Predugi post, al baš me briga..

Ne znam jel me to puca proljeće ili ovaj cappuccino ili što, ali zadnjih par dana sam sva neka nostalgična. Kopam po fotkama, biram koje trebam dati na razvijanje (na kraju će biti kao Nasrudin Hodža i ljubenice - ova nije zrela, ova je, ova nije, ova je.. pa na kraju pojede sve).

Danas ću vam pisati o mojoj baki (a malo i o didi). Moja baka je umrla prije devet godina. Dida je umro par godina prije nje. Ne znam jesam li negdje već spominjala ali ja za svoje dvije bake računam ovu baku (maminu mamu) i tetu B (maminu sestričnu koja je u biti puno starija od nje jer su kod nas generacije malo pobrkane - od tud sam i ja mojoj D teta [njoj je moja teta B baka] a ona je samo 2 godine mlađa od mene). Tatina mama me se ne tiče, ni mene ni cijele obitelji i ne želim kvariti nostalgičan post spominjući čak ni njeno početno slovo.


Jutro nije moglo proći bez Nessice

Nego nazad na moju baku. Moja baka je živjela s nama (a također i dida) ali ne zajedno u kući nego u dvorišnom dijelu. Naša kuća je u obliku slova L pa smo mi bili u ovom prednjem uličnom donjem kraku a baka i dida u stražnjem. Moji baka i dida su konstantno nešto radili. Od rane zore se počelo pripremati i kuhati za raznorazne životinje, planovi kuda će se taj dan ići, što trebaju posaditi/okopati/počupati.. Kako imamo dosta velike njive dida je uglavnom, nakon što se obave jutarnji poslovi po dvorištu, stavio što mu je potrebno u taličke i put pod noge do njive. Naše njive su blizu, pješke dođeš do njih za pet minuta. I tamo bi provedo veći dio dana. Tek oko ručka eto njega nazad.


Još jedan radni dan u nizu

Jedno od najljepših "malih" sjećanja mi je kada bi dida išao u poljoprivrednu zadrugu, koja se nalazi nekih 2km od naše kuće, pa bih ja - tada stara 2-3 godine - sjela u taličke i onda bi išli po što se već išlo - vreće mekinja, hrane za životinje i sl. Nazad bi se ponosno vozila na tim vrećama (imali smo i posebnu dekicu koja je išla preko toga da mlada gospodična ne zaprlja tur) a često bi se desilo da svratimo do didine sestrične koja je bila usput - pa ako bi još dobili jabuku ili neki kolač, veselju nije bilo kraja!


Nadam se da je ovo onaj koji je mene ganjao po dvorištu!

Za moju baku svi kažu da je kao mlada bila najljepša cura u selu. Imala je crnu kosu kao ugalj i zelene oči. Od nje sam i ja naslijedila zelene oči ali na žalost ne i crnu kosu. Obožavala je saditi cvijeće i nije bilo kutka dvorišta gdje nešto nije raslo. Jedina mana toga je bila što nedo bog da se počneš loptati u dvorištu :)

Moja baka je odrasla u velikoj obitelji - njih je bilo sedmero, petero sestara i dva brata. Od tud i ona njena slavna "Sirota ja i sirota moja mama". Mana moje bake je bila skupljanje svega i svačega. Mislim da je to i krenulo od toga što je bila u velikoj obitelji gdje se svaki vrag morao čuvati. Danas znam da je to poremećaj koji zovu hoarding . Tipa, skupljala je čašice od jogurta. Isprika joj je bila da će u to saditi mlade sadnice. Pitam se zašto je onda prala i skupljala i poklopce odn onu foliju koja ide gore na jogurt. Dok je dida bio živ još joj je on nekako i bio glas razuma ali kada je on umro u te tri godine od njegove smrti do njene sumnjam da je ona bacila i jednu stvar. Nakon njene smrti smo napunili tri kontejnera dok njene sobe nisu počele ličiti na nešto. Ali dok je bila živa to smo smatrali samo jednom od njenih ekscentričnosti i krišom bacili tu i tamo nešto dok ona ne bi gledala.


Baka i teta M

Dakako za klinku te njene sobe i ormari su bili nešto predivno, tajnovito i neistraženo. Rijetko je ona dala da se tu netko mota i kopa sam po svemu tome. Kao svaka dama iz svog doba imala je i ona sobu za pokazivanje. To je bila jedina soba koja je u njihovom dijelu gledala na ulicu. Tu se nalazio stari masovni krevet, dva ogromna ormara sa duplim krilima, noćni ormarići i ormarić na kojem je bilo veliko ogledalo. Krevet je na sebi imao tri perine, četiri ogromna perjana jastuka, svilene navlake pa heklani pokrivač.. Uglavnom bio je visok metar i pol, ne znam kako su se ljudi uopće trebali popeti na to. I tu se naravno nije spavalo. Iznad kreveta je bila sveta slika, Marija i hrpa gologuzih anđela. Njeni ormari su uvijek mirisali na lavandu i bili su prepuni starih stvari. Današnji vintage fanatici bi pali u nesvijest samo da mogu prinjušiti tako nećemu. Bilo je tu kaputa i košulja i posteljine i materijala za šivanje i stare lutke i kravate u svim bojama. Bilo je i majica koje su se furale u sedamdesetima i hlača "na zvono" i donjeg rublja i spavačica i časopisa o modi koje im je slala stara teta iz Amerike. U rijetkim a meni vrlo posebnim prilikama baka bi izvukla nešto od toga van (i to doslovno izvukla, ormari su bili dupkom puni) pa bih ja paradirala po sobi u nekoj od haljinica koje je moja mama nosala kao mala. Moja mama se pak na to sve ljutila, jer kako se na kraju ispostavilo - kada je ona kao mala dobila te haljine/kapute/cipele sve se moralo čuvati za neku specijalnu priliku pa je na kraju pola toga izrasla prije nego je uopće uspjela obući na sebe.


♥ Baka među njenim ružama ♥

Ali draže od odjeće je meni ipak bilo njuškati po svim onim starim limenim kutijama sa predivnim zlatnim šarama i slikama u kojima je baka čuvala svakojake sitnice. Otvoriš jednu - ukrasi za bor! Otvoriš drugu - hrpa starih razglednica (koje sam već onda obožavala). Otvoriš treću - tu baka čuva igle i konce. Pa knjige - stare i očuvane, onaj njihov specifičan miris pa tek tu i tamo pronađeš sliku koja obilježava stranicu - vidi mamu i ujaka kada su bili jako mali, kako su smiješno obučeni! Tko je ovo? To je Sokol, vranac kojeg je dida imao prije 20 godina!

Ah da mi se vratiti u one dane. Nedostaju mi ti mali trenutci magije koju je samo bakina kuća mogla donjeti. Nedostaju mi oni bezbrižni dani kada smo išli na njivu gledati što je novo naraslo. Nedostaje mi hrpa hrpa cvijeća svuda oko mene. Nedostaju mi ti stari ljudi i taj njihov stil života, gdje nisi morao letjeti i planirati svaki sekund, gdje si radio naporno ali si bio sretan. Izumiru polako, bake više ne nose marame a djedovi idu na kave a ne u njivu.

I nedostaju mi moji baka i dida, sa svim svojim manama i vrlinama. Ali dok je mene i oni su tu negdje, lutaju putevima moga mozga i živi su kao i nekada u mojim sanjarenjima - on se sprema za ići na njivu a ona viri iz bašće prepune cvijeća.


♥