Uskrs

Provela sam Uskrs u Slavoniji kod svojih. Ne mogu kazati da mi je bilo divno i vjerojatno neću tako skoro ići tamo ali to baš i nije tema za post. Zato ću vam pokazati slikice iz naše bašče i upoznati vas sa svim našim beštijama koje se muvaju po dvorištu :)

Normalno da čim sam izašla u dvorište male beštije su me stale slijediti svuda. Upoznajte Sivku, najmazljiviju mačku ikad koja je usput i trudna :)

Virnula sam u čardak...

.. i pogledala što gice rade.

Slavonska zavjesa :)

Upoznajte Chewbaccu, mačka skitnicu koji je došao u naše dvorište kada je skužio da tu uvijek ima klope :) Čini mi se da ga je negdje auto puknuo ili ga je netko namlatio, ali sad na ovim slikama izgleda još deset puta bolje nego kako je izgledao kada je prvi put došao do nas.

A ovo je Pucimir, isto dotepenac koji je stigao u dvorište nakon što se Puci tamo pojavila :)

Puci mrcina s debelom trbicom :)

Sivka mazulja još jednom :)

Niki je blentav kao i uvijek, a Ria je njegova najbolja prijateljica :)

I za kraj, ekipica na ulaznim vratima od terase :)

Namazila sam se malih beštija do mile volje, uživala u miru bašče ali najsretnija sam bila kada sam ugledala ulazna vrata svog stana :) Nadam se da ste vi imali bolji Uskrs od mene i sa zakašnjenjem vam želim - Sretan Uskrs!

Pucam Po Shavovima

Danas sam živčana. Bili smo kod mojih doma u Slavoniji sa svekrom i svekrvom. Jedva sam dočekala vratiti se nazad. Ne znam koja mi je strana bila napornija i jedini spas mi je bio što smo noćili kod brata a ne doma sa svima njima pa smo mogli pobjeći od sve te zbrke i gungule.

Svekrva mi kao svaka tipična svekrva komplicira život i diže tlak u vezi svadbe, pozivajući neke ljude za koje nemamo ni mjesta na svadbi a ni svrhu jer smo od samog početka dogovorili da ćemo zvati samo najbližu rodbinu. Ali svekrvi na jedno uho uđe, na drugo izađe pa ću lijepo kada se pojave ljudi na svadbi koje mi nismo zvali reći nek im ona nalazi mjesto za sjesti jer su svi stolovi već zauzeti.

O svadbi inače ne pišem jer smatram da je to za nekog izvana sve isto - haljina bijela, cvijeće ko cvijeće, dekoracije ko dekoracije.. Nakon svadbe ću staviti par slikica ali mislim da bi ljude samo ugnjavila opisujući kako će eto na mojoj svadbi biti taj i taj detalj i ovakva ili onakva haljina.. Mislim da su svadbe superbitne samo onima kojima se dešavaju a meni iskreno je sad već svega dosta i samo čekam da prođe. Da mogu vrijeme vratiti u nazad, otišla bih sa dragim i kumovima kod matičara i ajd bok. Ali eto, zajebala se..

Doma mi je situacija bezvezna, isto ko i sveki se ponašaju - samo im na jedno uho uđe a na drugo izađe sve što ih želim savjetovati i pomoći im ali godine navika je teško poremetiti. Zbog stava da se ipak trebaju sami snalaziti a ne očekivati sve od mene koja ne stanujem doma već tri godine sam opet dobila status crne ovce jer bih ja valjda sad kao jedino žensko trebala sve ostaviti i njih doć dvoriti i čude se ko pura dreku ako ne znam gdje se nalazi nešto u kući a njima je to isto teško bilo u dva tjedna pronaći.

Na poslu mi je situacija usrana, dobila sam ugovor na tri mjeseca s tim da mi plaća minimalac, neku siću na ruke a jedina mu od tri osobe tamo nešto i radim. Uz to radim posao koji bi mu inače radio arhitekt (kojeg bi plaćao znato više), radim po pravilima koje mi sam šef da, da bih onda dobila jezikovu juhu i komentare da ja kompliciram, da šef ne zna od kud meni taj primjer i da sam ja to sama izmislila valjda da bi njemu zakomplicirala život (a radimo po istom primjeru već godinu dana). Tako da mi se sve čini da će sa danom kada mi ističe taj ugovor na određeno od mene dobiti srednji prst i snalazi se kako znaš s ostalim elaboratima. Hvala bogu što nema otkaznog roka niti potpisivanja ičega kod ugovora na određeno.

Uglavnom sranje gdje god dođem i dost mi je svega, najradije bih se zavukla u krevet i ne izlazila. Umorna sam od svega, neispavana od ustajanja u 5:40 i od svakodnevnog slušanja kako ne valjam di god se okrenem. No na to sam se valjda već trebala i naviknuti kad je tako gdje god se pojavim, jer imam svoj stav i svoje ja i ne želim biti papuča nikome.

Bezveznost I Bezvoljnost

Naslov opisuje moje trenutno duševno stanje. Ovaj snijeg, kiša, sivilo.. Ubili su mi volju za životom. Za Uskrs nisam izvadila ni jedan ukras, nisam bojala jaja, nije mi se ništa dalo i hvala bogu da nemam klince za koje čovjek to mora pripremati jer bi im ove godine morali lagati da je Uskrs u srpnju.. Evo čak ni knjige nisam pročitala a sutra bi ih trebala vratiti. Prvi put u životu ću morati ići produžiti knjige! Ka-ta-stro-fa.

I onda još najave da će cijeli travanj biti ovakav. Horor.

U međuvremenu, dok čekamo sunce, da postam par fotkica..


Čizmice a ja bi u balerinke :(


Sunce a uši otpadaju od hladnoće. Bljak.


Posao k'o posao


Eto što dobijem stružući led s auta ujutro


Kad je teško, sjetim se zašto to sve radim :)


Burn izgleda kao kiklop klaun :D Pa kad ga pijem kao da se ljubakamo haha :)


Jedan dan je čak bilo malo toplije pa sam se prošetala do busa nakon posla..


..i ubrala tratinčicu za D-a. Na žalost, načekati ćemo se do novih tratinčica..


Doma je najbolje :)


Uskršnji cupcake-si na koje je D nacrtao proste stvari :D


Puca beštija ♥


Voli rusku literaturu :)


I ukrasne vrečice :)

Za Uskrs smo bili kod D-ovih na ručku pa su bili i moji šogiji i naša mala Saralina. Mrva mala kako raste, sad je već ko mala buhtlica, samo spava i prducka :) Baš je uživancija nosati okolo malu bebaru, pa se divimo kako ima mali nosić, kako ima plave okice, kako ima male prste :) Ali eto, mogu pobiti teoriju moje D2, još uvijek me ne hvataju majčinski feelinzi makar volim tu malu buhtlicu od nećakinje :) Za sada ostajem mačka-mama :D

I eto, vrijeme leti makar stalno izgleda isto, sivilo, dosada.. Valjda će sunce napokon proviriti svoj stidljivi nos pa da me uhvati vrbopuc i da mi se rade stvari. No do tad, odoh se zavaliti na kauč, čitati knjigu i krajičkom oka čekirati hororac koji mi se vrti na youtubu.

Aufidazin :)

Zeko Me Ne Voli

..pa sam dobila šipak haha ali svejedno



..i pazite koliko kolača pojedete jer ćete svi morati skakati sa Jillian :D Moji cupcake-ovi su već dali život za dom (na sreću ne od samo nas dvoje, već sam ih nosila kod svekrve na večeru jučer gdje nas je bilo šestero[ali sačuvala sam dva doma za kasnije mua-ha-ha :)]) ali evo još jedna slikica da vidite i moja jaja. Btw jaja su trebala biti pastelnih boja ali se ova boja hvata kao luda pa dok sam ih stavila unutra već su izgledala gotovo crno! Heavy Metal FtW :)


Debeli zeko je kasica - siroče, morao je okrenuti leđa
cupcake-ovima jer je na dijeti :D

Uživajte u blagdanima i ostatku produženog vikenda! Kod mene na žalost pada kiša pa neće biti ništa od šetanja i skitanja ali nadam se da je kod drugih bolje :)

Hvalite me Usta Moja

Joj moram se pohvaliti, danas sam cijeli dan u kuhinji - sutra idemo na ručak kod D-ovih pa ja danas sve radim - bojam jaja, pravim kolače, kuham šunku.. Jer ne bih ništa stigla. I sad sam završila cupcake-ove pa da se pohvalim! Nakon svih muka s njima (jer sam imala sto ideja za ukrašavanje pa sam pravila buttercream pa je ispao grozno, topila sam bijelu čokoladu pa je pre vodenasta..) evo i njih i totalno su u Uskršnjem štihu pa sam prehepi :) Čokoladne s čokoladnom kremom, pre njam i prekjut :) Uživajte u slikicama i neka vam bude krivo što niste bili tu za lizat žlicu od kreme :D

ps. Za kjut košarice je kriva moja svekrva koja ih je kupila specijalno za mene, a evo sad će dobiti kolače za uzvrat :) Ne znam koliko se vidi, to na njima su neke male kokoši ili ptičice :)

Obojana Jaja Su Svuda Oko Nas O_O

Ovaj vikend smo se našetali i navozali i nakupovali stvari da jednostavno nisam ništa stigla pisati. Skužih kad je D doma da baš i nemam koncetracije pisati blog - ovo je moja mala privatna rutina kad njega otjeram na posao :) Danas sam dosta kasno ustala, evo prošlo je pola 9 a ja tek počinjem pisati.

Ovih dana me hvata - Uskrs. Inače nisam fan Uskrsa. Božić je moje vrijeme - volim sve od ukrašavanja kuće, kićenja bora, pečenja kolača.. Ali sa ovim suncem i cvijećem koje sam počela uzgajat nešto me puknulo pa mi se bojaju jaja i prave proljeni cupcake-ovi.



Mislim da mi Uskrs nikada nije bio "ono nešto" jer dok Božić čekaš sa veseljem i pripreme počinju već od kraja studenog, Uskrs se dočekuje s postom i bez ukrasa do zadnjeg dana.



Ove godine prvi put slavimo Uskrs u Zagrebu. Inače, dok sam ja bila u Os a D u Zg, bilo je pravilo da smo za Božić i Novu u Zg (jer je tad i mom D rođendan) a za Uskrs smo kod mojih. Sada kako nas put do Os košta 500-tinjak kn rekoh što bi išli bezveze, ionako će nam doma kod mojih biti dosadno a i majka mi je poslala šunke i jaja pa ćemo se okušati u prvom samostalnom kuhanju šunke :)



Neki dan sam gledala čestitke po trgovinama (onda kada sam se onako sama i divlje šetala jer mi bilo žao ne pokazati svijetu kako mi je crta na oba oka ispala jednako hehe) i baš su me razočarale. Sve su neke bljedunjave, moraš ju tri puta prevrtiti da uopće skužiš za koju su prigodu a rođendanske su katastrofa! Sjećam se kad sam tati htjela poslati jednu za njegov rođ a na kraju sam odustala koliko su glupe i ružno nacrtane. Za Božić sam slala neke od umjetnika koji crtaju sa nogama i te su mi bile odlične, ali ove koje sam vidjela za Uskrs mi se nisu nešto svidjele - ako šaljem nekom čestitku želim na njoj piliće i sunovrate a ne Isusa s križem. Gdje su ona vremena kada su čestitke izgledale ovako..

















Jesam li već navela da nisam vjernik? Mislim da sam agnostik iako ne vidim svrhu obilježavanja. Danas se sve mora obilježiti nazivom - koja si rasa, koja si vjera, koje ti je seksualno opredjeljenje, koji poremećaj imaš, koji ti je u razvoju.. Ne volim se stavljati u kalup. Sjećam se na poslu kad sam rekla da sam agnostik al da mislim da je Isus možda postojao kao neki filozof u svoje doba, ali ne i kao neko uzvišeno biće pa mi je kolegica (okorjela vjernica) onako bahato rekla kako gluposti pričam, kako mogu vjerovati da je Isus postojao a ne u cijelu religiju onda.. Are you fucking kidding me? O_o Čini mi se da okorjeli vjernici čuju/pročitaju samo ono što njima odgovara. Talking about Jesus...













A ovako će biti samnom nakon ovih viceva xD



xD Nadam se da se nitko neće naljutiti na ovo ali meni je presmiješno :)

U biti nemam ništa protiv nikog, moja filozofija je kod toga ona wiccanska - do as you wish as long as you harm none. Ili po mom - radi što hoćeš, ali me nemoj gnjaviti s tim :)

Također me ta kolegica pitala zašto onda slavim Božić. Bit Božića po meni je obitelj - vrijeme kada se malo više potrudiš oko svojih ukućana i rodbine, vrijeme kada sa kićenjem kuće i pečenjem previše vrsta kolača želiš obradovati svoje najmilije. Isto tako mi dođe Uskrs. Kod mene to nema 2% veze sa religijom a još manje sa crkvom. Jer iskreno, da Isus danas dođe u crkvu i vidi kako su izopačili njegova propovjedanja mislim da bi rekao ono - fuck my life :D

Nego, nisam htjela ovo pretvoriti u post o religiji - želim raditi nešto s rukama a ne znam što bih prvo počela. Malo mi je rano bojati jaja (jer ih ne ispuhujem već skuham pa onda bojam), još ranije mi je za praviti cupcake-ove pa jedino što mi preostaje je sjediti tu i pisati bedastoće :) Neki dan sam izvukla sve one kutije sa perlicama i žicama i priborom koje čuvam na ormaru i skužih da mi se jedna kutijica otvorila i rasula po svemu. I to ona sa sićušnim perlicama naravno. Malo sam kopala po tome (pokidao mi se onaj vrag za otvaranje trobice - onaj dio što vučeš - pa sam tražila neki privjesak da zakačim na mjesto toga da ne moram nokat polimiti svaki put kada otvaram torbicu s onim malim metalnim ostatkom na kojem je visio dio koji vučeš) i sjetih se kako sam prije mlatila i maltretirala tu žicu u sve moguće oblike i kako je moj buraz rekao da se iz moje sobe čuje kao iz rudnika Morije kad stanem kovati naušnice :)

Mislim da će ovaj post dobiti nastavak neki drugi dan, ode ja sad raditi nešto jer ću početi skakutati na mjestu!

ps. jel i vama najgori dio pisanja posta kada morate smisliti naziv? Posebno za ovakve postove koji nemaju veze s vezom xD Uglavnom ako vidite neke čudne nazive kod mene, to me inspiracija puca/ne puca :)

Oke byeee ♥