Ok, jučer je bio jedan od onih dana kada želiš poubijati sve oko sebe ili ih bar namlatiti mokrim novinama po glavi. Znala sam da će NEŠTO morati biti šugavo sa ovim poslom. No, krenimo..
Jučer smo išli na teren mjeriti. Ok, nikad mi nije bilo bed raditi subotom ili prekovremeno. Tereni za posao koji radim su poprilično zanimljivi i jednostavni pa mi nije bed ići. Nije da moram čuvati instrument kraj ceste u Aljmašu dok ga cigani pogledavaju i planiraju ukrasti uz komentari što "curica" kao ja radi u pol polja sama *pogledavam bivšeg šefa mrkim okom* :D
Uglavnom, dogovor je bio da dođemo u ured do 8, odemo do Stubice obavimo to i ajd kuć. Normalno da sam ja prva došla, oko pola 8 dok su se kolege dovukli tek u 8. Pa nisu pripremili podatke za teren. Pa se to razvuklo do 9 sati. No, napokon mi krenuli. Šef vozi. Ulazi šef u auto a već futa na alkohol. Ja se iza zakopčavam a kolega mi se smije. Reko zaboli me, ne planiram poginuti. Idemo preko Sljemena. Mislim si ajd baš da vidim kakva je cesta tamo. Mislim da više nikad neću ići tim putem :D
Em što je cesta zavojita
em što je 90% vremena sa neke strane provalija bez rubnika
em što je šef pod gasom gario 70 na sat po tim zavojima
em što je uz to svako malo pokazivao di je izletio ili se zabio u zid "ono jednom kad su pili"
(Ekšual slika sa Sljemena btw)
da bi mi na kraju kad smo stigli preko bilo ful zlo
Dobro da se nisam izrigala. Ajd smirio mi se nekako želudac na jedvite jade. Šef u međuvremenu dogovorio da se nađe s nekim legom i da oni odu do šefove vikse koja je valjda nekih 40 min udaljena od tamo. Plan je bio da mi izmjerimo sve, pričekamo šefa da ga taj lega vrati nazad i onda svi skupa doma. Ok. Izmjerili mi sve do 3 sata, ljubazni ljudi kod kojih smo bili nam napravili ručak i sad čekamo. Čekamo... Čekamo....
Ovoj dvojici domaćin ponudio gemišta pa su oni to cuclali a ja zujala. Mislila sam ok, nek dođe šef za sat vremena ja ću doma bit do 4-5 pa još stignem nešto od dana napraviti. Ide vrijeme, od šefa ni traga, ne javlja se na mob a ova dvojica bocu za bocom vina mlate. Ja već pizdim lagano. Počela noć padat, od ovog ni traga. Zove ga kolega, javi se, on će krenuti za pol sata. Znači doći će za sat i pol. A bilo već pola sedam navečer.
Normalno, cijeli dan mi moj D slao poruke kad ću biti gotova, kako mi je na terenu i sve to. I sad ja vidim vrag odnio šalu, ne planiram s hrpom pijanih kretena kroz šumu u pol noći. Ipak bih još željela poživjeti a ne poginuti zbog njihovog kretenizm i alkoholizma.
Ovoj dvojici ni ne smeta sjedit tako kod nekih penzića i cugati, nemaju doma ni obitelj, ni cure, ni hobija, ni kućnih ljubimaca pa ih zaboli. Da smo radili tih 5 sati ne bi ja riječ rekla ali sjediti i zujati pet sati, popizdila sam. Kako šefu nije neugodno, sad će se pojaviti pred tim ljudima za koje radimo pijan ko deva. Ok to su mu neki prijatelji, ali ipak. Ja bih se zabrinula da imam 50 godina i pijem od rane zore.
Nazove mene moj dragi oko pola sedam i kaže da dolazi po mene.
Normalno da ni njemu nije bilo svejedno da me hrpa pijanaca voza po noći tim zavojitim cestama. A pitaj boga i kad će šef stići. Odvezao mene kolega kojem su oči bile crvene ko u vampira do centra Donje Stubice (hvala bogu na svim onim malim putovanjima s dečkom pa sam znala di da se dogovorimo naći) i nije bilo veće radosti kad sam ugledala naš auto i naše pile na stražnjem prozoru i mog mačka za volanom.
Za ove nemam pojma kad su išli kući jer kad je mene kolega vozio do Stubice šef je javljao da ne znaju nazad doći do te kuće gdje smo mjerili jer su malo popili. "Malo". A vjerojatno nakon što su došli su sjeli na još malo cuge kod tih domaćina pa pitaj boga do kad se to oteglo.
No, da dan ne bude totalno upropašten i da iskoristimo što se već vozamo po tom kraju svratili D i ja do Ore Gore na pizzu i popravili si veče :)
Proslavili smo moje ne-slijetanje s ceste u pol šume i otišli doma. Ja si pišem 12h prekovremenog i uopće me ne zanima što sam pet sati od toga lapila. A možda u firmu dostavim i račun za benzin jer je ovo već drugi put da je D morao dolaziti po mene na teren. Od sad subotom - idem u svatove.
Uglavnom, bilo je pitanje vremena kad će loša strana posla iskočiti na vidjelo i sad eto znam. Radim sa hrpom alkosa bez života. Yay.
Kao dokaz posta prilažem dvije slikice stopala
Kad sam završila s poslom..
..i kad sam čekala D-a da dođe po mene.
Danas idem na ručak kod sveki i trebaju doći šogorica i šogor i mala nećakinjica i jedva čekam da ju vidim i da ju nosam i gnjavim :) Pa bar nešto dobro u ovom vikendu. Nadam se da je vama subota bila bolja a ja sad odoh namakati biljke i gnjavit mačku :)
Svaka ti čast pa si uopšte sjela u auto s likom koji je već pio. Ja mislim da bih se samo okrenula i otišla. Kreteni neodgovorni.
ReplyDeletehahahahhahaahaha! :)) znam da nije smiješno, ali super si sve to opisala! :))
ReplyDeleteI ja sam ovo pomislila, baš sam se ismijala :D
DeleteNamlatiti mokrim novinama po glavi!!! Ajoj, svaka čast za avanturistički posao!
ReplyDeletene znam što reći, to voženje s nekim tko pije..imam otpor prema tome.
ReplyDeletedrago mi je da si doma, a što se tiče posla..gle, svaki posao ima onu grdu stranu, to vjerojatno znaš. nadam se da se ovo neće ponavljati..sretno!!
svašta. dobro da imaš čelične živce. ja bih već oko 3 otišla pješke
ReplyDeletejojks koji užas! Dobro da si imala dragog da dođe po tebe!
ReplyDeleteBože, kojih li budala!!!!
ReplyDeleteGlavno da ssi ti došla doma u jednom komadu, a i 12h prekovremenih nije loše, iako bi trebala dodati još koji sat zbog duševnih boli.
čovječe koji horor! samo sam jednom sjela u auto pijanoj osobi i nikad više! sva sreća da je dragi došo po tebe.
ReplyDeleteJbg, i smiješno i žalosno.
ReplyDeleteTo je to, želiš posao, dobiješ posao, opšta radost i veselje i onda krenu prve teškoće. Ali drži se, a šefu proturi brošuru za kakvu kliniku za alkoholičare :p
Mislim da sam ga u mislima premlatila mokrim novinama bar 5 puta dok sam citala ovo. Lik nije normalan, ali nikako.
ReplyDeleteSva sreća, nemam takvih situacija sa šefovima (kad se zapijemo, onda je zabavno), ali imam s klijentima, koji leže mrtvi pijani u dvorištu, a mi moramo na teren, jedva pričaju engleski, pa ne znaš ni tko je na kojem dijelu ceste, ma mislim, kaos...
ReplyDeleteBarem si bila na izletu, hahaha!
uf, nadam se da ces imat sto manje ovakvih pijanih terena, sreca da je imao tko doc po tebe, ja nisam sigurna kako bih reagirala, svakako ne lijepo
ReplyDelete:)))Zabavila si me opisujući ovaj,ne tako zabavan,doživljaj..I pre svega rizičan..
ReplyDeleteoro goro pizza <3
ReplyDeletea za kolege nemam komentara. zbilja se trebaju posramiti :/ i dobro opaliti po džepu!
ovi gifovi su totalno pomogli da stvorim sliku ove priče :P
ReplyDelete