Krklj X_x

Današnje stanje:



Upravo sam došla iz još jednog rata sa šalterskim babama. Bila sam u domu zdravlja prijaviti se kod novih doktora/zubara/ginekologa preko hzzo-a. Horor.

Prvo, samo da se zna da sam ja jedna od onih kojima nije bed čekati u redu. Nije mi problem 5km dugačak red u Konzumu, u banci, bilo gdje.. Al kad ja popizdim od čekanja onda su zbilja pretjerali.

Nego, da počnemo od početka. Mene rijetko hvataju boleštine nekog ozbiljnog tipa. Zadnjih godinu dana me zezaju sinusi ali prije toga sam bila kod doktora možda jednom u tri godine. Prehlade i te sitnice ne računam jer nam za to ni dragi bog ne može pomoći dok ne prođe samo od sebe. Tako da i kada sam se preselila nisam žurila s tim da se prebacim kod novog liječnika. Predosjećala sam da me čeka ovo od danas.



Negdje u veljači sam prvi put pokušala ići u rat sa šalterskim babama. Došla sam u dom zdravlja pitati koji liječnici primaju nove pacijente. Dočekala me prva šalterska baba koja je torokala na telefon. I torokala i torokala. Na kraju me čistačica upitala što trebam (mislim da nije bila med. sestra jer je furala onaj vrag za pranje poda što se kotrlja O_o Ak se do kraja posta sjetim kak se zove, dopišem) i pokazala mi prstom na prva vrata - evo idi tamo.

Dođem ja tamo i sjede tri babe (klasika) i jedna je valjda čula ovaj moj razgovor i stane ona meni kao - nemoj kod ove ako već možeš birat, ima neka bolja mlada doktorica na drugom kraju doma koja prima pa nek odem tam. Ja reko ma neka hvala, ne znam gdje je šta u domu, tu ću. I baba se digne i ona će meni pokazat. Aj dobro. Otišle mi na drugi kraj kod te doktorice da bi mi ta rekla da ona ne prima ali će mi dat koja prima i adresu. Meni tu već bilo dosta, reko ajd ok, uzela to i izašla van. Ženska mi dala adresu doma zdravlja koji je jedno 5km dalje. Da ne bi, pa nisam došla u ovaj da dobijem negdje drugdje.

Na kraju sam u to vrijeme trebala ići za Os pa sam doma otišla kod svoje doktorice i zubara i sve ostalo i odgodila promjenu.

Danas ustala rano, skočila do biroa i oko devet eto mene opet u domu. Ovaj put odlučna da izađem s papirima van.

Dođem do info-babe i upitam ju ono divno i krasno - dobar dan, jel mi možete pomoći, promijenila sam adresu pa se trebam prebaciti kod nove doktorice ili doktora, jel mi možete reći tko prima nove?

Ženska gleda u mene.
Ja gledam u nju.
Ona u mene.
Ja si mislim wtf jel odapela.

Ona se lagano okrene i pogleda niz hodnik i kaže evo možeš (nedaj bože "možete") tamo kod te i te ili preko kod ove i ove. Ja reko hvala lijepo (u sebi si mislim jel može sporije razmišljati) i upitam isto za zubara i ginekologa. Znam da ih u domu ima.

Gleda ona mene.



Gledam ja nju.



Gleda ona još malo i kaže - probaj otići na taj i taj kat i pitati kod te i te. A ja reko - a ginekolog? E to ne znam - reče ona nakon kraće stanke - to ću morati pitati. Ja si mislim koga? Valjda onu čistačicu, ta siroče najbolje još i zna tu.

Ajde dobro. Odem ja do prvih vrata, čekam neko vrijeme, izađe sestra, pogleda me i ni kmu i ode unutra s pacijentom. Rekoh ok, kod nas doma te pitaju za iskaznicu ili barem što trebaš kad si već pred vratima a inače ne vole da ih gnjaviš al očigledno tu ide drugačije. Izađe ona opet za 10ak min i ja rekoh oprostite i sve divno i krasno što trebam.

Gleda ona mene.
Gledam ja nju.

Mislim si, da sam se htjela prijaviti na staring contest izabrala bi neki bolji dan.



Došlo mi da joj namignem.



Okrene se ona i bez riječi zatvori vrata. Wtf moment No.2.

Izađe opet za nekih 10 min i kaže mi da mogu ući. E, kad je počela tipkati moje ime pao mi je mrak na oči. Moja tri slova je tipkala JEDNIM prstom jedno 3 minute. Ne lažem! Pola sata je tražila A na tastaturi. Pitala me jesam li narkoman. Nisam ali mi nakon njenog tipkanja trebaju neke droge da se smirim.



Pitala me pa kako to da nemam posao, jel nema ništa? Ne draga, ja samo odbijam sve te silne ponude za posao koje dobijam jer imam i ovako previše novca. Pitala me jel se baš želim tamo prijaviti? Da želim, sanjala sam o tome od malih nogu. Nije mi vjerovala da živim u Zagrebu pa sam joj morala pokazati na osobnoj gdje piše da zbilja živim iako je osobna stajala pred njom cijelo vrijeme. Trebalo joj je 20 min da iskuca : moje ime i prezime, adresu, broj telefona i OIB. Mislim da mi je novi cilj u životu postati medicinska sestra i primati plaću ko ovaj neljubazni trut koji je tamo predamnom sjedio.

Na jedvite jade je završila, dobila ja svoje papire i ajd van. Otišla na taj i taj kat prijaviti se kod zubara. Tražim ja tako okolo gdje je ta čije sam ime dobila kad eto pred mene neka nadrkana sestra. Što tražim? Izgubljeno blago jebote.



Rekoh kako mi je "gospođa" na info pultu dala ime stomatologinje koja možda prima pacijente pa sam došla pitati jel prima. Kaže ova meni onak bahato - Kak ona može tako tebi reći tko prima pacijente? Mislim si ja, pa ono prvo joj se stvori misao u glavi pa preko mišića velike jezičine ispadne van nakon jedno 10 min procesiranja te ogromne činjenice u glavi. Ali rekoh, ne znam, tako mi je rekla. Pokaže ona meni jedno mjesto i kaže - evo tu sjedni pa će ona vidjeti. Ajde dobro.

Nakon par minuta izađe zubarica, jako ljubazna i divna i kaže mi kako ima puno pacijenata i čeka se po mjesec dana ali da me može primiti. Rekoh ja ma nije mi bitno, moji zubi su sređeni svi, samo da imam prijavljeno. Kaže ona ok, nema beda, malo nek pričekam.

I čekam ja.
I čekam.
I čekam.



Prošlo je sat i pol dok me nisu zvali unutra. U međuvremenu je sestra izašla torokati na mobitel jedno dva puta po 15ak minuta, šetala se okolo, kad sam ju pitala kad će, evo samo još malo, imaju pacijenta. Da bi me kad sam već skoro pukla primili i bila prijava gotova za 2 JEBENE MINUTE! Pa tako me mogla odmah primiti i upisati i mir a ne ostaviti me da čekam tri dana. Još sam ja mislila možda ona unutra pomaže pa ne može dok ima pacijenta al i kad sam ušla je bio pacijent tako da je sve čekanje bilo zbog bahate sestre. Uh!



Negdje u pol čekanja mi jedna cura koja je vidjela da čekam dosta dugo rekla pa nek pitam ovu susjednu kod koje je ona bila, ja pitam ta mi kaže oni ne primaju i pokaže mi - idi pitaj ovog il onog. Pa sam se vratila nazad kod ove prve jer bi me vjerojatno i tih dvoje poslali dalje. Par ljudi je pitalo nešto sestre u hodniku i uvijek odgovor isti - ne znam, idi probaj pitati ovog ili onog. Samo prebacivanje loptice.

Na kraju sam odustala od traženja ginekologa za danas, ionako bi to išla sve privatno kao i do sad, samo ih želim imati tu zlu netrebalo ali radije ću dati 500 kn na privatnika pa biti poslužena kao čovjek nego ovo. Tužno je što su sestre uglavnom bahatije od doktorica, ne znam jel to neki kompleks ili što.

Doma sam došla krepana ali me dočekalo moje malo klupko koje čim me vidi prede i radi neke kjut zvukove ko prrrmmmm i mazi mi se oko nogu, pa mi je to odmah popravilo raspoloženje. Hvala bogu da sam izdržala danas jer znam da sam odustala i otišla kući isto bi me čekalo i drugi i peti put kad bih došla. Sada moram odnjeti papire na ovjeru i donjeti ih nazad, ali kad ih budem donosila bome ću kucati svima sto puta dok ne prihvate papire nazad.

Eto, sretno svima koji moraju ovo obavljati u skoro vrijeme a koji ne - you lucky bastards :D

Za kraj, izvještaj o Puci xD


Puci voli gledati kroz prozor..


.. i voli stare crtane filmove..


..ali najviše voli spavati sa sve četiri u zraku :)

Eto ispričavam se na dugom postu ali morala sam ovo izbaciti iz sebe :) Znam da me razumijete, svi smo već imali okršaje sa šalterskim babama na žalost X_x Nedaj bože nikome..