15 January, 2013

Biti Sebichan

Odrasla sam u velikoj obitelji i naučila sam dijeliti. Nikad nisam bila jedno od one djece koje se deru čim im netko uzme igračku ili slatkiš iako nismo živjeli u izobilju. Ni približno. I koliko god se pokušavam suzdržati i dan danas pokušavam staviti neke osobe ispred sebe.

Ne bi to bio problem da su u pitanju ljudi koji bi i mene stavili ispred svojih potreba. Ali neki ljudi jednostavno samo traže i traže i traže a ne daju ništa. Na sreću postoje ljudi kao moja D1 koja je kao i ja, trudi se ugoditi ljudima i s njom o svim tim sranjima i živciranju mogu pričati a da me potpuno razumije.

Photobucket

Ali neki ljudi su jednostavno toliko egocentrični da je samo njihovo bitno i to čak i onda kad bi netko drugi potpuno zasluženo trebao biti u centru pozornosti. I onda se još zateknem u mislima kako toj osobi ugoditi. A zašto? Zašto ne staviti sebe na prvo mjesto?

To vam je kao ono pitanje - bi ste li spasili bebu Hitlera od utapanja da znate da je to beba Hitler? S jedne strane je fakin Hitler, hello, ali s druge je samo beba. Love & Hate Relationship.

Photobucket

Možda trebam biti malo egocentrična svinja, staviti sebe prvu a za ostale me zaboli. Nitko nije izgubio noć razmišljajući kako da meni ugodi od svih tih ljudi pa zašto sam ja onda ovakva, živciram se zbog svega i svačega a mogu mirno spavat a ostali - snađite se kako znate.

Eh, sranje je roditi se kao dobra osoba. Mislim da ću svoje buduće imaginarne klince učiti da uvijek stave sebe prve jer biti dobar je danas isto što i biti glup.

15 comments:

  1. http://i.imgur.com/8FiuS.jpg
    Toliko o dilemi sa Hitlerom... :p

    ReplyDelete
  2. K'o da slušam svoju mater ovih dana :D. I ona se, kaže, pomalo kaje što nas je odgojila tako u ovakvom današnjem društvu.

    ReplyDelete
  3. Nažalost, danas biti dobra osoba više nije vrlina, nego mana. Što si bolji glumac, muljator, prevarant, glupan (ili se praviš takvim), lažov, egocentrik imaš više šanse uspjeti u ovom naopakom svijetu.
    Ipak nekako još uvijek naivno vjerujem u karmu i smatram da se dobro dobrim vraća, ako ne na ovome svijetu, onda na nekom drugom.

    ReplyDelete
  4. E, koliko sam puta sve ovo ja rekla. Ali, ono što tvrdim, jeste da kad se rodiš i bivaš vaspitan kao dobra osoba, od toga nema bežanja do kraja života. Jednostavno, UVEK ćeš biti takav, stavljati druge ispred sebe, biti nesebičan, činiti dobro, biti empatičan... I zbog toga uvek nadrljati :D Ali, koliko god puta se opekla i koliko god puta shvatila da samo nepravda pobeđuje, ne bih se menjala. Više volim što sam takva, nego da budem neka zlbona isfrustrirana osoba ali da bolje prolazim u životu!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Takođe! Mogu ja da budem i bitch ako treba bolje da prolazim u životu, ali neka hvala, lepo je meni da budem dobra, ali selektivno dobra. Sa onima koji me poštuju i za koje sam se uverila da mi žele dobro, najbolja sam. One koji se foliraju jednostavno ignorišem, isključim ih iz života, pa neka mi je i rod najrođeniji, šta će mi da mi jede džigericu. :D Bolje tako nego da me pojede zloba. Dosta je meni prijatelja i da ih nabrojim na prstima jedne ruke. Manje je više. ;)

      Delete
  5. odavno vec mislim da imam problem sto imam savjest, bolje bi mi bilo bez nje :/ al opet ne mogu protiv sebe i jednostavno je tako, treba se okruzit ljudima koji nece to iskoristavat

    ReplyDelete
  6. Sebičnost i zdrava ljubav prema sebi su dvije sasvim različite stvari. Ovo o čemu ti pričaš spada pod ovo drugo i ne samo da nije sebično, nego je i nužno potrebno...ako sebi nisi važan, nećeš biti niti drugima. Ja sam ista kao i ti, na žalost, ali trudim se da to promijenim. Kad ću uspjeti,ne zna se ;)

    ReplyDelete
  7. Treba naći neku zlatnu sredinu... jer neki zaslužuju svu tvoju pažnju, a neki ni trunku tvoje pažnje... eto :))

    ReplyDelete
  8. Najbolje se okružiti voljenim osobama i SAMO stvarnim prijateljima. Ove ostale ostaviti malo po strani i fokusirati se na one svarno bitne, za one bitne i tako ti ništa nije teško a oni više misle i na tebe i mogu ti biti oslonac.
    Kad sam shvatila da se ne trebam obazirati na ljude kojima nije stalo do mene i za čije mišljenje me zapravo nije ni briga postalo mi je puno lakše u životu :))

    ReplyDelete
  9. Zlatna sredina je odgovor. E sad, valja doci do toga.

    ReplyDelete
  10. Ista stvar i kod mene,bezbroj puta sam rekla mami da me je trebala drugačije odgajati,ali opet,s druge strane,ja mogu svakog pogledati u oči bez grižnje savjesti,što se za hrpu ljudi ne može reći...
    I da,i svoje dijete učim da bude takva,i nije sebična,bez obzira što je jedinica ;)

    ReplyDelete
  11. Mene je najfrend u srednjoj stalno trenirao da budem asertivniji, sebicniji i sve to skupa, jer sam ga izludivao svojim finim ponasanjem. Tako je to kad te mama i tata fino odgoje, ali onda se otisnes u svijet gdje si totalni kreten i svi te gaze, jer su svi totalni egodebili, a ti si mali strpljivi realist (ako ne i pesimist) koji se pokusava progurati...

    Ne mogu ti opisati koliko me takvi egotriperi izludjuju, a - evo - taman sad radim s jednom takvim. Nije mi jasno. Mislim da nikad ni nece biti. Ali opet, ja kao, ma nema veze, radit cu svoje, a on pod rebra, k'o rukom u govno. Al' jabat' ga - sta cemo...

    Ja se pobastarditi necu...

    ReplyDelete
  12. Na kraju dana - bolje da se trudiš više nego premalo!

    ReplyDelete
  13. biti dobar isto što i biti glup...tako je to danas nažalost :( ljudi su iskorištavačka rasa

    ReplyDelete