Svake Godine Bar Jednom

Yay :)

Puci In Fall

Dugo nisam pisala o Puci a znam kak ste svi fanovi male beštije pa evo par slikica da vidite što moja debela mrcina radi ovih dana :)


Ova slika bi u biti opisivala većinu njenog dana :)


Njeno najdraže mjesto je na jastučiću na polici iznad šanka.


Od tud može gledati kada pripremam ručak (dok ne postane previše živahna pa ju otjeram dolje da mi se ne linja u hranu, bljak, bljak)


Također voli sjediti na najčudnijim mjestima..


..browsati internet kad ju ostavite 3 minute nasamo s kompom - ova slika nije namještena, ja sam radila za kompom, otišla na wc i vratim se i vidim ovo.. Cilj joj je bio pregristi kabel miša, što je i učinila koji dan nakon ove fotke..


Također dijeli moju ljubav prema glitteru i zapakiranim stvarčicama :)

Ostale njene aktivnosti ovog mjeseca su: mjaukanje ispod krovnog prozora da ju pustimo van, posebno umiljat glas ima ako vani pada kiša ili dere vjetar koji bi ju odnio čim bi otvorili prozor; žvakanje kablova za koje smo mislili da će prerasti; žicanje hrane nakon ručka; krađa i lopovluk najgore vrste :D

O zadnjem ću vam ispričati zgodu. Dakle, mačke ne bi smjele jesti kuhane kosti zbog načina na koji se lome i stvaraju kao iverice, pa mogu maci raniti trbuh. Enivejz, neki dan D i ja ručali. Pravila sam nadbatke na grill-u i normalno čim je Puci nanjušila bilo je - mjau, mjau, mjau.. Normalno dobijala je komadiće mesa cijeli ručak ali kosti joj ne damo. Ustanemo mi tako da pospremamo sve i dok smo se muvali lijevo desno debela mrcina je ukrala kost s jednog od tanjura i sakrila se pod stol. Prvo joj je D pokušao uzeti kost ali je režala na njega. Onda sam ju ja špricala špricom za cvijeće i, makar inače pobjegne čim ju vidi, taj put je držala kost i mrštila se na mene dok sva nije bila mokra da mi se više nije dalo špricati ju :D Zatim je pobjegla u spavaću sobu pod krevet i tu je na kraju D nekako uspio oteti joj kost :D

Ja sam pri tome umirala od smijeha jer scena debele mokre mačke koja bježi pod krevet s nadbatkom u ustima je nešto najsmješnije što sam vidjela u zadnjih mjesec dana :)

I eto, to je to što se Puci u jesen tiče, nekad nam diže tlak, nekad nam je premila i premedena, a tako je to kada dijelite stan s jednom malom debelom mačjom sotonom :)

Mrmlj O Urotama

Inače obožavam čitati o paranormalnim stvarima, o magiji, o vilama, o šumskim zlodusima i ostalim mitovima. Kako uvijek u knjižnicama i na sajmovima moram malo prekopati po takvim knjigama redovito sam nalijetala na one o urotama i tajnim društvima. Vrlo rano sam pročitala (prelistala) par knjiga o tajnim društvima i nisu mi sjele. Jednostavno mi se sve to činilo dosadnim. Svatko tko čita o paranormalnom zna za David Icke-a i slične, koji šire sve te vijesti i "otkrivaju" nam ono što nam drugi skrivaju.

Jedno vrijeme sam bila totalno zagrižena za sve to, gutala sve te informacije, potvrdno klimala glavom slažući se sa izjavama da "oni skrivaju stvari od nas" i da nas "oni pokušavaju kontrolirati strahom" te da nam je jedini način znati/otvoriti oči/ biti upućeni & shit..

U zadnje vrijeme sam počela kritičkim okom gledati na sve to. Nekako mi se čini ako godinama ljudima utuvljuješ u glavu taj strah od "njih" bez ikakvog rješenja osim okolo-naokolnog mrmljanja o tome kako trebaš imati "znanje" i "otvorene oči", da si na kraju i sam jedan od tih koji siju strah makar se pokušavaš svrstati s one druge strane.

Čitam o masovnim otmicama ljudi, o ispiranju mozgova, o roblju i sotonistima na visokim pozicijama i mučenju ljudi i nadzoru nad nama s ciljem da nas sve kontoliraju.. Da, svijet ide ka Orwellovoj 1984-toj ali sigurno nisi od nikakve pomoći ako kroz 30 godina ljudima samo izlažeš problem bez ikakvog rješenja. Sve ono "probudi se" i "ako ne kužiš nisi prešao na višu svijest" su mi od početka smrdili na bullshit ali mi u zadnje vrijeme baš ide na živce. Mislim, ako nam otkrivaš istinu, ako misliš da ima neko riješenje molim podijeli. Inače si samo jedan od onih koji šire strah i govore ti što bi bilo ako bude, nešto kao one babe kad ti govore - ne znaš ti što te još čeka, a ti na njih bacaš znak protiv uroka.

Možda ja još nisam došla na tu višu svijest pa ne kužim u čem je fora ali nakon već tri datuma kada smo se svi trebali izdići ne znam kuda (a izdigli smo se šipak) to njihovo filozofiranje da mi ne kužimo stvari mi dođe kao i da mi govore da je car u biti potpuno odjeven.

All I Want

U zadnje vrijeme advent počinje krajem rujna pa zašto onda ja novogodišnje želje ne bih pisala sredinom studenog? :) Ili su ovo možda rođendanske želje jer vidim da je i to sada in pisati po blogovima ;)

Ova godina mi je stvarno svašta donijela iako možda nije bila toliko uzbudljiva kao neke druge. Na žalost, vrlo malo smo putovali a jako puno planirali. Zaruke, posao.. Svašta nešto se dešavalo.

Dakle, stvari koje želim od iduće godine..

Normalno, prvo želim da mi svadba prođe u redu i da ne bankrotiram :) I da ne padnem na nos. I da ne izgledam kao debeli marshmallow u vjenčanici :)

Više putovati. Ove godine nismo išli nikuda ni na godišnjicu (jer sam radila subote), ni na ljeto (jer je D radio), pa nagodinu to moramo nadoknaditi.

Želim se više družiti. Da, ja sam introvert i u biti ne volim ljude ali ih opet s druge strane volim, ako naiđem na one prave. Skužila sam da u ovom gradu znam tri osobe koje su "moje", dakle ne neki D-ovi prijatelji, tako da želim pronaći neke "moje" ljude s kojima ću moći kafenisati, dijeliti duboke misli o postanku svemira i tračati ljude koji prolaze po ulici :) I da i ja nekad na ulici sretnem nekog poznatog :) Da, da, sve ono od čeg sam bježala kad sam živjela u svom selu gdje svatko svakog zna, sad mi onako malo i fali :)

Želim više crtati. To sam donekle zapustila ove godine i tek sam nedavno počela opet malo škrabeljati. U biti cilj mi je upisati se na jedan tečaj crtanja ali je tečaj napredan pa treba imati neko predznanje prije a mene perspektiva zafrkava tako da mi je cilj do lipnja raditi na tome (jer prije svatova ne želim trošiti na ništa nebitno, budžet mi je i ovak na knap)

Želim pročitati više knjiga. Ove godine na Goodreads-u mi je cilj 35 knjiga, trenutno sam na 33-ćoj ali vidim da neki ljudi imaju i po 100 knjiga iza sebe pa me čist sramota :) Iako, ispunila sam si obećanje da ću ove godine čitati sve što inače ne bih čitala (dakle sve što nije horor/triler/nešto o paranormalnom), tako da sam ove godine otkrila neke divne nove knjige koje inače ne bi, ali i neke grozne - takav je život :) Nagodinu pucam na bar 40 :)

Želim više vremena provesti u kuhinji i naučiti peći više kolača. Ovo nakon svatova jer i ovak ću izgledati ko debeli puh u vjenčanici haha :) Moja mama je maher za kolače, želim i ja biti jer vidim da mi idu kuhinjske stvari + obožavam kupovati sve vezano za kuhinju, ukrase za kolače i slično. Usput, hvala Emini što mi je poslala divne bubamarice koje će biti ukras za moje rođendanske cupcake kolačiće :) ♥

Želim manje vremena provesti za kompom. Cijeli dan na poslu sam za kompom, kada bojam crteže sam za kompom, kada shoppingiram, gledam filmove, slušam mjuzu, pišem blog.. Komp, komp, komp.. Dosta mi ga je više. Razmišljam da si uvedem No Computer Sunday kada neću ni taknuti komp jer mi ga je preko glave. Iako većina mojih prijatelja živi u njemu :)

Želim se više posvetiti sebi. Da, ja sam ona koja ima samo najnužnije od kozmetike, ona koja ne troši na garderobu previše, koja si ne uplati tečaj jer mozga dal je skup ali onda istu tu cifru potroši na drage ljude bez razmišljanja i koja općenito sve druge stavlja ispred sebe. Želim se malo razmaziti, želim ulagati u sebe izvana i iznutra. Želim si priuštiti da budem najbolja verzija sebe. Malo da i ja budem - ja, ja, ja osoba :)

Iduću subotu slavim 29-i rođendan. Nekad se osjećam kao da imam 15, nekad kao da imam 82. Nadam se da ću tridesetu dočekati uz smiješak na licu i uz uzdah kako je prošla godina bila taaaako dobra.

2013 In Short

My Facebook Art Page :)

Siva Nedjelja

Neka jutra su divna, sunčana, puna optimizma i životne radosti. Neka jutra su kao ova - siva, bezvoljna, sa prezaslađenom kavom i namrštenim obrvama. Nije do jutra, makar je sivo. Nije do ničega posebno.

Možda je do toga što sam ustala kasno, već je deset sati a ja još u šlafroku. Možda je do toga da mi jučer nekako ništa nije išlo od ruke - vlog koji sam snimala je ispao sav bezveze, sa dijelovima koji nedostaju pa moram snimati opet + krepao mi je fotić u pol snimanja pa je sve skupa trajalo pol dana dok sam opet napunila bateriju, udarila sam se, ogrebla i ubola na sve s čim sam došla u doticaj, planirala sam ispeći kolač koji sam odgodila zbog snimanja vloga koji na kraju nije uspio, stavila sam girlandu u dnevnu da mi mal digne raspoloženje koja se na kraju odlijepila, pala na Puci i prestrašila ju.. Možda je do toga da spavam sa lijeve strane pa uvijek ustajem na lijevu nogu.

Možda.

No što je tu je, danas se bacam na kolač, pakiranje poklončića, možda čak i na još jedan pokušaj snimanja vloga. Ali danas njega planiram ostaviti za kraj :) Pa da bar neke koristi bude od ove tmurne i sive nedjelje.

No Pity Here

Bitchy je napisala odličan post danas. Njenim sitnim primjerom sažela je sve što ne valja u našem društvu. Sve to odmahivanje i "Dešava se, Svi smo mi ljudi, Šta sad, Aj nemoj pretjerivat.."

We are all small under the stars, but some people really are smaller.

Neki dan čitam na Osijek-portalu vijest o dva lika koji su dobili 18 godina kazne za pokušaj švercanja kokaina i komentare ispod. Između onih "zaslužili su" našlo se i onih "kako bi ste se vi osjećali da je to vaš sin/brat/štagod". U tome i jest problem - nije bitno čiji si i tko si, kriv si i bok, služi kaznu. Kod nas je narod toliko navikao na veze i vezice, na to da se treba sažaliti nad svakim kriminalcem/ubojicom/manijakom jer - kako bi ste se vi osjećali da je vaš. Silovateljima i manijacima se ni inicijali ne spominju u vijestima dok se žrtve slika i razvlači na sve strane po novinama, da se ne bi manijaci loše osjećali.

S jedne strane svi su spremni bacati kamenje kada se političar izvuče nekažnjeno ali kad je to njihov sin/rođo onda bi se mi ostali trebali sažaliti i pustiti ga na slobodu. Da, šokantno je nama hrvatima da je netko dobio kaznu od 18 godina kada se kod nas za ubojstvo ne dobije ni 18 mjeseci ako imaš vezu. Da šokantno je što "Hrvatska nije ništa poduzela da ih izvuče" iz tog i tog zatvora. Jer kako "naše" nisu išli spasiti. To što su dilali drogu je sporedna stvar. "Mladi su". A kada je s mladošću političarev sin izbjegao služenja zatvorske kazne za ubojstvo onda su kukali. Kako možete od drugih išta očekivati ako sami od sebe i od svojih ne krenete?

Za kazneno djelo ne bi trebalo biti opravdanja. Ne bi trebalo biti "mladi su", "kako će njegovi majka i otac", "kako će oni tamo".. O tome se razmišlja prije. O tome razmišljamo svi mi u biti. Jer bi najlakše bilo baciti mozak na pašu i ići švercati drogu ili pljačkati banke pa potom pronalaziti razna opravdanja.

Kao mala čitala sam minijaturnu slikovnicu Ujku Palčića gdje je između ostalog bila strofa o tome kako je miš uhvaćen u krađi žita i govori:

"Znate brate, ja pogriješih,

znate brate, rodilo je,

ja slučajno eto zgriješih

jer pomislih da je moje!"

Naša država je zapela u ovome stihu. Svi su slučajno, svima se omaklo. Zato sva kaznena djela i prolaze tako - pec pec po prstima i obećaj da nećeš više. A tebi žao, ne zato što si učinio, već zato jer su te uhvatili. I dok god nam mentalitet bude takav da "zoveš rođu da ti sredi" dotle ne možemo očekivati da ćemo ikud dalje nego samo i dalje prema dolje.

Tiny Kitchen Haul

Meni draga blogerica sa bloga Art On My Way mi u zadnje vrijeme samo zazubice radi. Te posta di ovo kupiti za kuhinju, te posta di ono kupiti za kuhanje :) Ne misli ona kako je plaća mala a mjesec dug :)) Šalu na stranu, jučer nas je obavijestila kako će u Lidlu biti akcija na kuhinjske kolačo-pekačke stvarčice i dekoracije. Svašta nešta sa Lidlove stranice mi je izmamilo moždane slince i poželjeh se malo razbacati i kupiti puno toga. Taman je plaća sjela, ne može bolje.

Kad ono u Lidlu - razočaranje. Akcija je počela danas, ja sam došla danas nakon posla i onaj mali dio koji su odvojili za sve te dekoracije je bio - prazan. Ostalo je još nešto sitno pa sam od silnog planiranja što ću sve dovući kući došla s ovim mini haul-om.

Vjerujem da većinu nas starijih od 25 ove arome bacaju u djetinjstvo kada su naše mame i bake nabavljale te arome iz Njemačke i Mađarske i pomno ih čuvale u staklenkama među ostalim sitnicama za pečenje kolača. Mislim da sam ih više iz nostalgije uzela nego iz koristi - ponekad mi se čini da se stvarno pretvaram u moju staru, bar što se kuhinjskih stvari tiče :) Tu su i dvije table čokolade za kuhanje jer domaćica bez bar dvije čokolade za kuhanje u špajzu nije prava domaćica (bar pred blagdane :)

Anis sam htjela kupiti u komadu ali je bio rasprodan. Ostali su samo klinčići a njih već imam. Čokoladne mrvice sam isto uzela neplanski već više ono - ajd kad su već tu ću ih uzeti.

Nisam nikada pravila cake pops pa kad sam ugledala mix (a ja kao zauzeta poslovna žena nemam uvijek vremena za mučkanje pa volim mixeve) sam ga morala uzeti. Mogla bih napraviti cijeli jedan post o tome kad ih budem prvi puta pravila. Možda za vikend :) Da vidimo kakva će to katastrofa ispasti :)

Htjela sam sprinkles u obliku pahuljica ali ove, uz jedan paketić u kojem su bile zvjezdice i dva u kojima su bila slova, su bile jedine ostale pa rekoh ajde. Imaju sitne boriće unutra pa je barem malo blagdanski iako mi ove boje sve skupa ne djeluju previše veselo. Možda izdvojim boriće kad budem pravila neke blagdanske muffine :)

Jedinu stvarno korisnu stvar koju sam kupila, a koja se vidi na prvoj slici ispod svih stvari, je silikonska podloga na kojoj se mijesi. Dosta je velika a je li praktična, javim nakon što ju budem koristila. Teoretski se može i izrezati pa da služi kao podloga tortama i kolačima kada ih pečete ali meni je potrebna da ne moram cijelu radnu ploču umuljat (i ribati) svaki put kad nešto pečem što zahtjeva valjanje.

Za kraj sam se malo počastila :)

Jer tko je vidio otići u Lidl i kupiti samo ono što ti zbilja treba :) Eto kako je moj mali shopping, koji je započeo kao fail ipak ispao ok na kraju. Idući put kad bude akcija morat ću ustati u 5 ujutro i kampirati pred Lidlom da se domognem onih kjut šećernih bubamara koje su mi bile na listi. Za sad se moram zadovoljiti kockicom čokolade..i još jednom..i još samo ovom i onda zbilja više ni jednu neću..nda :)

Motivation & Focus

Prvo da vas updejtam što se tiče moje boleštine - jučer sam bila kod doktorice i dobila bolovanje i antibiotike. Upaljeni su mi i sinusi i grlo i sve redom. Uživancija. Jučer umjesto dugoočekivanog Halloween-a ja sam imala užasnu glavobolju, povraćanje i temperaturu. Danas, nakon evo četvrtog uzimanja antibiotika (i to po dva kako mi je doktorica rekla da uzmem) mi je bolje. Glava ne boli, samo još grlo zeza. Hvala bogu na antibioticima.

Uglavnom, neki dan kad me uhvatilo ono life sucks stanje a kako ja inače nisam baš osoba koja će samo sjediti i kukati (oke nekad jesam, al taj dan rekoh fuck it, kukanje ne pomaže) otišla sam na net pronaći neki projekt s kojim bih se mogla zaokupiti i s kojim bi se mogla motivirati. Pronašla sam totalno fora stranicu gdje cura savjetuje ljude kako da se riješe bullshita u svom životu - onog koji nam drugi serviraju i onog koji mi sami sebi serviramo.

Između ostalog govorila je o tome kako si trebamo odrediti prioritete u životu - bilo to posao, ljubav, kile, kreativa.. I onda se upitati - što mi točno činimo svaki dan da bi postigli taj cilj? I zbilja je za zapitati se. Jer često smo (barem ja) uvijek u budućnosti - jednog dana ću, kad budem dovoljno zaradila/smršavila/imala vremena.. I tako stvari odgađamo i odgađamo i nikada da krenemo s njima i onda kukamo kako nismo još postigli to što želimo.

Pa sam si ja otvorila bullshit listu na google drive-u i složila sve što mi je trenutno prioritet. I to ono što mi zbilja je prioritet, ne složiti listu svega što bih možda jednom htjela nego ono oko čega se zbilja brinem i što zbilja želim.

Iduća stvar je da odlučite što bi ste zbilja mogli učiniti svaki dan da se barem milimetar približite onome što zbilja želite. Za mršavljenje - počnite vježbati, za crtanje - počnite crtati, u mom slučaju za vjenčanje - organiziraj sve što se može sada (dobro, to sam većinom i pokrila, začudo) i tako dalje. Sitni koraci su ono što je bitno.

Iza toga, na istoj stranici sam pronašla ovo

Ovo je jednogodišnji projekt gdje uzmemo stvari koje govorimo sami sebi (bilo da su došle od nas samih ili su nam drugi to utuvili u glavu) i promjenimo ih. Znate ono što govorite sami za sebe - ja ovo ne mogu, ja ovo ne volim, ja nikad ne bih mogla..

E pa to je čisti bullshit koji sami sebi serviramo. Nicole (vlasnica stranice) si je npr govorila kako nije fotogenična, kako ispada grozno na fotkama i mrzi se slikati - i da bi to pobila otišla je na profesionalni photoshoot - i ispala je predivno.

Tako da se u mom drive file-u našlo i ono što godinama sama sebi govorim i mislim da ću krenuti u jedan challenge - godinu dana da sebi pokušam dokazati da neke stvari koje sama sebi govorim nisu istinite. Jer dosta mi je kukanja i nezadovoljstva a ne mrdam se s mjesta.

S tim bih mogla početi nakon vjenčanja jer mi trenutno to nije prioritet, ali eto ideja svima vama koji ste up for a challenge :)

Toliko od mene za danas, ukoliko znate još koju inspirirajuću stranicu ili fora challenge - ostavite u komentarima ;)

I jedan quote za kraj