Kad che ???

Eto opet mene i mog kapučina, šef na msn-u, pola 12 a ja se tek budim. Jutros sam užasno kasno ustala i to mogu zahvaliti mojoj majci koja me nazvala. Sva sam smušena, papiri svuda oko mene, posla koliko hoćeš ali rekoh idem prvo blog napisati pa sam mirna :)

Moja draga svekrva nam je jučer nakon ručka natrpala svega za danas pa ne moram kuhati. Šogiji nam pričaju kako ih svi dave sa pitanjima "Ima li što novo?" (planiraju imati bebu) Mi njima nazad kako nas svi pitaju "I, kad će svadba?" Kao da je to nešto što organiziraš za 15kn pa čist čudo što ne želimo još.

U biti nije nama bed vjenčati se, više mi ide na kc sve to planiranje i silni novci koji će otići u to. A za što? Da moram opet mjenjati dokumente (jer sam nedavno mjenjala kad sam adresu promijenila) i bacati lovu na gluposti a na kraju će opet biti potpuno ista situacija kao i do sada samo ću se drugačije prezivati. Jer koja je razlika? Volimo se, živimo zajedno, dijelimo dobro i zlo.. Jedan papir ništa ne znači. Da ne govorim kako su moji iz Os a njegovi iz Zg pa je organizacija tim više komplicirana. Treba iznajmljivati sobe za one koji nemaju gdje prespavati, treba organizirati prijevoz, organizirati nekog tko će ih sve furati vamo tamo jer ne znaju svi gdje se nalazi ovo ili ono.. Meh, ne da mi se. Budemo jednom.



Više od tog pitanja koje mi dobijamo mi na živce ide to "Kad će beba?". Kao prvo, meni je to nekoga pitati užasno nepristojno i smatram da je ta tema privatna. To mi je isto kao da te pitaju jel se seksaš redovito? Mislim wtf. Kao drugo - što ako pokušavaju a ne uspijevaju? Nije li to još gore onda? Nije li to bolna tema za ljude koji pokušavaju dobiti bebicu? Kao da imaš neku tešku bolest pa te netko ispituje e a što ne ozdraviš više! Baš mi priča šogorica kako je njena kuma evo nakon skoro tri godine ostala trudna ali ima ciste na jajnicima i mora mirovati i ne znaju što će biti s bebicom. Mogu misliti kako se ona osjeća kad ju netko pita - a kad će beba? Kao da bebe padaju s neba pa samo trebaš otići i pokupiti jednu.



Što je najgore mislim da ta pitanja nikada ne prestaju! Prvo je kad ćeš krenuti u školu, pa kad ćeš u srednju, pa koji ćeš ili nećeš fax, pa jel imaš posao, pa kad ćeš nači dečka, pa kad će vjenčanje, pa kad će bebica, pa kad će druga, pa kad klinci kreću u školu i tako u krug!



Ljudi nekada ne kuže koliko jednostavno pitanje može bola prouzročiti.

Nemaš dečka? Ne. A u sebi vrtiš onaj bolni prekid od prije dva mj koji još nisi ful prebolila i praviš se da ti se zijeva da ne ispadne da suziš ko budala oko nekog kretena koji te u biti ni ne zaslužuje, ali kog briga jer si zatelebana i ne zanimaju te sve njegove mane.

Nisi išla na fax? Ne. A znaš da bi voljela ići samo da je bilo ikakve mogućnosti ali zbog financija nisi mogla i sad se osjećaš kao zadnji kreten kad ljudi koji su imali puno gore ocijene od tebe završavaju kojekakve smijerove a ti si još bez obzira na svu svoju pamet i talente tu gdje jesi.

Hoće li bebica uskoro? Ne. A mozak vrti sve one dane kada si s nestrpljenjem čekala hoće li test biti pozitivan, dane kada bi se najradije bacila kroz prozor na petom katu jer to dugoočekivano malo derle nikako da se pojavi u vašem životu i najradije bi opalio tavom osobu koja to pita jer evo, izađeš van na kavu da ne razmišljaš o tome i to je prvo pitanje.



Većinom smo navikli na takva pitanja, nekada ih i sami postavimo drugima, na neka smo otupili pa nas više ne diraju kada nas netko upita za ovo ili ono. Ali nikad ne znaš što se krije u nečijem životu i neke stvari bolje ostaviti da drugi sami kažu ako imaju želju, a ne kopati po ranama.

Eh raspisah se ja, naživciralo me to sa šogoricinom kumom. Mogu si misliti koliko je ona siroče puta slušala to o bebi i sad kad je napokon tu opet problemi. Držim fige da sve bude ok pa da jedno malo čupavo plavooko stvorenje ugleda svijetlost dana za nekih 7-8mj :)

A vi ajde sad raditi, a ne samo ljenčariti i izvačiti se na ponedjeljak ;))

:) ♥