Ovih dana se osjećam kao one princeze zarobljene u visokoj kuli. Jedino što mogu raditi je sjediti i gledati kroz prozor.
Vrijeme kao da stoji, ništa se ne dešava, ne razlikujem dane.. Shvatim da je vikend kad se probudim i vidim da D još uvijek spava kraj mene. Krajnje je vrijeme da se nešto zanimljivo dogodi. A kako kažu - uvijek je najtamnije pred zoru.
http://t.qkme.me/3od1wo.jpg
ReplyDeleteŽao mi je što je tako i nadam se da će uskoro biti bolje :). Meni pa nažalost prebrzo leti vrijeme i ništa ne stignem, sve bih dala da mogu sjesti u miru i samo gledati kroz prozor, pustiti misli da lutaju.
ReplyDeleteBice, bice. Samo da ova prokleta zima prodje.
ReplyDeletepotpuno suosjecam, a i nadam se da ce se stvari promijenit i kod tebe i kod mene
ReplyDeleteIsto!
ReplyDeleteAli bitan dio je da si princeza, a to što si zarobljena, više - manje. :)
znam kako se osjećaš.... još kad je vrime vani očajno pa ti ne daje razlog da bar malo protegneš noge i razbiješ monotoniju! Ukoliko ne radiš, brzo nađi kakav hobi koji bi te zaokupiro i bar malo dan učinio drugačijim - daj sebi zadatak da svaki dan stvoriš nešto novo, osjećat ćeš se korisnije.... Meni bar to pomaže
ReplyDelete