Love is a Battlefield

Kako sam jučer bila smotana, dobro da sam preživjela.

Bio je "zeleni" četvrtak i majka me uspaničeno nazvala da moram kuhati nešto zeleno. Kao, da budemo zdravi cijelu godinu. Ajde dobro. Kako volim sudjelovati u takvim besmislicama (jer što se religije tiče meni slavlje nema veze s njom - Božić slavim zbog obitelji, Coca cole i Djeda mraza a Uskrs zbog tog što mogu bojati jaja i jest šunku tri dana xD ) odlučih praviti varivo od zelenih mahuna. Iskopala sam posljednju preživjelu domaću kobasicu iz hladnjaka i odlučila nju ispeći uz ovo. Skužim da u vreći za krumpire još imam 4 krumpira, reko ajde ispeći ću i njih.

Za guljenje i sjeckanje uvijek koristim najmanji nož iz kompleta (onog drveta u koje noževi budu zabodeni) jer mi je najpraktičniji a i najoštrije-špicastiji. I tako ja gulim - kad zove majka da mi javi neke novosti. Brbljamo mi tako, telefon na ramenu, gulim ja te krumpire i sklizne mi telefon - i ja refleksno ovom rukom u kojoj mi je nož ga čapim - mislim da je bilo 3mm od oka. Reko super, baš bih voljela izgledati ko pirat za Uskrs.



Preživjeh guljenje pa rekoh idem prvo peći krumpir a onda ću kobasicu. Stavim mahune nek se kuhaju, stavim krumpir i idem iskopati češnjak za zapršku iz frižidera. Kupili smo češnjak u Billi u onoj čarapici i više nikada. Čim sam ga otvorila morala sam pola baciti jer su im oni vrhovi (koje iz vana ne vidiš jer su stisnuti jedan uz drugog) bili polu pljesnivi. I tako je ostao jedan koji je bio čitav i idem ga izvaditi, počnem guliti ono jedan režanj sav siv unutra, drugi.. Od cijelog sam jedva 3 manjušna režnja izvukla da su ok. Od sad povrće samo s placa.

Dok sam ovo čistila i muvala se okolo, mješala sam te krumpire da se ispeku kako spada a oni nikako da se uhvate. Laptop mi je bio u dnevnoj (daklem tri koraka dalje) i odem ja viditi jel ima neš novo, pročitam komentare s bloga, vratim se u kuhinju - krumpir sav zagorio -.-'

Ajde povadim ja to brzo van, i kako sam bila u kroksicama bez čarapa - kapne mi kap vruće masti točno kroz onu rupicu na papuči i na goli prst. Aaaaaaa



Sad gledam, pol krumpira izgleda kao ugalj a D ne voli ni kad su mu jače zapečeni - ajd pojest ću ja to (inače volim reš stvari npr kokica kad zagori meni je k'o Božić :) Pojedem jedan, pojedem drugi.. Na kraju sam skoro sve smlatila do kraja kuhanja xD



Enivejz, kad sam izvadila krumpir bio je red na kobasu. Poučena prijašnjim iskustvom izbockala sam ju i izrezala na 4 komada. Stavila na lagano da se peče. Kad se malo zapekla s jedne strane idem ju okrenuti. Držim onu mrežu što ide gore da ti ne šprica po cijeloj kuhinji mast (iako baš ne pomaže, samo dobiješ finije kapljice na sve strane) tako da me ne zašprica i pokušavam prevrnuti kobasičice s jedne strane na drugu a one se stalno vraćaju nazad. Napokon jednu prevrnem kako spada i špricne đubre točno meni u facu. Opet ispod oka. Reko, što se ova kuhinja urotila protiv mene danas?!?!?



Hvala bogu ispekoše se i te kobasice, povadih ja to sve i rekoh - dobro da danas ne pravim desert :) Garant bi mi i šprica za šlag pokušala oko iskopat cvjetastim nastavnkom.

Stiže moj D, ja sirota zamašćena, mirišim kao kobasica, spaljeni papak na nozi, reš krumpiri.. A on iz đepa vadi malog čokoladnog zeca :) Awwww ^_^ Almost died - totally worth it :)

Stavila sam ga kraj nadrkane mačke (kojoj baš i nije po volji) i časna izviđačka - neću ga pojesti do Uskrsa :)



And how YOU doin? :)

ps. upravo sam si prolila cappuccino u dekolte - it has begun all over again D: nuuuuuuu :)))