Živciraju me ljudi. Živcira me hrvatski mentalitet. Živcira me nekultura i neodgoj i sebičnost koju vidim oko sebe. Čitam članak o ženi koja kuka kako su ju izrabljivali na sezonskom poslu. Komentari ispod članka umjesto da su - idemo protestirati, idemo se izboriti za nešto bolje za sve nas jer nam država ima sve uvijete da bude nešto bolje su - što kukaš, zar ti misliš da ti je jedinoj tako? Meni je još i gore. Ja, ja, ja. Možda da svi ne gledaju toliko samo na svoju guzicu bi svima bilo bolje. Možda da nam mentalitet nije - ak meni krepa krava dabogda i susjedu krepala - bi svi imali svoju kravu. Umjesto da smo okruženi kravama i teladi i ovcama i svinjama.
Za vikend smo bili do Zadra. Išli malo guzici puta pokazati. Vrijeme je bilo dobro, kišica nam je počela kad smo kretali u nedjelju popodne doma. U Zagreb smo stigli po mraku i kiši. D je kukao kako je ružno vrijeme a ja sam se divila kako je kiša siv i prljav grad, pun gore navedenih ljudi, pretvorila u predivan, misteriozan, noćnim lampama obasjan krajolik od kojeg mi zastaje dah. Šteta što jutro skida tu predivnu varljivu masku i donosi nam sivu i ogavnu svakodnevnicu.
"Možda da svi ne gledaju toliko samo na svoju guzicu bi svima bilo bolje. Možda da nam mentalitet nije - ak meni krepa krava dabogda i susjedu krepala - bi svi imali svoju kravu. Umjesto da smo okruženi kravama i teladi i ovcama i svinjama. " Ovo je tako tocno i ne bi rekla da je to mozda, nego sigurno bi bilo tako, ali ne zivim u iluziji da ce se vecina promijenit
ReplyDeleteIstina! Hrvati su jako zavidni i ljubomorni ljudi koji uvijek vrate oko za oko. Ili bi barem željeli.
DeleteMožda zato voliš kišni noćni grad. Ljudi bježe od kiše pa ne kvare dojam...
ReplyDelete