Gray Day

Drage moje blogerice (i blogeraši) javljam vam se nakon dosta vremena. Unaprijed šaljem isprike za sve neiskomentirane (ali pročitane) postove, za ogromnu rupu na blogu i za vjerojatno ne baš zanimljiv post koji ću danas napisati :) Nakon svadbe se sve vratilo u kolotečinu, posao, stan.. Ništa pametno. Ne znam zbilja o čemu bih pisala a da već nisam. Uz sve mislim da me onaj stres koji nisam doživljavala prije svadbe sada (kada je sve prošlo i trebam biti ono phew, over & out) trefio.

Uz to me puca i neka depra. Doma kod mojih su se pojavili neki problemi, ja sam daleko i ne mogu nešto pomoći, na poslu mi je bezveze, ta firma nema budućnosti pa se bezvoljno svako jutro vučem na posao... Ovo nenormalno vrijeme ne pomaže, malo sunce i +30C, malo kiša i +15C.. Odem ujutro na posao zbundana, idem s posla i skuham se (ili obrnuto).

Što se vjenčanih slika tiče još ih nismo dobili, rekli su nam krajem idućeg tjedna da će biti pa ću onda vjerojatno roknut jedan post o tome. Medeni mjesec još nismo isplanirali, osjećam se bezvoljno i ne da mi se planirati niti putovati. Jedino što smo isplanirali je da ćemo mijenjati krovne prozore :)

Znam da bi se trebala trgnuti i krenuti s nečim pa sam odlučila napraviti nešto od svog arta, najvjerojatnije idući mjesec pokrećem svoj store na fejsu a biti će tu i neki mali giveaway :) Znat ćete sve na vrijeme kada sve krene, nemate brige :)

Danas je neradni dan pa guštam doma (i pišem blog, stara navika iz neradnih dana da pišem blog ranom zorom :) a bezvoljnost planiram izliječiti ribanjem stana jer me čeka hrpa suđa za oprati i još sto sitnica za napraviti/pospremati/presložiti koje stalno odgađam. Primijetila sam (makar sam užasno lijena za spremanje inače)da mi malo te fizičke aktivnosti dobro dođe da se ispušem kada sam ovako bez razloga nadrkana i bezvoljna. Tako da drage moje, ako ste danas u poop modu kao ja, spužvice u ruke i ribaj :)

Pucam Po Shavovima

Danas sam živčana. Bili smo kod mojih doma u Slavoniji sa svekrom i svekrvom. Jedva sam dočekala vratiti se nazad. Ne znam koja mi je strana bila napornija i jedini spas mi je bio što smo noćili kod brata a ne doma sa svima njima pa smo mogli pobjeći od sve te zbrke i gungule.

Svekrva mi kao svaka tipična svekrva komplicira život i diže tlak u vezi svadbe, pozivajući neke ljude za koje nemamo ni mjesta na svadbi a ni svrhu jer smo od samog početka dogovorili da ćemo zvati samo najbližu rodbinu. Ali svekrvi na jedno uho uđe, na drugo izađe pa ću lijepo kada se pojave ljudi na svadbi koje mi nismo zvali reći nek im ona nalazi mjesto za sjesti jer su svi stolovi već zauzeti.

O svadbi inače ne pišem jer smatram da je to za nekog izvana sve isto - haljina bijela, cvijeće ko cvijeće, dekoracije ko dekoracije.. Nakon svadbe ću staviti par slikica ali mislim da bi ljude samo ugnjavila opisujući kako će eto na mojoj svadbi biti taj i taj detalj i ovakva ili onakva haljina.. Mislim da su svadbe superbitne samo onima kojima se dešavaju a meni iskreno je sad već svega dosta i samo čekam da prođe. Da mogu vrijeme vratiti u nazad, otišla bih sa dragim i kumovima kod matičara i ajd bok. Ali eto, zajebala se..

Doma mi je situacija bezvezna, isto ko i sveki se ponašaju - samo im na jedno uho uđe a na drugo izađe sve što ih želim savjetovati i pomoći im ali godine navika je teško poremetiti. Zbog stava da se ipak trebaju sami snalaziti a ne očekivati sve od mene koja ne stanujem doma već tri godine sam opet dobila status crne ovce jer bih ja valjda sad kao jedino žensko trebala sve ostaviti i njih doć dvoriti i čude se ko pura dreku ako ne znam gdje se nalazi nešto u kući a njima je to isto teško bilo u dva tjedna pronaći.

Na poslu mi je situacija usrana, dobila sam ugovor na tri mjeseca s tim da mi plaća minimalac, neku siću na ruke a jedina mu od tri osobe tamo nešto i radim. Uz to radim posao koji bi mu inače radio arhitekt (kojeg bi plaćao znato više), radim po pravilima koje mi sam šef da, da bih onda dobila jezikovu juhu i komentare da ja kompliciram, da šef ne zna od kud meni taj primjer i da sam ja to sama izmislila valjda da bi njemu zakomplicirala život (a radimo po istom primjeru već godinu dana). Tako da mi se sve čini da će sa danom kada mi ističe taj ugovor na određeno od mene dobiti srednji prst i snalazi se kako znaš s ostalim elaboratima. Hvala bogu što nema otkaznog roka niti potpisivanja ičega kod ugovora na određeno.

Uglavnom sranje gdje god dođem i dost mi je svega, najradije bih se zavukla u krevet i ne izlazila. Umorna sam od svega, neispavana od ustajanja u 5:40 i od svakodnevnog slušanja kako ne valjam di god se okrenem. No na to sam se valjda već trebala i naviknuti kad je tako gdje god se pojavim, jer imam svoj stav i svoje ja i ne želim biti papuča nikome.

Popizditis

Ok, jučer je bio jedan od onih dana kada želiš poubijati sve oko sebe ili ih bar namlatiti mokrim novinama po glavi. Znala sam da će NEŠTO morati biti šugavo sa ovim poslom. No, krenimo..

Jučer smo išli na teren mjeriti. Ok, nikad mi nije bilo bed raditi subotom ili prekovremeno. Tereni za posao koji radim su poprilično zanimljivi i jednostavni pa mi nije bed ići. Nije da moram čuvati instrument kraj ceste u Aljmašu dok ga cigani pogledavaju i planiraju ukrasti uz komentari što "curica" kao ja radi u pol polja sama *pogledavam bivšeg šefa mrkim okom* :D

Uglavnom, dogovor je bio da dođemo u ured do 8, odemo do Stubice obavimo to i ajd kuć. Normalno da sam ja prva došla, oko pola 8 dok su se kolege dovukli tek u 8. Pa nisu pripremili podatke za teren. Pa se to razvuklo do 9 sati. No, napokon mi krenuli. Šef vozi. Ulazi šef u auto a već futa na alkohol. Ja se iza zakopčavam a kolega mi se smije. Reko zaboli me, ne planiram poginuti. Idemo preko Sljemena. Mislim si ajd baš da vidim kakva je cesta tamo. Mislim da više nikad neću ići tim putem :D

Em što je cesta zavojita



em što je 90% vremena sa neke strane provalija bez rubnika



em što je šef pod gasom gario 70 na sat po tim zavojima



em što je uz to svako malo pokazivao di je izletio ili se zabio u zid "ono jednom kad su pili"


(Ekšual slika sa Sljemena btw)

da bi mi na kraju kad smo stigli preko bilo ful zlo



Dobro da se nisam izrigala. Ajd smirio mi se nekako želudac na jedvite jade. Šef u međuvremenu dogovorio da se nađe s nekim legom i da oni odu do šefove vikse koja je valjda nekih 40 min udaljena od tamo. Plan je bio da mi izmjerimo sve, pričekamo šefa da ga taj lega vrati nazad i onda svi skupa doma. Ok. Izmjerili mi sve do 3 sata, ljubazni ljudi kod kojih smo bili nam napravili ručak i sad čekamo. Čekamo... Čekamo....



Ovoj dvojici domaćin ponudio gemišta pa su oni to cuclali a ja zujala. Mislila sam ok, nek dođe šef za sat vremena ja ću doma bit do 4-5 pa još stignem nešto od dana napraviti. Ide vrijeme, od šefa ni traga, ne javlja se na mob a ova dvojica bocu za bocom vina mlate. Ja već pizdim lagano. Počela noć padat, od ovog ni traga. Zove ga kolega, javi se, on će krenuti za pol sata. Znači doći će za sat i pol. A bilo već pola sedam navečer.



Normalno, cijeli dan mi moj D slao poruke kad ću biti gotova, kako mi je na terenu i sve to. I sad ja vidim vrag odnio šalu, ne planiram s hrpom pijanih kretena kroz šumu u pol noći. Ipak bih još željela poživjeti a ne poginuti zbog njihovog kretenizm i alkoholizma.

Ovoj dvojici ni ne smeta sjedit tako kod nekih penzića i cugati, nemaju doma ni obitelj, ni cure, ni hobija, ni kućnih ljubimaca pa ih zaboli. Da smo radili tih 5 sati ne bi ja riječ rekla ali sjediti i zujati pet sati, popizdila sam. Kako šefu nije neugodno, sad će se pojaviti pred tim ljudima za koje radimo pijan ko deva. Ok to su mu neki prijatelji, ali ipak. Ja bih se zabrinula da imam 50 godina i pijem od rane zore.

Nazove mene moj dragi oko pola sedam i kaže da dolazi po mene.



Normalno da ni njemu nije bilo svejedno da me hrpa pijanaca voza po noći tim zavojitim cestama. A pitaj boga i kad će šef stići. Odvezao mene kolega kojem su oči bile crvene ko u vampira do centra Donje Stubice (hvala bogu na svim onim malim putovanjima s dečkom pa sam znala di da se dogovorimo naći) i nije bilo veće radosti kad sam ugledala naš auto i naše pile na stražnjem prozoru i mog mačka za volanom.



Za ove nemam pojma kad su išli kući jer kad je mene kolega vozio do Stubice šef je javljao da ne znaju nazad doći do te kuće gdje smo mjerili jer su malo popili. "Malo". A vjerojatno nakon što su došli su sjeli na još malo cuge kod tih domaćina pa pitaj boga do kad se to oteglo.

No, da dan ne bude totalno upropašten i da iskoristimo što se već vozamo po tom kraju svratili D i ja do Ore Gore na pizzu i popravili si veče :)



Proslavili smo moje ne-slijetanje s ceste u pol šume i otišli doma. Ja si pišem 12h prekovremenog i uopće me ne zanima što sam pet sati od toga lapila. A možda u firmu dostavim i račun za benzin jer je ovo već drugi put da je D morao dolaziti po mene na teren. Od sad subotom - idem u svatove.

Uglavnom, bilo je pitanje vremena kad će loša strana posla iskočiti na vidjelo i sad eto znam. Radim sa hrpom alkosa bez života. Yay.

Kao dokaz posta prilažem dvije slikice stopala


Kad sam završila s poslom..


..i kad sam čekala D-a da dođe po mene.

Danas idem na ručak kod sveki i trebaju doći šogorica i šogor i mala nećakinjica i jedva čekam da ju vidim i da ju nosam i gnjavim :) Pa bar nešto dobro u ovom vikendu. Nadam se da je vama subota bila bolja a ja sad odoh namakati biljke i gnjavit mačku :)

Krklj X_x

Današnje stanje:



Upravo sam došla iz još jednog rata sa šalterskim babama. Bila sam u domu zdravlja prijaviti se kod novih doktora/zubara/ginekologa preko hzzo-a. Horor.

Prvo, samo da se zna da sam ja jedna od onih kojima nije bed čekati u redu. Nije mi problem 5km dugačak red u Konzumu, u banci, bilo gdje.. Al kad ja popizdim od čekanja onda su zbilja pretjerali.

Nego, da počnemo od početka. Mene rijetko hvataju boleštine nekog ozbiljnog tipa. Zadnjih godinu dana me zezaju sinusi ali prije toga sam bila kod doktora možda jednom u tri godine. Prehlade i te sitnice ne računam jer nam za to ni dragi bog ne može pomoći dok ne prođe samo od sebe. Tako da i kada sam se preselila nisam žurila s tim da se prebacim kod novog liječnika. Predosjećala sam da me čeka ovo od danas.



Negdje u veljači sam prvi put pokušala ići u rat sa šalterskim babama. Došla sam u dom zdravlja pitati koji liječnici primaju nove pacijente. Dočekala me prva šalterska baba koja je torokala na telefon. I torokala i torokala. Na kraju me čistačica upitala što trebam (mislim da nije bila med. sestra jer je furala onaj vrag za pranje poda što se kotrlja O_o Ak se do kraja posta sjetim kak se zove, dopišem) i pokazala mi prstom na prva vrata - evo idi tamo.

Dođem ja tamo i sjede tri babe (klasika) i jedna je valjda čula ovaj moj razgovor i stane ona meni kao - nemoj kod ove ako već možeš birat, ima neka bolja mlada doktorica na drugom kraju doma koja prima pa nek odem tam. Ja reko ma neka hvala, ne znam gdje je šta u domu, tu ću. I baba se digne i ona će meni pokazat. Aj dobro. Otišle mi na drugi kraj kod te doktorice da bi mi ta rekla da ona ne prima ali će mi dat koja prima i adresu. Meni tu već bilo dosta, reko ajd ok, uzela to i izašla van. Ženska mi dala adresu doma zdravlja koji je jedno 5km dalje. Da ne bi, pa nisam došla u ovaj da dobijem negdje drugdje.

Na kraju sam u to vrijeme trebala ići za Os pa sam doma otišla kod svoje doktorice i zubara i sve ostalo i odgodila promjenu.

Danas ustala rano, skočila do biroa i oko devet eto mene opet u domu. Ovaj put odlučna da izađem s papirima van.

Dođem do info-babe i upitam ju ono divno i krasno - dobar dan, jel mi možete pomoći, promijenila sam adresu pa se trebam prebaciti kod nove doktorice ili doktora, jel mi možete reći tko prima nove?

Ženska gleda u mene.
Ja gledam u nju.
Ona u mene.
Ja si mislim wtf jel odapela.

Ona se lagano okrene i pogleda niz hodnik i kaže evo možeš (nedaj bože "možete") tamo kod te i te ili preko kod ove i ove. Ja reko hvala lijepo (u sebi si mislim jel može sporije razmišljati) i upitam isto za zubara i ginekologa. Znam da ih u domu ima.

Gleda ona mene.



Gledam ja nju.



Gleda ona još malo i kaže - probaj otići na taj i taj kat i pitati kod te i te. A ja reko - a ginekolog? E to ne znam - reče ona nakon kraće stanke - to ću morati pitati. Ja si mislim koga? Valjda onu čistačicu, ta siroče najbolje još i zna tu.

Ajde dobro. Odem ja do prvih vrata, čekam neko vrijeme, izađe sestra, pogleda me i ni kmu i ode unutra s pacijentom. Rekoh ok, kod nas doma te pitaju za iskaznicu ili barem što trebaš kad si već pred vratima a inače ne vole da ih gnjaviš al očigledno tu ide drugačije. Izađe ona opet za 10ak min i ja rekoh oprostite i sve divno i krasno što trebam.

Gleda ona mene.
Gledam ja nju.

Mislim si, da sam se htjela prijaviti na staring contest izabrala bi neki bolji dan.



Došlo mi da joj namignem.



Okrene se ona i bez riječi zatvori vrata. Wtf moment No.2.

Izađe opet za nekih 10 min i kaže mi da mogu ući. E, kad je počela tipkati moje ime pao mi je mrak na oči. Moja tri slova je tipkala JEDNIM prstom jedno 3 minute. Ne lažem! Pola sata je tražila A na tastaturi. Pitala me jesam li narkoman. Nisam ali mi nakon njenog tipkanja trebaju neke droge da se smirim.



Pitala me pa kako to da nemam posao, jel nema ništa? Ne draga, ja samo odbijam sve te silne ponude za posao koje dobijam jer imam i ovako previše novca. Pitala me jel se baš želim tamo prijaviti? Da želim, sanjala sam o tome od malih nogu. Nije mi vjerovala da živim u Zagrebu pa sam joj morala pokazati na osobnoj gdje piše da zbilja živim iako je osobna stajala pred njom cijelo vrijeme. Trebalo joj je 20 min da iskuca : moje ime i prezime, adresu, broj telefona i OIB. Mislim da mi je novi cilj u životu postati medicinska sestra i primati plaću ko ovaj neljubazni trut koji je tamo predamnom sjedio.

Na jedvite jade je završila, dobila ja svoje papire i ajd van. Otišla na taj i taj kat prijaviti se kod zubara. Tražim ja tako okolo gdje je ta čije sam ime dobila kad eto pred mene neka nadrkana sestra. Što tražim? Izgubljeno blago jebote.



Rekoh kako mi je "gospođa" na info pultu dala ime stomatologinje koja možda prima pacijente pa sam došla pitati jel prima. Kaže ova meni onak bahato - Kak ona može tako tebi reći tko prima pacijente? Mislim si ja, pa ono prvo joj se stvori misao u glavi pa preko mišića velike jezičine ispadne van nakon jedno 10 min procesiranja te ogromne činjenice u glavi. Ali rekoh, ne znam, tako mi je rekla. Pokaže ona meni jedno mjesto i kaže - evo tu sjedni pa će ona vidjeti. Ajde dobro.

Nakon par minuta izađe zubarica, jako ljubazna i divna i kaže mi kako ima puno pacijenata i čeka se po mjesec dana ali da me može primiti. Rekoh ja ma nije mi bitno, moji zubi su sređeni svi, samo da imam prijavljeno. Kaže ona ok, nema beda, malo nek pričekam.

I čekam ja.
I čekam.
I čekam.



Prošlo je sat i pol dok me nisu zvali unutra. U međuvremenu je sestra izašla torokati na mobitel jedno dva puta po 15ak minuta, šetala se okolo, kad sam ju pitala kad će, evo samo još malo, imaju pacijenta. Da bi me kad sam već skoro pukla primili i bila prijava gotova za 2 JEBENE MINUTE! Pa tako me mogla odmah primiti i upisati i mir a ne ostaviti me da čekam tri dana. Još sam ja mislila možda ona unutra pomaže pa ne može dok ima pacijenta al i kad sam ušla je bio pacijent tako da je sve čekanje bilo zbog bahate sestre. Uh!



Negdje u pol čekanja mi jedna cura koja je vidjela da čekam dosta dugo rekla pa nek pitam ovu susjednu kod koje je ona bila, ja pitam ta mi kaže oni ne primaju i pokaže mi - idi pitaj ovog il onog. Pa sam se vratila nazad kod ove prve jer bi me vjerojatno i tih dvoje poslali dalje. Par ljudi je pitalo nešto sestre u hodniku i uvijek odgovor isti - ne znam, idi probaj pitati ovog ili onog. Samo prebacivanje loptice.

Na kraju sam odustala od traženja ginekologa za danas, ionako bi to išla sve privatno kao i do sad, samo ih želim imati tu zlu netrebalo ali radije ću dati 500 kn na privatnika pa biti poslužena kao čovjek nego ovo. Tužno je što su sestre uglavnom bahatije od doktorica, ne znam jel to neki kompleks ili što.

Doma sam došla krepana ali me dočekalo moje malo klupko koje čim me vidi prede i radi neke kjut zvukove ko prrrmmmm i mazi mi se oko nogu, pa mi je to odmah popravilo raspoloženje. Hvala bogu da sam izdržala danas jer znam da sam odustala i otišla kući isto bi me čekalo i drugi i peti put kad bih došla. Sada moram odnjeti papire na ovjeru i donjeti ih nazad, ali kad ih budem donosila bome ću kucati svima sto puta dok ne prihvate papire nazad.

Eto, sretno svima koji moraju ovo obavljati u skoro vrijeme a koji ne - you lucky bastards :D

Za kraj, izvještaj o Puci xD


Puci voli gledati kroz prozor..


.. i voli stare crtane filmove..


..ali najviše voli spavati sa sve četiri u zraku :)

Eto ispričavam se na dugom postu ali morala sam ovo izbaciti iz sebe :) Znam da me razumijete, svi smo već imali okršaje sa šalterskim babama na žalost X_x Nedaj bože nikome..

Kad che ???

Eto opet mene i mog kapučina, šef na msn-u, pola 12 a ja se tek budim. Jutros sam užasno kasno ustala i to mogu zahvaliti mojoj majci koja me nazvala. Sva sam smušena, papiri svuda oko mene, posla koliko hoćeš ali rekoh idem prvo blog napisati pa sam mirna :)

Moja draga svekrva nam je jučer nakon ručka natrpala svega za danas pa ne moram kuhati. Šogiji nam pričaju kako ih svi dave sa pitanjima "Ima li što novo?" (planiraju imati bebu) Mi njima nazad kako nas svi pitaju "I, kad će svadba?" Kao da je to nešto što organiziraš za 15kn pa čist čudo što ne želimo još.

U biti nije nama bed vjenčati se, više mi ide na kc sve to planiranje i silni novci koji će otići u to. A za što? Da moram opet mjenjati dokumente (jer sam nedavno mjenjala kad sam adresu promijenila) i bacati lovu na gluposti a na kraju će opet biti potpuno ista situacija kao i do sada samo ću se drugačije prezivati. Jer koja je razlika? Volimo se, živimo zajedno, dijelimo dobro i zlo.. Jedan papir ništa ne znači. Da ne govorim kako su moji iz Os a njegovi iz Zg pa je organizacija tim više komplicirana. Treba iznajmljivati sobe za one koji nemaju gdje prespavati, treba organizirati prijevoz, organizirati nekog tko će ih sve furati vamo tamo jer ne znaju svi gdje se nalazi ovo ili ono.. Meh, ne da mi se. Budemo jednom.



Više od tog pitanja koje mi dobijamo mi na živce ide to "Kad će beba?". Kao prvo, meni je to nekoga pitati užasno nepristojno i smatram da je ta tema privatna. To mi je isto kao da te pitaju jel se seksaš redovito? Mislim wtf. Kao drugo - što ako pokušavaju a ne uspijevaju? Nije li to još gore onda? Nije li to bolna tema za ljude koji pokušavaju dobiti bebicu? Kao da imaš neku tešku bolest pa te netko ispituje e a što ne ozdraviš više! Baš mi priča šogorica kako je njena kuma evo nakon skoro tri godine ostala trudna ali ima ciste na jajnicima i mora mirovati i ne znaju što će biti s bebicom. Mogu misliti kako se ona osjeća kad ju netko pita - a kad će beba? Kao da bebe padaju s neba pa samo trebaš otići i pokupiti jednu.



Što je najgore mislim da ta pitanja nikada ne prestaju! Prvo je kad ćeš krenuti u školu, pa kad ćeš u srednju, pa koji ćeš ili nećeš fax, pa jel imaš posao, pa kad ćeš nači dečka, pa kad će vjenčanje, pa kad će bebica, pa kad će druga, pa kad klinci kreću u školu i tako u krug!



Ljudi nekada ne kuže koliko jednostavno pitanje može bola prouzročiti.

Nemaš dečka? Ne. A u sebi vrtiš onaj bolni prekid od prije dva mj koji još nisi ful prebolila i praviš se da ti se zijeva da ne ispadne da suziš ko budala oko nekog kretena koji te u biti ni ne zaslužuje, ali kog briga jer si zatelebana i ne zanimaju te sve njegove mane.

Nisi išla na fax? Ne. A znaš da bi voljela ići samo da je bilo ikakve mogućnosti ali zbog financija nisi mogla i sad se osjećaš kao zadnji kreten kad ljudi koji su imali puno gore ocijene od tebe završavaju kojekakve smijerove a ti si još bez obzira na svu svoju pamet i talente tu gdje jesi.

Hoće li bebica uskoro? Ne. A mozak vrti sve one dane kada si s nestrpljenjem čekala hoće li test biti pozitivan, dane kada bi se najradije bacila kroz prozor na petom katu jer to dugoočekivano malo derle nikako da se pojavi u vašem životu i najradije bi opalio tavom osobu koja to pita jer evo, izađeš van na kavu da ne razmišljaš o tome i to je prvo pitanje.



Većinom smo navikli na takva pitanja, nekada ih i sami postavimo drugima, na neka smo otupili pa nas više ne diraju kada nas netko upita za ovo ili ono. Ali nikad ne znaš što se krije u nečijem životu i neke stvari bolje ostaviti da drugi sami kažu ako imaju želju, a ne kopati po ranama.

Eh raspisah se ja, naživciralo me to sa šogoricinom kumom. Mogu si misliti koliko je ona siroče puta slušala to o bebi i sad kad je napokon tu opet problemi. Držim fige da sve bude ok pa da jedno malo čupavo plavooko stvorenje ugleda svijetlost dana za nekih 7-8mj :)

A vi ajde sad raditi, a ne samo ljenčariti i izvačiti se na ponedjeljak ;))

:) ♥

Grumpy

Danas sam sva neka bezvoljna. Vrijeme je sivo i bezlično, prehlada je još tu, nisam vježbala već pet dana.. Bljak uglavnom. Ne znam jel ovo neki uranjeni PMS ili plodni dani ili jedna od ostalih 1 000 000 stvarčica koja utječe na nas žene.



Ništa mi se ne da. Razmišljam o faksu i samo sam još bezvoljnija. Ja bih učila filozofiju odgoja ili opću pedagogiju a ne ponavljala matematiku za prvi srednje za glupu državnu maturu.. A bez mature se nama starim babama oduzima 60% ukupnih bodova = nema šanse da se upišeš... Bezveze. Još više me živcira i što je izbor vanrednih studija tako mal. Ima valjda 6 smijerova sve skupa koje možeš studirati vanredno.. Uf.. I da, fax o kojem razmišljam je onaj za odgajatelja predškolske djece a.k.a. teta u vrtiću. Mislim da bi se super uklopila u tako nešto ali dok bih to završila prešla bih tridesetu - a opcije za zapošljavanje kod nas su ono super - ne.

Htjela bih promjeniti garderobu ali moram smršaviti. Htjela bih na fax al moram položiti državnu maturu. Htjela bih sto stvari ali drugih sto stvari me koči.... Gdje su oni dani kada sam se osjećala ovako..



Treba mi sunca i zraka i zdravlja, pa ću valjda onda opet biti normalna. Do tada, najbolje da odem nazad spavati..