Tale of Snail Family

Duboko u šumi, iza staroga hrasta nalazi se grm maline. Pod njim je dom svila mala obitelj Puž. Tu su Mama Puž, Tata Puž, Kćerkica Puž, Sinčić Puž i Beba Puž. Tata Puž voli izlaziti ranom zorom u šetnju, kada su kapi rose još na vlasima trave. Svako jutro on se umije s jednom kapi i krene u dugu šetnju oko staroga hrasta. Mama Puž za to vrijeme probudi dječicu i nahrani ih zrelim malinama ili kašom od lješnjaka. Šuma je bila puna lješnjaka i mali puževi nisu voljeli ništa drugo za doručak osim malina ili kaše od lješnjaka. Kada bi dječica bila gotova s doručkom Mama Puž bi krenula u šumu u potragu za lješnjacima i gljivama gdje bi joj se pridružio i Tata Puž. Kćerkica Puž i Sinčić Puž imali su zadatak brinuti se o Bebi Puž dok se Mama i Tata ne vrate.

Zašto svaki dan moramo čuvati Bebu Puž? - potužio se jednog dana Sinčić Puž.



Beba Puž je još mala i samoj u šumi bi joj se nešto loše moglo dogoditi. - odgovarala bi Mama Puž.
Baš je dosadna ta Beba Puž – potužila se i Kćerkica Puž – Samo guguće i ne zna se s ničim igrati.
I ti si bila takva kao mala pa vidi te sad – rekao bi na to Tata Puž.

Jedno jutro, nakon doručka, Mama i Tata Puž su rekli dječici da će se taj dan malo duže biti u šumi.



Idu tamo daleko, sve do trećeg stabla. Gospođa Žaba, mamina prijateljica, javila im je da su upravo pristigle borovnice i da bi bilo dobro otići po njih još isti dan.

Pazite na Bebu Puž i nemojte se igrati predaleko od stabla – upozorila ih je Mama Puž.
Ako budete dobri, donjet ćemo vam nešto – rekao je Tata Puž.

I s tim riječima, krenuli su na daleki put do trećeg stabla. Kćerkica Puž i Sinčić Puž su se neko vrijeme igrali blizu svog stabla, dok je Beba Puž gugutala i puzila oko njih.

Kako je dosadna ta Beba Puž – rekla je Kćerkica Puž – ne zna se ničega igrati!
Ni vije, ni skrivača, ni pogodi na koji cvijet mislim – složio se Sinčić Puž.



Nekada si mislim da bi bilo bolje da smo samo nas dvoje. Mogli bi se igrati i dalje od stabla i ne bi stalno morali paziti na Bebu Puž – mrštila se Kćerkica Puž.
Možda bi nas roditelji poveli sa sobom do grma borovnice da nije Bebe Puž koja ide pre sporo – ljutio se Sinčić Puž.

Prigovarali su i ljutili se i nisu ni primjetili da Beba Puž više nije u blizini.

Jao, kud je nestala Beba Puž?! - prva je primjetila Kčerkica Puž.
Sada je bila tu, gdje je mogla nestati?! - zabrinuo se Sinčić Puž.

Puzili su oko stabla – nisu je našli. Puzili su oko grma maline – ni traga od Bebe Puž. Puzili su kroz visoku travu iza grma, puzili su oko lokvica od jučerašnje kiše, puzili su i puzili ali od Bebe Puž nije bilo ni traga.

Jao, jao, što ćemo sada? To smo sve mi krivi jer smo poželjeli da nema Bebe Puž! - jadikovali su Kćerkica Puž i Sinčić Puž.
Da je sada tu, dao bih joj sve maline, samo nek se vrati! - govorio je Sinčić Puž.
Može dobiti svu moju kašu od lješnjaka, samo nek se pojavi! - sa suzama u očima kukala je Kčerkica Puž.



Približavalo se veče a od Bebe Puž nigdje ni traga. Što će sada reći roditeljima? Imali su jedan zadatak i nisu ni taj jedan mogli napraviti. I što je sa Bebom Puž? U šumi je toliko strašnih stvari, mogla je zalutati, mogao je na nju stati medvjed i zdrobiti ju, mogla je upasti u neku jarugu iz koje ne može ispuzati. Kčerkica Puž i Sinčić Puž osjećali su da je to njihova krivica, jer su poželjeli da Bebe Puž nema a sada tek vide kako je pusto i tužno bez nje. Sada kada je prekasno.

Odjednom začuše glasove u daljini. Stisnuli su se jedno uz drugo i sa strahom u očima išćekivali što će biti. Dvije travke zadrhtaše i raširiše se i pred njima se pojave – Mama, Tata i Beba Puž.

Beba Puž! - uzviknuli su Kćerkica i Sinčić Puž – Gdje je bila?!
Pronašli smo ju kako spava pod listom jagode koja raste uz stari hrast – rekao je Tata Puž.

Desilo se to tako da je Beba Puž, dok su joj brat i sestrica prigovarali i durili se, ogladnila. U daljini iznad travke ugledala je sočnu jagodu i otpuzala do nje.



Nakon što je pojela veliku sočnu jagodu, prispavalo joj se. Sunce joj je milovalo ticala, povjetarac joj je ljuljao kučicu i Beba Puž je zaspala čvrstim snom, punog trbuščića. Kada su Kčerkica i Sinčić prolazili oko stabla u potrazi za njom, ona je bila duboko u svijetu snova gdje je plesala sa rumenim jagodama i tratinčicama, i nije ih čula. Onako sitnu i malu, nisu ju ni zapazili ispod lista jagode . Kada se spustilo veče, probudila se i provirila ispod lista upravo u trenu kada su puteljkom prolazili Mama i Tata Puž, koji nisu ni slutili što se događalo dok njih nije bilo.

Mi smo mislili da smo ju izgubili zauvijek! - plakali su Kčerkica i Sinčić puž – Više nikada nećemo poželjeti da nestane!
No, no, ovo vam je lekcija za danas! Imali ste sreće te je Beba Puž cijelo vrijeme bila na sigurnom. Moglo se dogoditi nešto puno gore ali na sreću nije! A sada se smirite, sve je dobro prošlo i dođite večerati – rekla je Mama Puž.



Za stolom je već bilo svega – borovnica i malina i kiselih trava koje puževi naročito vole, i kaša od lješnjaka i zrela jagoda za desert. Ali ono što je u tome trenutku za stolom bilo najdraže Kćerkici i Sinčiću Pužu je bila Beba Puž koja se igrala sa svojom bobicom borovnice.

                                                           The End 
             
Priča i crteži by Misty jer joj je bilo dosadno :)

Glitter Tag Ag G

Vrijeme je za Glitter tag koji dobih od Bitchy!



Podložna pjesma:


Pravila:

Odgovoriti na ovih 5 pitanja:

1. Opišite kako je izgledala prva osoba u koju ste se zaljubili!
2. Što biste u životu voljeli raditi (idealan posao)?
3. Zašto je glitter važna ljudska izmišljotina?
4. Koja je, po vašem mišljenju, najgluplja ljubavna priča?
5. Da ste životinja, najvjerojatnije biste bili.... zato jer....

- napisati 5 stvari o sebi

- tagirati 5 blogova

Ja ću prvo tagirati jer mi je to najmrži dio tagova xD

Pa redom ste optuženi:

Emina ♥
Zuba ♥
Anleah ♥
Žužu ♥
Tatjana ♥

Ok sad kad ste izvrtile očima i pomislile - o bože, ne mene tagirat - možemo dalje :D



1. Opišite kako je izgledala prva osoba u koju ste se zaljubili!

Uf to je bio jedan Darko u vrtiću, bio je totalno kjut :) Malo manji od mene, smeđ, stalno je igrao nogomet i lagano je frfljao jer je polomio prednji zub na nogometu xD

2. Što biste u životu voljeli raditi (idealan posao)?

To se i ja pitam..

3. Zašto je glitter važna ljudska izmišljotina?

Zato što je glitter u biti totalno metafora za život - kad ga baciš u zrak i tek je tu je super i predivan i sparkly i čini sve hepi, onda pada svuda pa ga psuješ dok ga usisavaš ali kada nakon 6 dana nađeš jedan onak zaljepljen iza uha ne možeš a da se ne nasmješiš :)

4. Koja je, po vašem mišljenju, najgluplja ljubavna priča?

Priča između mene i mog frižidera. Koliko god mi škodi, stalno mu se vraćam :D

5. Da ste životinja, najvjerojatnije biste bili.... zato jer....

Mačka jer sam ljena i samo da mi je dobro popit, pojest, zabavit se i spavat :D

I sad pet stvari o meni, hmm

1. Nikad nemam pametnu ideju što napisati "o meni" kad trebam o tome pisati, a onda, 3h nakon što napišem post, mi padne sto stvari na pamet.

2. Volim stare HOG igrice zbog žamora u pozadini koji me podsjeća na ljetne dane kad ne radiš ništa, sjediš negdje na moru, piješ kavu i gledaš oblake kako prolaze :)

3. Kad sam bila mala htjela sam biti istraživač ili poljak (radnik u polju, jel)

4. Užasno brzo se naljutim, razgalamim, šizim - i smirim se za 5 sekundi a svi oko mene ostanu ono O_o *zbunj*

5. Sama sebe šišam i bojam jer ne volim kad me drugi ljudi brljaju. Radije ću sama zeznut neg pustit nekog drugog da zezne.

Eto, sad vi tagirani - iš pisati post. Ja ode u knjižnicu :)

C'mon Spring

U jednom postu sam spomenula kako je moj dio godine od Svisveta do Nove Godine. Sada kada je to prošlo - bring on the spring!



Ovo sivilo mi je totalno blje ali brzo će i to proći pa me ne sekira. I opet će proljeće, pa kukanje kad će godišnjica, pa će godišnjica proletiti, pa kukanje kad će more, pa će more proletjeti i dok kažeš keks - eto opet mog dijela godine :)

Ove godine me čeka puno toga, ali prvo - veliko spremanje.



Još prošle godine sam napravila veliki cleanup ormara, prebacila sve što ne nosim na jednu policu i sad ću to tamo držati nekih 2-3 mj i ako mi u tom periodu ništa od toga ne usfali - aufidazin, leti van. Inače sam jako fan minimalizma u odjevanju - meni je dosta jedan kaput, jedne čizme, ok torbi imam više al od svake vrste po jednu (dakle ne 15 ruksaka ili 7 torbi za posao). Nikad nisam bila fan hoardanja odjeće niti padam u nesvijest kad ugledam nešto na rasprodaji. Kupujem stvari kad mi trebaju, što uglavnom znači kad ih uništim xD Volim detalje i mislim da istu haljinu uz dvije različite veste/bolera i par različitih detalja možete nositi na 100 različitih prilika. Volim praktične stvari a ne ono što možeš obući samo jednom i nikad više.

Isto to što sam napravila sa odjećom sam napravila i s kuhinjom. Kad smo se useljavali dobili smo hrpu suđa i stvarčica od kojih nam pola ne treba. Pa kad smo nabavili Puci i kad sam skužila da od sveg tog drloga u ormarićima nemam gdje staviti njene dvije konzervice, sve sam raščistila i stavila u jednu kutiju na policu koja nam služi kao špajiz. Pošto mi nemamo ni tavan ni podrum ni pravu ostavu živcira me kad dobijem hrpu stvari koje nemam gdje staviti a moram ih držati jer su poklon. Razmišljam si da idući put kad mi brat dođe u goste mu uvalim sve to nek fura doma pa nek stara negdje spremi, hvala bogu u našoj kući ima mjesta koliko hoćeš.

Iduće što me čeka je kozmetika. Uz blog sam skužila da sam siroče spram svih vas koji imate po 50 lakova za nokte i 300 drugih proizvoda, ali meni je i ovo moje dovoljno. Na kraju koristim 3-4 stvarčice a drugo sam kupila sam zato jer eto - bila u trgovini a to je bilo shiny. Hrpu stvari bacim a da ih nisam koristila više od tri puta. Posebno sad mislim na sjenila jer ih imam dosta a ne koristim uopće. Kako mi je kozmetička torbica puna razmišljam uzet ih sve, prebrisat alkoholom i pokloniti nekom a sebi nabaviti ovu paletu gdje dobijem sve u jednom što mi je potrebno.


Ova na slici ima baš sve što trebam a zauzima jedno 10x manje prostora neg sve one kutijičice sa po 2-4 sjenila. Da ne govorim o cijeni - ovo čudo košta oko 60kn a sjenila koja sam ja kupovala su oko 30kn 4 boje. 

Jedino što ne planiram rasčistiti je kolekcija knjiga i drlog za pisanje pisama :D To ne dam, tu sam tipični hoarder :) Iako, razmišljam malo preorganizirati sve to što imam jer mi ladice na radnom stolu počinju ličiti na smetlište pokojnih kemijski i komadića šarenog papira.

Čitala sam o 100 things challenge-u i simpatično mi je to, ograničiti se na samo 100 stvari, ali mislim da je to više moguće jednoj osobi koja možda živi u iznajmljenom stanu ili nekom tko je još kod staraca doma nego meni s cijelim stanom. Ne mogu birati između rokovnika i tave!

Na kraju, koliko god su mi neke stvari drage, zbilja je odličan osjećaj raščistiti sve, pobacati ono što čuvamo jer eto, a u biti nemamo nikakve koristi od toga.

Sad vas napuštam dragi čitatelji, odoh brisat prašinu :)