To che biti taj dan

Već tjedan dana (najmanje) slušam radio stanice i ljude oko sebe kako s ponosom govore o tome koliko mrze Valentinovo i kako se organiziraju Anti-Valentine's Day party-ji i sl. I mislim da je to čista glupost. Nekako mi to dođe kao da ja organiziram Anti-Mother's Day Party jer nemam djece. Da je sve komercijalizirano, je, ali sve je stvar kako se postavite. Božić je isto postao jedan veliki kič ali na obitelji je da odluči hoće li klincima kupiti tonu igračaka i poslati ih u njihovu sobu, ili će kupiti jednu ali će organizirati obiteljsko pečenje kolača, kićenje bora i sl. Iskreno, protiv poklona sam za Valentinovo ali ne zato što ne volim dobiti čokoladu već zato jer imam mozak - svaka bonbonjerica danas košta preko 20kn a ruže (koje mi nikada ni nisu bile nešto) će doseći cijenu od 50kn komad. I uvenuti isto kao i ona koju kupite za 16kn za tjedan dana.



Sranje je biti solo na Valentinovo. Sve je organizirano za parove (osim možda Anti-Valentine's Day Party-ja ;) Ali sranje je i biti par i ići van na Valentinovo. Zašto? Jer je sve puno vražjih parova od kojih su 90% u vezi 3 tjedna i uz njih se osjećaš kao da je i tvoja veza fejk kad si morao izaći van taj dan. I tako smo D i ja odlučili ostati doma. Sretni smo da možemo biti doma zajedno. Prošle godine sam otišla na vlak u nedjelju, a Valentinovo je bilo u ponedjeljak.

Kako i sama smatram da je Valentinovo malo prenapuhano, danas ne planiram pisati samo o tome što volim ili ne volim kod Valentinova, nego ću napisati jedan post o mom D. Ipak je dan kada se treba misliti na one koje volite a ja ne volim nikoga više od njega ♥



Ali je short skirt bome upalilo kod mene - imala sam minicu onaj dan kad smo ofišl "krenuli". D uvijek kaže - krenuli kuda? (valjda je krenuli neki naš Os izraz, nemam pojma) onda mu ja kažem "Na put ljubavi i sreće". :)

Ove godine će nam biti pet godina kako smo skupa. Od toga smo četiri i pol proveli viđajući se vikendima. Bilo je naporno i bilo je bolno i bilo je suza i nedostajanja za narednih sto godina - ali sve bih ponovila za mog D. Kada smo započeli našu vezu većina ljudi je imala stav da to nikada neće zaživjeti, da znaju sto veza na daljinu koje su pukle i meni "najdraži" izraz "vidit ćeš". Mrzim kad mi netko u vezi moje veze kaže "vidit ćeš". Do sada sam dobila "dosadit ćete si kad uselite zajedno, vidit ćeš", "to ti je zaljubljenost, kasnije ti se neće putovati, vidit ćeš", "svađat ćete se vi kad tad, vidit ćeš". Mrzim kada ljudi prema sebi zaključuju da će i moja veza biti takva. I bome još uvijek čekam sva ta "vidit ćeš" i ništa. Inače, ne volim ljudima pričati o mojoj vezi jer mi svi odmah daju bar jedan "vidit ćeš". Kao da se raduju da te jednog dana snađe neko sranje umjesto da su sretni što si i ti sretan u vezi.

Nego, skrenuh s teme (fak ju hiperaktivnost xD) D i ja zbilja imamo savršenu vezu. Sve ostalo u životu mi je bilo totalno bljak, i posao i obitelj, samo mi je moj D bio zrak sunca u svemu tome i ne znam što bih bez njega. Smiješno je da, taman prije nego što sam upoznala D, sam odlučila da više ne želim biti s nikim, bit ću solo, svi muškarci su isti..I onda se pojavi on. Baš je morao, pokvario mi je sve planove o sretnom solo životu :)

D je jedina osoba koja me full razumije i zna sve o meni. Al baš sve. Druge cure imaju najbolju legicu kojoj sve povjere, a ja sve-sve govorim samo mom D. Sve obiteljske probleme, sve moje probleme, sve što me živcira i sve što sam radila taj dan dok je bio na poslu :) Volim kako je naša veza spontana, kako se neke interne fore stvaraju same od sebe i kako se možemo satima smijati i razgovarati i nikada nam nije dosadno. Jednom sam rekla D kak mi je lijepo što možemo satima pričati. On je, sprdajući se, rekao da je to tako jer uglavnom ja pričam a on sluša. Ja reko - savršeni spoj hehe :)

Volim naše male navike i obožavam naš zajednički život. Volim što sada možemo biti i odvojeni (on igra Battlefield 3 u radnoj, ja čačkam po lapopu u dnevnoj) a da se opet ne osjećamo usamljeno. U prolazu mi da pusu, prokomentira što već u tom trenu radim za kompom i ode nazad za svoj komp. Kada smo se viđali samo vikendima, svaki sekund smo pokušavali iskoristiti i nismo imali previše ovih relaksirajućih trenutaka. Uvijek smo išli nekud, kupovali nešto, izlazili na kave i sl. Nije da sada ne idemo, ali ne moramo grozničavo pokušavati iskoristiti svaki trenutak jer se nećemo vidjeti 2 tjedna.



Volim kako ujutro, kada se spremi za posao a ja se još izležavam, dođe do mene i onda 10ak min pričamo, mazimo se i prepričavamo što smo sanjali (npr. danas sam sanjala da mi je kupio zombija i da sam ga se ja bojala pa sam ga zaključala u ormar u radnoj - što će mi sanjarica reći da to znači? xD ). Volim kako kad dođe doma s posla se uvijek zagrlimo.

Volim male romantične geste koje ima (ja sam svoju ružu dobila na totalno random dan u prosincu), volim kako se brine za mene kada sam bolesna, volim kada se kao ljuti na mene kada napravim neko sranje a vidim da ako samo malo tužno gledam će doći do mene, zagrliti me i reći "Ohhh opet praviš tu facu pa te moram grliti, ali kriva si". Volim što mi uvijek pomogne doma oko spremanja i nikad mu nije teško. I volim što je uz sve to pravi muškarac a ne neki papak bez svojih stavova. Jer puno je parova gdje cura drži muškarca pod papučom, a meni to nije ni najmanje privlačno. Volim što mi pomaže da budem najbolja verzija sebe i što me podržava u mojim kako pamentnim tako i blesavim ciljevima :)

D je moj najbolji prijatelj i najseksi lik na ovoj planeti za mene :) On je prvi lik uz kojeg sam pomislila kak bi bilo kjut imati bebu koja liči na njega (ali dragi ako ovo čitaš, prvo bih ipak mačku *trep trep* :)
Kako ne želim stavljati naše slike na blog, iskopala sam jednu sliku sa našeg ljetovanja (ah ja i fotkanje stopala, što reći.. :) Pa evo, za mog D ♥♥♥



I isreno, svakoj curi želim jednog D. Jer mi to zaslužujemo. Zaslužujemo da nas se voli, mazi i pazi i da isto tako mi imamo nekog za maženje i paženje. Zaslužujemo nekog tko nas grli kad plačemo i nasmijava kad smo loše volje. Nekog tko se smije na naše glupe fore i misli da smo slatke kad smo ljute.

I kažem - hebo likove koji to ne rade. Takvi su za nogirati i naći novog. Život je prekratak za provesti ga uz nekog tko vas nije vrijedan.

Eto stigoh do kraja mog posta, raspisala sam se sve u šesnaest a mogla bih pisati još 5 strana o meni i D ali znam da pol vas prevrče očima zadnjih 30ak redova, pa da ne bi bila kriva za očna oštećenja dragih mi blogerica i blogaša, ostavljam vas uz ovu krasnu pjesmicu :D