Krapinjonci

Danas sam baš uživala u danu. Išli smo D i ja sa našim šogijima (šogor D i šogorica T) u Krapinu. Dan je baš bio savršen - topao, sunčan, pun smijeha i prostih viceva :) Baš kako ja volim. Išli smo u novi muzej. Prije par godina D i ja smo bili u starom muzeju i ovaj novi nas je stvarno oduševio. Od izložaka pa do nekih specijalnih efekata ( tipa dio poda gdje kad se šetaš ima efekt pucanja leda, dakle vidiš na podu kako se led lomi i čuješ onaj zvuk - mislim da sam jedno 10 puta išla po tome u krug - k'o malo dijete :D ). Bilo je totalno zabavno, obožavam ići nekud sa svojim šogijima, da sam ih svijećom tražila ne bih bolje našla :) Zaboravila sam slikati stopala pa vam evo slika bataka za ovu prigodu :D


Moji bataci, Mirkovi (nazvala sam tog krapinjonca Mirko još prije 3 godine 
kada sam se slkala s njim) i T-ini bataci :)

Usput smo još svratili na kavu sa T-inim kolegicama koje su totalno simpatične cure a nakon muzeja smo otišli u Klet Kozjak i najeli se da nam je na uši izlazilo. Uglavnom sretni i veseli smo se dovezli doma.

Također smo na sat vremena ugasili sve u stanu i dali zemlji da malo diše. Ne znam koliko je pomoglo ali nama je bilo totalno romantiše. Fkors, fotić je radio, stopala spremna za poziranje pa vas ostavljam s dvije slikice :)


Ah romantika :)


U biti nemam veća stopala od D-a samo su njegove noge duže pa su dalje :) 
Ako se pitate xD

Death Proof

Jesam li rekla kako sam ljenčina? Nisam? E evo onda jedan postić o tome :)

Totalna sam ljenčoba. Ako nešto mogu ostaviti za sutra - ostavim. Posebno ako je to nešto što MORAM napraviti. Padne mi na um da složim neke naušnice ili nacrtam seriju crteža na istu temu? Odmah ću se prihvatiti toga. Netko me pita da nacrtam/napravim za njih? Ostaviti ću to za malo kasnije :)

Isto je i s vježbanjem. Počela sam vježbati, razbolila se pa nisam vježbala dva tjedna i sad mi se tako ne da. A znam da bih morala. Jer ću se pretvoriti u krumpir.



Jučer sam si za motivaciju upalila film "Death Proof" by ludi Quentin Tarantino.



Obožavam taj film! ♥ Film treba gledati u kompletu sa Planet Terrorom i njih dva dolaze pod zajedničkim imenom Grindhouse. Ovaj prvi mi je ipak malo draži. A kako mi taj film može biti motivacija? Žene u tom filmu su pre-zgo-dne! I kickaju ass btw :)
















I'd totally go gay za ovu u sredini xD

Ovo je pravi girl power film sa ah predivnim krajem :) K tome cure su prirodno zgodne a ne štange kakve smo naučili gledati u filmovima. U filmu ima i ova scena



pa kak ga ne bih voljela :)

Quentin zbilja zna kako zadovoljiti ženu s filmom :) Ništa u filmu nije višak i ništa ne fali. Također je isto i sa soundtrackom..



I jedna scena iz filma koju su srezali u verziji filma koju ja imam



Ne znam za vas al mene ovo totalno motivira da se ne pretvorim u krumpir :) Ali ako vam ne treba motivacija predlažem da pogledate film (ako već niste) samo zbog toga što je odličan :)

In Memory of Things that Were

Čudno je kako sitnice mogu voditi ka nečemu većem. Vidite nešto, čujete nešto, započnete novi hobi, pošaljete jedan mail ili odete na jednu kavu i iz toga se rodi nešto što nikada niste očekivali. Sve uvijek počne od sitnice.



Tako sam ja davno davno sa nekih dvanaestak godina gledala tv. Bili su praznici i bilo mi je dosadno, vrućina, podne a moja tada najbolja legica D (okružena sam sa D-ovima od malih nogu hehe) je otišla kod bake na selo. Vrtila sam kanale i naletjela na ovu seriju.



Serija se zvala Confissoes de adolescente. Brazilska serija o četiri sestre (koliko se sjećam dvije su bile od jedne mame, dvije od druge a tata zajednički - obje mame su umrle il tak nešto, lik je valjda imao peh) i o situacijama u kojima su se nalazile. Uglavnom, to nije toliko bitno koliko da se u toj prvoj epizodi koju sam uhvatila radilo o - pisanju dnevnika. Ova plava, Natalie mislim, je ostavila dnevnik u busu kad je išla iz škole i cijela epizoda se radila o tome koliko je njoj njezin dnevnik bitan i u potrazi za njim (našla ga je na kraju, ne brinite ;)

Nakon te epizode sam odlučila - i ja ću pisati dnevnik! Nisam imala nikakav rokovnik, pokušala sam starijem bratu maznuti jedan (koji mi je kasnije i postao dnevnik ali je mojoj staroj valjda bilo žao dat mi ga dok sam bila tako balava da ga ne uništim) i nekako sam na jedvite jade izmoljakala starog da mi da jedan svoj. On je svake godine u firmi dobijao rokovnike pa je jedan mali završio kod mene - jej :)

I tako je počelo moje pisanje dnevnika. Taj prvi je bio strava (gledajući spram onih kasnijih) - išaran, sličice košarkaša i glitteri i sve što sam uspjela iskopat poljepljeno. Onda sam negdje u pol rokovnika otkrila minijaturne pečate za 2kn pa je cijeli bio ištambiljan roza nilskim konjima i plavim slonovima. Rukopis mi nikada nije bio krasan i dan danas je grbav, ali sad je bar cijeli jednako grbav xD Onda je bio tako grozan da neke stvari nisam uspjela pročitati kad sam ga kasnije listala.


Baš je krasan, već sam tada totalno imala smisla za dizajn xD lol

Sličice sa naslovnice koje su izgledale odurno su mi i dan danas u krasnom sjećanju - D (kada se vratila od bake) i ja smo razvile ovisnost o kupovanju nekih žvakačih guma uz koje dobijete ove sličice. Prodavačica bi nam dala da same izaberemo koju sličicu želimo (stajale su zasebno od žvaka) pa bi mi dok prodavačica nije gledala uzele 2-3 sličice za po jednu žvaku xD Sličice su svjetlile u mraku što je bilo totalno kul pa sam ih poljepila po naslovnici i uživala kako moj dnevnik svijetli po noći :)

Do drugog sam se već donekle unormalila - pa sad mi je bilo 13, bila sam odrasla i ozbiljna :) Yeah right :)



Prvih par godina sam pisala kao luda, ispunila bih skoro dva dnevnika godišnje. Najveća muka mi je bilo nalaženje novih rokovnika pa je bilo tu i bilježnica i svega na kraju. Sjećam se kako sam bila razočarana kad je došla teta iz Njemačke, burazima donjela rokovnike a meni neku majicu. I to par godina za redom tako Aaaaaa >_< Na sreću, buraz se smilovao pa sam dobila neke od njih koje sam pazila i mazila i trudila se da budu što uredniji i ispisani od korice do korice.








Prva stranica u ovom plavom je prvi dan u prvom srednje :)





Negdje u pol tog pisanja sam se združila sa mojom sadašnjom D s kojom se dopisujem, pa smo imale bilježnice koje su bile malo kod mene malo kod nje. Ja sam uvijek pisala neke filozofije a ona poeziju :)

Sve moje legice su voljele zapisivati ljubavne pjesme i sl, ja sam voljela pisati koji mi je hororac najdraži i koje paranormalne pojave su sad in xD Prava romantika me pukla tek kad sam mog D upoznala, on me pretvorio u žensko hehe :)








Ovo je taj dugoočekivani, kao što vidite načekao se da ga ispunim (br 11)


Obožavala sam teksturu na ovome ♥


Shiny ♥_♥






Prvo je bio na cvijetiće al sam bila prekul za to pa sam ga pofarbala lakom za auto (smrdio je još pet dana) koji se tad počeo guliti pa sam ga oblijepila selotepom.. Ah ti rokerski dani xD



Prije selidbe u Zg počela sam razmišljati o mojim dnevnicima. Tada sam ih imala 18. Listala sam ih i gledala sve ono kukanje koje svatko prolazi u pubertetu, sve gluposti koje sam pisala i koje ne želim da jednog dana netko čita (ono ah simpatija me pogledala ajmo napisat 10 strana o tome lol), pa depresije, pa filozofije koje danas više nemaju veze s mojim mozgom..





I odlučila. Poslikala sam ih sve (ove slikice koje sada gledate), uzela vreću za smeće i kidaj.. Kidala sam ih dva dana jer su mi ruke otpale nakon prvih 4-5. I nije mi bilo žao. Bilo je to doviđenja svim sranjima koja su me mučila, svim strahovima i anksioznostima koje sam do tada imala. Zbogom staroj ja :) Ionako imam takav mozak da pamtim nebitne (ali meni drage) sitnice a ovo ostalo ni ne moram pamtiti. Nesretne ljubavi, loša prijateljstva, dane provedene u dosadi.. Jer dnevnik sam tako i pisala uglavnom - ili kad sam super hepi ili kad sam bila full depresivna.. Pa kada bi netko tko me ne pozna to čitao mislio bi da imam bipolarni poremećaj!

I tako su moji dnevnici otišli u raj za dnevnike. Sada imam samo jedan, koji sam počela pisati 9.2.2008.



Najduže pisani dnevnik do sada :) Ali i najbolji dnevnik ikada. I najskuplji (vražji Algoritam i njegovi predivni rokovnici!). U ovom nema dugih monologa, nema puno depresije (osim par kukanja kada mi je D užasno nedostajao) ali ima puno sitnih radosti, puno razglednica iz mjesta gdje smo bili (uvijek kupim jednu, napišem datum na nju i kako nam je bilo - kao mali post :) i puno bitnih dugoočekivanih događaja ( kupovanje stana, davanje otkaza, selidba, novi posao.. ).

Ovaj ne planiram baciti. Pišem ono što mislim da bi svatko mogao pročitati. Služi mi za uspomenu na sve one dnevnike koji više nisu s nama :) A jednog dana kada ja otegnem papke možda budu draga uspomena nekome kome ja budem draga :)

Jutro

Volim ustati rano ujutro. Posebno ako nikuda ne moram ići. Volim miris ranog jutra u proljeće, dok auti i ljudi još nisu užurbano krenuli na sve strane. Osim onih siročića koji rade od 6 - toliko rano da njih vidim kako mile kao mravi prema stanici u pet ujutro ipak ne ustajem ako ne moram. Volim jutra kada mogu držati balkonska vrata ovorena i viriti van skrivena pod pokrivačem. Volim kada je ujutro još uvijek malo hladnije.



Ljubav prema ranom jutru sam stekla od malih nogu - ustati tako rano znači da se nešto događa, nekud se ide - što i nije bilo tako često. Prvo su to bila putovanja u Mađarsku gdje se išlo u shopping. Prije rata je bilo normalno da se po sve ide u Mađu. Harkanj i Pečuh su bile glavne destinacije. Sjećam se tih malih radosti kada smo slagali kutijice vajkrema po stolu nakon shoppinga a ja bih uvijek dobila i neke điđa-mođe za vezati/ukrašavati kosu :)

Onda je došla škola. Ja uvijek kažem da sam jugonostalgičar jer prvo što su napravili nakon rata je da su me poslali u prvi razred xD Živila juga i doba kad su me oblačili, hranili, dali da spavam koliko hoću i nisam o ničemu morala brinuti hehehe :) Enivejz, sa školom su došle prve ekskurzije koje obvezno prati rano ustajanje, stajanje pred školom dok se sunce tek stidljivo pojavljuje i, uz tisuću savjeta koje su nam roditelji davali, nervozno i uzbuđeno čekanje kada će taj bus napokon krenuti.



Kada sam krenula u srednju krenuli su i oni zli jutarnji predsati gdje smo uglavnom svi spavali ili završili na kavi (naznačenoj sa strelicom u ranijem postu o Osijeku :) Iako nikada nisam bila neki kavopija, ta jutarnja kafenisanja, strah kada skužite profesora da ide do pekare pa se nadate da neće zaviriti u kaf da vidi jel pol njegovog razreda tamo (možda je bio star ali čisto sumnjam da je bio glup, posebno jer je generaciju mog starijeg brata [koji je išao isti smijer] par godina ranije istjerao iz tog istog kafića), nadanja i filozofiranja o kojima se tamo raspravljalo.. Sve je to ostalo još jedna lijepa jutarnja uspomena.

Nakon srednje sam lapila godinu dana jer nisam mogla pronaći posao i ta jutra nisu bila tako krasna. Kada radite i imate slobodno biti doma puno je zanimljivije - imate love za trošiti, možete ići van, u shopping.. Ma možete i do Konzuma gledati novi prašak za pecivo. Kada završite srednju, nemate posao a starci skoro pa dekintiraniji od vas - onda je sranje (pardon maj frenč).


             Misty Morning (baš paše naziv i uz mene i uz post :)

Zato, kada sam pronašla posao i ponovno počela sudjelovati u tom jutarnjem životu, sam bila oduševljena. Iako sam već onda znala da to nije to zanimanje koje želim do kraja života, bila sam hepi kao nova godina svako jutro kad sam mogla potrpati stvari u torbu i biti opet dio tog ludog mravinjaka. Kako sam takva osoba da uvijek volim stići ranije (a u biti tako mi je i bus stizao u Os) uglavnom bih došla pola sata prije posla. Kad sam skužila da šefovi dolaze pet minuta prije početka počela sam jutra provoditi na Zrinjevcu. Moja firma se preselila nekih dva mjeseca kasnije u centar ali tada smo bili malo sa strane i tu je bilo moje jutarnje zen odmaralište.

Moj slanac i ja bi tu planirali što ćemo raditi u budućnosti, što sa tom silnom lovom od plaće (koja je prva 3 mj bila samo 2100kn a meni je izgledalo kao da mi danas date 10 000kn) i normalno - hoću li ikada pronaći onog pravog lika. Sanjarim ja tako ni ne znajući da će me dvije godine kasnije, dvije klupe dalje poljubiti upravo taj pravi lik :)



Sa poslom su došli i skupovi. Ah radosti kada smo prvi put išli na skup geodeta u Trogir! U autu kolegica, dva kolege i ja - savršeno! Tada nas je u firmi bilo još jako malo - pet šefova i pet radnika + tajnica. Isćekivala sam kada će me pokupiti ujutro kao i onda kada sam čekala kada će bus krenuti :) Kasnije nas je bilo više pa smo išli u četiri auta. Tako je bilo sva tri skupa i mislim da će mi to najviše faliti iz bivše firme - to druženje i zezanje i vožnja gdje naš auto zaobiđe drugi pa si mašemo i sviramo, pa sretnemo kolege iz katastra iz nekog drugog grada pa njima sviramo i mašemo :) Kao djeca. Ali kog briga, skup je, tri-četiri dana mira i uživanja na moru = savršeno!

Zadnja jutra su ova sada. Radim što volim, živim gdje volim, živim sa onim kojeg volim i ujutro izađem zaliti svoje cvijeće i slušam cvrkutanje i gledam što je u kojem vrtu procvalo. Volim jutro. I baš me zanima što će još buduća jutra donjeti :)

Big Boobs, Big Problems

Časopisi i tv tvrde da danas cure trebaju biti a) mršave i b) imati velike grudi. Sve je puno savjeta kako napraviti bolji dekolte, koliko čarapa stane u jednu A košaricu i kako napudrati područje između sisa da baca fejk sjenu pa da izgleda punije.

ALI. Što je sa nama koje imamo veće grudi? Svi misle da je to kao neki dar - bravo, imaš sise! E pa nije sve tako krasno. Kao što bi mudri rekli - s velikim sisama dolazi velika odgovornost :) I nije tu samo riječ o bolovima u leđima i tragedijom kod pronalaska kjut donjeg rublja.

Jeste li ikad primjetili kako se, kada se na crvenom tepihu pojavi neka žgoljavica koja je stisnula mast sve od guzice, preko trbuha da bi napunila one dvije šljive koje ima u dekolteu, svi dive i govore vau kako elegantno izgleda dok neke koje imaju prirodno veće grudi proglašavaju neukusnima? Primjer:



Bljak.

Problemi s velikim grudima nikada nisu problemi kada ste s dečkom. S dečkom uvijek možete imati još malo viška :) Njima ne smeta. Problem nastaje kada ste npr na radnom mjestu. Želite obući nešto jednostavno i neupadljivo, evo npr bijeli topići su in. Kjut kombinacija, stavite gore ljetni sako sa 3/4 rukavima i lančić ili zgodnu narukvicu i super. Ne ako imate big boobs. Očekivanja budu ovo:



A stvarnost ovo:



Drugi dan vam bude neugodno što ste stavili sise "na izvol'te" pa se zakopčate do grla. I izgledate ovako



Ured nema klimu, u vražju repicu, otkopčate najgornje dugme na bluzi taman kad kolega ulazi u ured a ono



Faaaaak >_<

Znate sve one kjut push-up grudnjake i slična pomagala?



Ja ih mogu koristiti kao sretstvo za samoubojstvo gušenjem!



Normalno, nije sve tako loše - uvijek znate da vas vaša bolja polovica voli barem zbog jedne odn dvije stvari ;))





Prednosti su još i što možete hipnotizirati ljude s njima



Služe i za relaksaciju



Znaju biti praktične



I na kraju krajeva uvijek se možete dobro išprdati na vlastiti račun :)



Tragajući za sličicama za ovaj post naišla sam na ovo..



Znači da "netko tamo" zna da je dekolte nešto što se treba skrivati i promovirati u isto vrijeme. Meni ovo izgleda kao dobar proizvod za bauštelce - manje crack-ića bi s ovime vidjeli što je po meni puno gadniji prizor nego dekolte!

Iako je kod sisa uglavnom pravilo da su tu kad ste sa šefom/bratom/tatom/u crkvi a skrivaju se kada želite ići van/biti s dečkom i sl, svejedno ih trebamo voljeti kakve god da jesu - ipak su naše :)