počela debljati to me nije previše brinulo. Kada sam se preselila u Zagreb nisam imala posao pa sam od lapinjanja i sjedenja za kompom cijeli dan pokupila još koju kilu a od stresa na kraju prošle godine mislim da sam natukla jedno četiri kile na sve to. Katastrofa.

Još 2012-e sam ja započinjala sa vježbanjem, ali lijena kakva jesam tog bi se režima držala tjedan-dva, ne bih vidjela rezultate i odustala bih. Dijetama nisam vjerovala zbog jo-jo efekta i nije mi se dalo gubiti kile da ih nanovo dobijam. Gladovanje kod mene nije dolazilo u obzir jer bi mi čim ogladnim užasno pao šećer, sva bih drhturila i bilo bi mi loše dok ne bih nešto pojela.

Tako su prolazile godine i onda pljus, reality check, život ne traje vječno, nemoj godine kada trebaš biti sama sebi super i zadovoljna potratiti bezveze, ljuta na samu sebe a ne poduzimati ništa. Jedna legica mi je pričala o načinu prehrane na kojem je izgubila dosta kilograma s tim da joj se ništa nije vratilo pa sam rekla - fuck it, idem i ja probati. Dijeta je keto i za razliku od Atkinsove kojoj je slična, ne preporučuje nezdrave masti. Bazira se na rezanju ugljikohidrata i šećera na minimum a povećanju unosa masti i proteina.

Iako kažu da je prvi tjedan na ovoj prehrani najteži, meni nije teško pao. U kaosu koji sam imala tih dana lijepo je bilo imati osjećaj kontrole nad barem tim sitnim dijelićem života. Uz to, slatko nije moja slabost, ja padam na čips tako da mi rezanje šećera nije neki bed. Za kavu, bez koje ne mogu, sam nabavila vrhnje za kavu (mlijeko ne smijem) i Natreen, za druženje s ljudima sam pronašla alternative (Colu Zero i špice, umjesto drugih sokova i grickalica) i malo po malo se potpuno ufurala u taj režim.

Najbolje od svega je to što, nakon prvih tjedan dana bez ikakve promjene, su se kile počele topiti. Prvo onaj dio za koji kažu da je voda ali na sreću na tome nije stalo. Škembica koju sam kopčala na 13-u rupu kaiša (gledam od kraja kaiša prema sredini) smanjila se na 14-u rupu, pa 15-u,16-u.. Uz to nestalo je padanje šećera koje me prije užasno mučilo, nestala je glad u pola noći koja me inače hvatala oko 21-22h, a kile su se topile.. U mjesec dana skinula sam oko 8 kg. Sada, 50-i dan od kada sam počela s ovim načinom prehrane, negdje sam u minusu 9 kila. Normalno kako sada više nemam toliki višak kao prije, mršavljenje se usporilo pa sam počela sa dizanjem utega da učvrstim moju slabu točku - ruke.

Ja sam prezadovoljna, nema više muffin top-a, lice mi je opet lijepo a jagodične kosti baš onak divno istaknute.

Nego, da napokon dođem do te hrane, evo što se sada nosilo na posao - uglavnom meso, salata, sirevi i jaja. I mogu vam priznati da se sa ovim načinom prehrane smanjio i moj apetit, zna biti dana kada sve pojedem ali i onih kada mi pola ostane, što mi se sa sendvičima skoro nikada nije događalo.

Žao mi jedino što se na početku dijete nisam fotkala da imam one prije i poslije fotkice, ali možda i bolje. I ovako nekad previše dijelim na blogu, ne morate baš znati kako su moji šlaufići izgledali :) Ostalo mi je još 6kg za skinuti, držim fige da to skinem do ljeta pa da opet bezbrižno pokazujem guzicu Zadru :)

Om Nom Nom Iliti Poslovna Foodara

Danas ću vam pisati o hrani. Ne, neće biti recepata ni trikova za kuhanje niti išta slično. Pisati ću vam o tome što ovih dana nosam na posao da ne kruljim na kolege i ne plašim stranke.

Firma u kojoj sam prije radila u Osijeku nalazila se u centru grada. Pod pauzom sam mogla skočiti do par različitih pekara, Konzuma, DM-a i hrpe ostalih trgovina te je izbor što ću jesti pod pauzom bio ogroman. Mogla sam jesti kuhano, mogla sam jesti čips, tako da hranu nikada nisam nosila od doma. Firma gdje sada radim nalazi se bogu iza nogu. Pošto, ukoliko idem gradskim prijevozom, putujem oko sat vremena do tamo i mjenjam (hvatam) četiri različita busa/tramvaja nemam baš veliki izbor gdje ujutro mogu kupiti nešto za pauzu. Izbor mi je jedna pekara i jedna trgovinica blizu firme, u kojoj su cijene duplo veće nego npr u trgovini gdje inače idem, a izbor duplo manji.

Kada sam nedavno kupovala plastične posude za moj špajiz (o kojem sam napisala cijeli post ) naletjela sam na zgodnu posudicu i tu mi je na pamet pao bento. Inače, bentom sam oduševljena od kada sam prvi put saznala za njih! Za one koji ne znaju što je bento evo vam linkić , ali ukoliko ste fan kjut hrane i ukrašavanja hrane upozoravam vas da ćete izgubiti bar dva sata guglajući slike slatkih benta! Mene je ideja oduševila i čak imam jedan originalni iz Japana koji sam koristila za putovanja od Osijeka do Zagreba. Evo kako taj izgleda (čak na njemu piše Made in Japan a ne China omg omg)



Uz njega sam si kupila i posudice za umake, male tubice za začine (iako kažu da su za umake samo nemam pojma kak da ih natjeram unutra pa meni služe u druge svrhe) i plastične čačkalice u obliku životinja. Imam čak i par knjiga o bentama, uglavnom obožavam ih! ♥ Ovih dana ipak nisam nosila taj na posao nego ovaj iz Ofertissime u krpenoj vrečici od originala koju ćete moći vidjeti na pojedinim slikama ispod bente :)

Povratak na trgovinu i pekaru i pauze - kada sam počela raditi kupovala sam uglavnom stvari u toj trgovini i na kraju mi se dnevni obrok od "silnog izbora u trgovini" sveo na prstiće. Na kraju su mi se prstići toliko zgadili da sam ih uglavnom bacala nepojedene. Pekara nije bila ništa bolja, neki sendvič i to je to, nula vitamina i raznolikosti a cijena mašala.

Tako da me na godišnjem pogled na tu kutiju opalio po glavi i rekoh - to je to, idem si popraviti prehranu i malo zdravije živjeti, pri tome uštedjeti a i uživati u pauzi a ne zgražavati se nad suhim prstićima u torbi.

Tu napokon dolazimo do slikica pa da vidimo što se jelo ovih dana od kada sam krenula raditi. Samo da napomenem - voće je uglavnom međuobrok, ono što pojedem oko 10 a na pauzu odem oko 12, tako da u biti cijeli dan pomalo jedem a ne kao do sada, cijeli dan ništa ili skoro ništa pa se u 17h na ručku prejedem i onda me sve boli :)


(Prvi dan sam se naravno u pol pauze sjetila da bih ovo mogla i slikati, kada je već pola sendviča bilo u mom želudcu. Sve slike slikane mojim crappy mobitelom, otud crappy kvaliteta :)




Dodataka za bento ima mali milion (pribora jel) ali savjeti sa stranjskih bento blogova govore o tome kako ne trebate naručivati hrpu stvari s eBay-a (bez obzira koliko su kjut) jer hrpu toga možete nabaviti i u svojoj blizini i koristiti bez beda. Tako sam ja kod ovog bente koristila vilicu iz Surf'n'Fries kao vilicu/noz za namaz.

Usput, savjet od mene, čačkalice koje inače idu u bento (jedna se vidi na prvoj slici, žirafa) su ful debele pri dnu i od slabe koristi osim da vam razvedre dan. Bolje kupiti one plastične čačkalice za masline kojih ima u svakoj trgovini za 5-10kn a dobije ih se 30-40-50-ili koliko već komada.









Znam da bi moglo biti još kreativnije i zdravije ali tek se ufuravam :) Ipak, mislim da je ovo veliki napredak od suhih prstića. Super stvar s bentom je što možete kupiti paket stvari (kao rižine krekere/spešl kruh za sendviče/nareske i slično), podijeliti ih na više obroka i ušparati. Jedan sendvič u Dubravici npr vas dođe 15-20kn a mene cijeli obrok dođe manje. Isto tako, makar ujutro morate uzeti 10-15 minuta za pripremu (ili navečer čak!) kasnije ne morate razmišljati o tome kakvo je vrijeme vani, hoćete li stići do trgovine, što ćete kupiti i slično.

Japanci bente prave kuhane ali se ja za sada držim ovih sendvič/svježe povrće benta. Možda kada zahladi budem malo produktivnija što se toga tiče :)

Moram se zahvaliti Bitchy što me je opskrbila keksićima i namazom za dva dana :) Ako ikad budete imali priliku, žicajte ju za namaze, žena ih pravi savršeno! ♥♥♥

Nosite li vi hranu na posao ili kupujete nešto usput? Imate li skrivenu ljubav prema nefunkcionalim čačkalicama? Odgovore na pitanja, savjete i ideje, ukoliko ih imate, molim ostavite u komentarima :)