Jučer smo D i ja išli u tjedni shopping. Vozali smo se vamo tamo, od ove do one trgovine i brbljali putem. Rasprava je bila o situaciji u lijepoj našoj i o tome kako smo tako nisko pali da nam za minimum wage job treba veza i kako moji lege koji žive npr u Americi ne mogu vjerovati da je kod nas tako loša situacija.
I onda je počela rasprava kako je najbolje seliti se van. Rekoh dragom, kad sam već došla iz Osijeka u Zagreb, zašto stati tu? :)
Nije lako, treba znati i jezik, imati novaca za vize i dokumente, treba otići negdje gdje nemaš nikoga. Treba uopće imati taj mindset. Ne planiramo ništa 100%, ovo je bila samo mala raspravica između "Što hoćeš sutra za ručak?" i "Imam nula motivacije za išta zbog stanja u državi". Ali sve počne od sitnica..
Pričamo mi tako kud bi selili da se selimo van. Rekoh ja ili Norvešku ili Englesku. Norveška je moj davni san, prije desetak godina sam čak imala full plan seliti tamo jednog dana, pročitala sve živo i neživo o toj državi, čak sam i riječnik s frazama kupila za učenje xD Na kraju šipak ali tko zna :)
Zbog jezika bi se najlakše bilo odseliti u Englesku ali mislim da su oni dosta strogi što se doseljenika tiče jer ih imaju previše. Ali, sve se može ako se zbilja želi zar ne? :)
Tužno je to da smo do toga došli kao država. Da ti treba veza da dobiješ posao kao prodavač. Vjerujem da se javim za čistačicu da bi mi isto trebala veza na kraju. Čak i da nađem posao, koja nam je budućnost u ovoj državi? Uz našu vladu samo će biti sve gore i gore. Tko zna što će nam sve prirediti kada uđemo u EU. Kažu biti će lakše seliti se van a s druge strane nismo još ni ušli a neke države su se već ogradile da se kod njih nećemo moći zapošljavati.
Teško je seliti se, makar i u istoj državi. Meni je još bilo i lako, tu mi je i brat i D-ova obitelj, D2.. Ajde ti odi nekud gdje nikog ne znaš i još ti je nov jezik. Treba imati hrabrosti. Da znamo da će kod nas biti bolje pa da se selimo na 2-3 godine pa se vratimo, bilo bi možda lakše, ali sudeći po znadnjih 20 godina ako jednom odeš teško da ćeš se htjeti vratiti.
Koje vas države privlače? Mislim da ću uz uzaludno slanje CV-a na oglase početi browsati i stanje izvan države. Jer ovo stanje kod nas može potrajati još 10 godina a ja ne želim provesti 10 godina čekajući nešto bolje. Dam fore godinu dana, ako nema posla aufidazin.
Eh, planiranje, planiranje.. Meni samo da je planirat :)
A do tad, uživancija u zelenom stančiću, cappuccino i neki film za koji me majka jučer nazvala da gledam na tv-u a ja ko zlatna ribica zaboravila da ga trebam pogledat pa ga idem gledati sada. Arr :D
ps. prva stvar kod selidbe u Norvešku koja mi je pala na pamet je bila "Joooj koliko bi me markice za pisma koštale?" xD
Sve znam. Sve razumijem. U BiH situacija je postala gotovo nepodnosljiva. Ne samo da nam je ekonomija 0 poena, nego nas i politicari strucno jebu u zdrav mozak (pardon my French). Nazalost, mi smo im to dopustili.
ReplyDeleteZa nas Balkance, Skandinavija i Njemacka djeluju kao zemlje obecane. :D Ne bih imala nis protiv. Bitno je imati plan. Dobro se raspitati kako, sta i gdje.
Evo već sat vremena browsam za Englesku što i kako do vize, mašala je al kao što rekoh, sve se može kad se hoće :)
DeleteI kod mene je stalno ta rasprava na meniju.
ReplyDeleteJa bi otišla u Španjolsku ili u Englesku i to da mi se ponudi mogućnost, spakirala bi stvari i odmah sutra nestala. Naravno, mogućnost mi se ne nudi pa ono... :) ali go go go for it, sve počinje od malo planiranja :))
Tko zna gdje završimo jednog dana :)
DeleteA čuj, ako znaš raditi svoj posao, svugdje si dobrodošla i svugdje će biti posla za tebe. Ako ne znaš, ni rođena te mati neće. :)
ReplyDeleteMačka je super. :D
Pitanje je dal je tvoj posao tražen u nekoj državi, neki primaju samo one sa zanimanjima koja njima fale.
DeleteE našla si prave škole onda... :p
DeleteI nije se ovaj komentar isključivo odnosio na inostranstvo, nego i na domaće tržište. :)
Ako misliš na domaće tržište onda živiš u oblacima ako misliš da ti je sposobnost jedino što trebaš da dobiješ posao. Uz toliko korupcije i ogromnu nezaposlenost glupo je reći da jedino što čovjeku treba je "da je dobar u svom poslu". Ispada da smo svi mi bez posla nesposobni po tom tvom.
DeletePa onda po tvom ispade da svi koji rade su korumpirani ili rade za korumpirane.
DeleteZa početak treba razlikovati državne i privatne službe.
U državnim, bez obzira koliko ljudi dobro ili loše obavljali posao biće uvijek isto novca. Novac dolazi od poreza, a ne od nečijeg rada. Stoga tu ima mjesta za korupciju, namještanje poslova i slično.
U svijetu privatnika stvari nisu ni blizu. Tu je glavni novac i to novac koji je stvoren radom. Ako ćeš ti svom poslodavcu sigurno donijeti zaradu, on će tebe prije uposliti nego nekog svog rođaka koji ne zna obavljati posao. I to je tako. U svijetu privatnika vlada zakon novca. I svako ko može doprinjeti više novca je bolji od onog koji može doprinijeti manje novca, stoga ima i veće šanse za zaposlenje. :)
Svi vi bez posla možda niste nesposobni u obavljanju svog posla. Ali je očigledno da su drugi, koji su zaposleni, sposobniji od vas. Zaposlenje nije samo stvar obrazovanja. Zapravo obrazovanje čini mali procenat od ukupne šanse da se čovjek zaposli. Ostatak čine poznanstva s drugim ljudima, volontiranje, kojekakve aktivnosti, aktivno traženje posla, odlasci na seminare, dodatne edukacije, konferencije i još gomila drugih aktivnosti koje većina studenata zamjeni odlaskom na kafu. I onda kad završe fakultet pitaju se što nema posla. :)
Ne kažem da si i ti ova koja si ispijala kafe, ne poznajem te. Ali na kraju dana ipak čovjek treba biti realan prema sebi.
Unatoč tome svemu, ja vjerujem da ćeš ti naći uskoro posao, jer znam da ćeš bit uporna. A kad ga nađeš, nemoj da bi nam manje pisala po blogu ovdje. :p
Eto, raspisah se ja... :D
Slažem se da je žalosno što i za posao prodavača ili čistačice trebaš vezu. A ako s VSS želiš raditi posao za nižu stručnu spremu od svoje, svejedno te ne uzimaju u obzir. Ma sve je to kod nas žalosno, i volontiranje za 1600 kn, koji iznos, ubilo bi ih da su stavili bar 2000 kn..
ReplyDeleteJoj to za 1600 kn je takva sramota za tu našu državu da ne znam što bih rekla..
DeleteOnda znaš kako se osjećam jer ću vjerojatno raditi za te pare. Bit ću plaćena, s fakultetom, manje od većine koja ni srednju nije završila. Bolje da ne mislim na to jer me to samo rastuži..
Deleterazmišljala sam o odlasku. i uvijek kad stavim pro i kontra, uvijek stanem nakon stavke s novcima. jer nisu mi pare jedino što me pokreće. s druge strane, kad vidim ove moje koji su otišli van, razmišljam hoću li ja za 30 godina biti frustrirana nezadovoljan bolesna siromašna penzionerka, dok će oni voditi "normalan" život.
ReplyDeleterazumijem svakog tko ode, ja bih htjela da i ovdje mogu živjeti "normalno"
Da iskoči nešto pa da vidim neku dobru budućnost tu kod nas ne bih se selila. Normalno da je lakše kad si blizu prijatelja i rodbine. Ali vidiš kakva je situacija, možda je dobro planirati za najgore a nadati se najboljem.
DeleteŠto kažeš, treba imati taj mindset. Ja bih voljela da ga imam. Kad bih baš birala, subjektivno, izabrala bih Francusku.
ReplyDeleteFrancuska je super za život, još da znam francuski :)
DeleteOvdje svi samo o tome pričaju. U BiH je puno manje mogućnosti da se odseliš- možeš kod rodbine (ako je imaš), ali ni rodbina više ne zove kako možemo bez viza ići. Drugi način da se ode je studiranje, a master tamo košta puno više nego si mi možemo priuštiti. Začarani krug- išli bismo i nemamo novca da idemo...
ReplyDeleteI vize koštaju a evo baš čitam na stranici britanske carine kako ti uz vizu traže (ako ideš raditi tamo) da imaš na računu 900 funti (znači oko 9000kn) kao neku garanciju. Treba to ušparati a posla od nikud.
DeleteI ja o tome razmišljam intenzivno. Ja mislim da bih ja mogla živjeti bilo gdje samo da radim posao koji volim. Ovo stanje kod nas je grozno, svi govore da će biti bolje, a neće, samo će biti gore. Fali nam neki dobar vođa za Revoluciju :)
ReplyDeleteAtomsku baciti na vladu i našu i vašu :D
DeletePar prijateljica je zbrisalo sto u Englesku, sto u francusku. Otisle da cuvaju decu :))
ReplyDeleteJa sam se jedno vreme intenzivno spremala za Nju Ziland..varijanta jos uvek stoji :))
Mislim da je to čuvanje na privremeno (nisam sigurna) i moraš živjeti s njima a to mi baš i ne odgovara ak odem s dečkom :D Ali vidjet ću još, kopam sve podatke :)
DeleteDobar post stvarno! Nažalost ne vidi se uopće nikakvo poboljšanje ove situacije na vidiku.. ja osobno obožavam Italiju, iako ni njima stanje nije ni blizu bajno... a ne bi mi bacile na živce ni Austrija ni Švicarska... nekako su one dosta blizu nama :))
ReplyDeleteEt ak znaš njemački bjež u austriju :)
Deletejesi razmišljala o kanadi? država alberta ima dosta otvorenu imigracijsku politiku, nude pun kufer pogodnosti, moja prijateljica i njezin muž sele nagodinu.
ReplyDeletePa ne znam jel bi tako daleko, ipak je to na drugom kraju svijeta. Ali tko zna, ovo je ideja od jedan i pol dan za sada, tko zna što bude na kraju :)
DeleteMislim da u ovo vrijeme nema tko nije razmišljao o tome. Ja sam već nekoliko godina u vezi s Amerikancem (koji pola godine živi tu,a pola u SAD-u)i razmišljali smo o tome da se vjenčamo pa da odem s njim u Kaliforniju, ali nikako da se odlućimo na taj korak jer (osim što s se ne želim udavati zbog vize of course)proces imigracije traje mjesecima , a i nakon toga ne bih smjela raditi 2 godine u Americi jer su u zadnje vrijeme super postrožili zakone. A,s druge strane nije da mi se ostaje ovdje. Nisam dovoljno pametna :) Ali, čujem da jako puno ljudi,( a i nekoliko mojih poznanika) seli u Kanadu i da je puno lakše tamo dobiti posao.
ReplyDeletePrvo - bravo na izdržljivosti, znam kak je biti daleko od dragog i svaka čast. Drugo, mislim da bi ti bilo dobro udat se i gibaj. Udat zbog vize, ne jer ti je vrijeme xD Pa ako dvije godine i ne radiš, vjerojatno ne bi ni tu radila a to brzo prođe (evo ja sam već godinu dana tu u Zg, proletilo). Sad moram pregledat ovo za kanadu, nisam sigurna jel moraš znati francuski da bi se tamo odselio, znam da je to prije bilo.
Deletebaš sam neki dan s dečkom vodila istu raspravu. kaže on slično ko i ti - ako za dvije godine ne nađem neki pametan posao, selim. i da će mene ukrasti sa sobom :) ali ja se ne dam odavde :P
ReplyDeleteUh, otvorila si Pandorinu kutiju. I ja sam bila korak do te odluke prije petnaestak godina, i nisam je sprovela do kraja. I dan danas mi je žao,i uvijek se na tu temu pitam-što bi bilo kad bi bilo. Od mojih dvadesetak prijatelja tek je 5-6 ostalo u Hrvatskoj. U poslovnom, financijskom i kulturnom smislu svi žive bolje od mene. Ali -iskreno - mislim da moja djeca imaju ljepše i sretnije djetinjstvo. Ipak, ako mene pitaš, ajde i probaj. Uvijek se možeš vratiti, je li tako?
ReplyDeleteJa sam vec godinu i pol bez posla, uzalud mi i ucenje jezika i diploma kad posla nema i nema...nije dovoljna ni veza, moras imati THE vezu, a u zadnje vrijeme nije ni to dovoljno, probala...vecina velikih ima zabrane zaposljavanja novih radnika...i sl. Dok cujem u njemackoj fali radnika :)
ReplyDeleteotisla bi van sutra, ali imam decka koji ima super posao ovdje, stan i karijeru i neda mu se nigdje :( ali ako se ti i D uspijete dogovoriti, probajte, imat cete jedan drugog, necete biti sami, jedan je život, a ovo gledajte kao jednu avanturu pa tko zna šta se iz nje izrodi ;))