Prokleti Puding

Puding i ja imamo dugu i burnu povijest. Sve je počelo davno davno kada sam imala nekih 13-ak godina. Odlučih ispeći kolač. Do tada nisam ništa kuhala i rekoh to bi bilo nešto jednostavno za početak. Iskopah neki recept - biskvit i puding gore. Stara se naravno muvala okolo i stalno nešto pametovala, te daj uzmi ovo, te daj ono, te na kraju bi skoro ona pravila a ja nek gledam. Naravno to me naživciralo i tu je sve krenulo u krivo. Stara se pokupila i otišla gledati tv, a ja sam zasukala rukave i počela praviti kolač. I sve je ispalo super, pomislit ćete. E pa odgovor je..



Ispalo je katastrofa. Biskvit mi se u pečnici napirio poput balona da bi, nakon što sam otvorila pečnicu, splasnuo i ostao nekih pol cm reš tijesta na dnu lima za pečenje. Puding je bio još gori. Mješala sam i mješala i dobila samo slatku vodicu. Ka-ta-stro-fa!



Taj dan sam se odrekla pudinga i rekla da ga više nikada neću praviti. Prošlo je dobrih 14 godina od tad i rekoh - vrijeme za napraviti puding ponovno je došlo! Osjećala sam se kao likovi u Kingovom It-u kada je vrijeme da se onaj klaun (od kojeg garant svi imamo fobiju na klaunove) ponovno pojavi nakon 32 godine. U biti sve je potakla akcija u Konzumu, gdje su prodavali 3 pudinga za cijenu 1. Kako moj D voli puding (a i zna ga napraviti) uzela sam po jedan paketić od vanilije i jedan od čokolade. I tako se 6 pudinga našlo na mojoj kuhinjskoj polici, mrko me gledajući kad god bih prošla pored i šapučući "Skuhaj nas, skuhaj nas, sigurno ćeš pogriješiti!"

Bio je to hladan jesenski dan, kada smo puding i ja ponovno zaratili.
"Pa ne može biti teško, vidi čak ima i uputstva iza!" pomislila sam.
Možete pretpostaviti kako je to završilo.



"Kako mogu skuhati bilo koji recept koji ima 50 koraka i 700 namirnica, a vražji puding ne mogu???" pitala sam se.
Svi su mi davali savjete, stara i svekrva su mi objašnjavale kako ga skuhati a ja sam se osjećala kao zadnji idiot jer sam sve to i sama radila i svejedno je ispalo užas, grudica na grudici, horor živi. Iza toga uhvatio je D praviti puding samnom i ispalo je super. Nisam imala pojma koja je razlika između tog puta i onog kad sam ja radila, sve je bilo isto.

"Ovaj put neću odustati dok god ga sama ne napravim kako spada!" odlučila sam prije par dana.

Osjećala sam se spremno da napravim taj prokleti puding kako spada. Htjela sam iznenaditi D-a kada dođe s posla. Sve sam umutila kako ide, dodala u mlijeko i - grudice, proklete grudice na sve strane, aaaaaaaaaaaaaaaaa >_< Kad je D došao kući šmrcala sam k'o dvogodišnjak kojem je netko ukrao lizalo i morao me grliti 5 minuta da me prođe. Ispričala sam mu kako sam sve radila isto kao i kad je on samnom radio i da nemam pojma što radim krivo. I onda, u pol razgovora - eureka!

Kad bih ja sama radila, izmiksala bih puding i šećer i malo mlijeka sa strane i kad bih ga dodavala u mlijeko nisam mješala odmah sve, nego bih prvo žlicom sastrugala sve iz te male zdjelice, i dok bih se ja uhvatila mješanja grudice bi se već odavno napravile. Sve je to bilo u 10 sekundi, ali tih 10 sekundi je itekako bitno. I tako sam vam, dragi čitaoci, jučer napokon napravila prokleti puding kako spada - nakon 14 godina sam ga se napokon riješila :) U biti sam napravila kolač sa petit keksom (umočenim u rum & cimet), višnjama i na vrhu - puding od čokolade :) Kad je bal nek je-bal xD



Tako da znate, ako tko bude u blizini slobodno svratite, napraviti ću vam prokleti puding i možemo tračati još one 3 vrečice koje stoje na polici :)

A.