Neka jutra su divna, sunčana, puna optimizma i životne radosti. Neka jutra su kao ova - siva, bezvoljna, sa prezaslađenom kavom i namrštenim obrvama. Nije do jutra, makar je sivo. Nije do ničega posebno.
Možda je do toga što sam ustala kasno, već je deset sati a ja još u šlafroku. Možda je do toga da mi jučer nekako ništa nije išlo od ruke - vlog koji sam snimala je ispao sav bezveze, sa dijelovima koji nedostaju pa moram snimati opet + krepao mi je fotić u pol snimanja pa je sve skupa trajalo pol dana dok sam opet napunila bateriju, udarila sam se, ogrebla i ubola na sve s čim sam došla u doticaj, planirala sam ispeći kolač koji sam odgodila zbog snimanja vloga koji na kraju nije uspio, stavila sam girlandu u dnevnu da mi mal digne raspoloženje koja se na kraju odlijepila, pala na Puci i prestrašila ju.. Možda je do toga da spavam sa lijeve strane pa uvijek ustajem na lijevu nogu.
Možda.
No što je tu je, danas se bacam na kolač, pakiranje poklončića, možda čak i na još jedan pokušaj snimanja vloga. Ali danas njega planiram ostaviti za kraj :) Pa da bar neke koristi bude od ove tmurne i sive nedjelje.
