10 000 Days of Dreaming

Danas sam stara 10 000 dana :) Jej! :) Pronašla sam stranicu ( OVU ) na kojoj se može izračunati koji dan si rođen, koliko si star i još hrpu tih sitnica. Inače, rođena sam u petak u 16:05, nije ni čudno da mi je to uvijek bio najdraži dio tjedna xD

Nego, danas htjedoh pisati o snovima. Dosta pamtim svoje snove, sanjam u boji, s mirisima, opipom.. Iznenadila sam se kada sam čitala da je nekim ljudima nezamislivo sanjati u boji O_o



Među najranijim snovima koje pamtim je kako se provlačim kroz procijep ispod vrata naše dječje sobe (imala sam valjda 3-4 godine) a u sobi je hrpa ljudi i među njima narančasti mačak s tri oka. Nemam pojma zašto ali užasavala sam ga se. Hodao je okolo kao i ljudi i imao je oko na čelu. Wtf.

Nakon toga sam imala period kad sam sanjala da sam se izgubila i to me je dosta dugo držalo, godinu, godinu i pol, nemam pojma (između 4-te i 5-te godine). Između ostalog je tu bio i dio sna gdje izađem iz sela i trebam proći drveni most da bih mogla otići u polje. Na mostu stoji čovjek i na lancu drži tri ogromna psa. I uvijek je vrijeme takvo da sunce peče, podne je, tišina, čuje se zvuk pčela.. I nikad ne pređem most.

Nakon toga je bilo svega i svačega i period od 7-12 godina ne pamtim po nekim bitnijim snovima.



Sa 13 sam opet počela sanjati jedan te isti san koji se vrtio u krug. Sjećam se da su bili ljetni praznici, možda me to vrućina opali pa sanjam svašta xD Iz tog jednog sna rodilo se hrpu snova koji su bili povezani da sam na kraju iz zezancije nacrtala kartu svih mjesta i kako su povezana.

Zanimljivo je da je jedan dio sna išao ovak: stajala bih ispred crkve, oblaci su onak full sivi i izgleda kao da će kiša roknuti svaki tren, vjetar piri, trava mi je do koljena (iako oko naše crkve nema trave al ono, mozak je zabrijao), iza toga je livada i riječica sa trulim mostom a preko rijeke je full mračno i čuje se kako hrpa nečega gricka.. Sve bliže i bliže O_O Za bonus, nekada je uz ovaj san došlo i veliko drvo kraj crkve oko kojeg bi klinci plesali u krug držeći se za ruke O_o Ono što je weird je da je uvijek svirala mjuza kad bih tamo bila. I onda, nekih 3 godine kasnije sjedim kod buraza i neš klepećemo i počne svirati pjesma i ja skoro roknem na dupe. Početak (prvih 30 sec) je totalno mjuza iz mog sna.



Pošto je vjerojatnost da sam ju ranije čula jedva 2% nemam pojma kak mi je dospjela u glavu. Kud ne sanjam dobitnu kombinaciju za loto :)



U ovom mixu snova bilo je zbilja svega i svačega. Jednom sam sanjala da je jedna kuća u mom selu haunted i da sam ušla unutra i da je bila hrpa duhova okolo. Kad god prođem kraj te kuće sjetim se tog sna :) Drugi put sam sanjala da se cijela cesta i sve okolo zamrzlo i da sam se klizala vamo tamo :D O snovima s letenjem ne moram ni pričati, čak sam bila razvila foru da (pošto često kad sanjam znam da sanjam) ako želim letjeti samo skočim s nečega ili se zaletim niz brdo i voilà. Jednom me mozak totalno zezao pa sam tak letjela samo nekih 30 cm od zemlje. Totalno lame mozgu, totalno lame.



Čudno je kako te neka pjesma može vratiti u neki san koji si zaboravio. Npr ova



me uvijek podsjeti kako sam sanjala da živim u nekoj kuli na vrhu brežuljka i da je kula puna labudova koji su u biti začarani klinci i da odgovaram lovce da ih sve ne poubijaju. Taj san me vuče na neku bajku ali nemam pojma koja bi to mogla biti.

Još jedan čudan san je - sanjam da sam u Os i želim ići kući (to dok sam još živjela tamo). Vani je noć, nigdje nikoga. Dolazim na bus stanicu a na stanici kartonska kutija (kao kutija od tv-a). Ja fino sjedam unutra. Kutija je inače s jedne strane zavezana užetom za koje ja, u snu, znam da na drugom kraju vuku moja braća. I tako kutija krene i vozim se ja polako doma, a iznad mene veliki pun mjesec. Danas me taj san asocira na moje noćne vožnje vlakom. Jedina razlika je što bi moji burazeri brže dovukli tu kutiju samnom do Zg nego što se onaj vlak vukao xD



Jedan od mojih iracionalnih strahova su (nemojte mi se smijati) zombiji. Ali za ozbiljno :D Od svih tih horor scenarija zombi apokalipsa mi je nekako najrealnija. Ljudi su već i ovako zli, da ne kažem ove luđake što smišljaju kojekakvo biološko oružje (znate da Rusi rade na nekom strojčiću koji će žrtvu činiti depresivnom? Mislim nije dost što smo svi već u k kad je vrijeme šugavo i sl, sad će me neka ruska baba još moć upucat nekim vragom da budem depi) tako da je samo pitanje vremena kada će napraviti zombije od ljudi. Tako da dosta mojih trenutnih snova ima baš zombije za glavne likove i mene kak bježim okolo.



I za kraj - stvar koja mi se dogodila samo jednom i nadam se da se neće ponoviti je - sleep paralysis iliti stanje kada ti je mozak budan a tijelo spava. Na sreću kako čitam dosta o svim tim weird stvarima znala sam i za to pa kad sam se probudila a jedino što sam mogla mrdati su oči, malo sam zvjerala okolo i rekla fuck it, ne želim halucinirat jer kakav je moj mozak odapela bih od straha pa idem ja nazad spavati. Inače, feeling nije kao da si budan i paraliziran, već više kao kad si užasno užasno pospan pa je sve nekako fuzzy.

A što ste vi zadnje sanjali? :)

ps. ove prezakon surreal fotkice radi Alastair Magnaldo kojeg sam upravo otkrila i oduševljena sam!