Samo da se debljat

Bez grižnje savijesti, jer sam jučer skakutala sa Jillian prije nego je D došao s posla, išla sam jučer sa D i legom M van na ručak/večeru.

M je inače stručnjak za otkrivanje novih mjesta za jesti pa smo po njegovoj preporuci išli u Pivnicu Zlatni Medo gdje još nismo bili.

Čekali smo ga kod nekog studentskog doma gdje je sve mililo od ljudi sa ruksacima. Mislim da toliko ljudi s ruksacima nisam vidjela od srednje. Pošto je malo kasnio prošetali smo se do Save i tu je nastala slikica (ofkors)


O mojoj novoj zelenoj torbi ću vam pisati u nekom drugom postu :)

Kad smo se vraćali nazad neki mladi student/metalac me tak čekirao da sam se morala opalit smijat kad je prošao i rekoh mom D "I still got it" xD

Enivejz M se pojavio i stigosmo mi u Pivnicu. Samo da napomenem - ja nisam fan piva. Radler pivo je spas za mene od kad je izašlo jer je meni većina klasičnih piva pregorko. Pijem bambuse i redbull vodke (ako se želim naroljat naravno) a sad zahvaljujući radlerima mogu i ja naručiti nešto iz "prave" boce a ne one isprdke Cole i Sprajta u 0.25l. Trenutno sam fan Ožujskog Grejp Radlera, njam njam. Tako da to što sam stigla do pola krigle ovog tamnog točenog prije nego što je uopće stigla klopa je pravi kompliment za njihovo pivo.


Za mutne slike je kriv moj mob koji baš i nije navikao fotkati u mračnijim prostorijama :)

Kako smo mi ušli i sjeli staju ti vani dva busa i iz njih izmili pa barem 40 Tajvanaca (konobar nam je kasnije rekao da su tajvanci - ja sam navijala da su Kinezi a moj D da su Japanci. I win :D). Kad su stali ulaziti izgledalo je kao da nam je netko podmetnuo skrivenu kameru. Ono, jej došli smo a iza nas min. 40 turista, sad se nadajte brzoj usluzi. Ipak, moram pohvaliti sve konobare tamo jer smo dobili sve na vrijeme, jako su uslužni i dosta brzi. Dečki su skoro trčali okolo sa hranom ne bi li svi bili sretni i zadovoljni uslugom. Pred mene je sletilo ovo



Lignje na žaru, šampinjoni na žaru, frenč frajs i tartar. Nom-to-the-Nom kak bi rekao moj lega iz Engleske. U Os sam par puta jela lignje na žaru i mogu vam reći da nisam bila fan. Ako se već jelo lignje uzimala sam frigane. Jer mi ove sa žara nisu bile fine. Sad vidim i zašto - očigledno oni tamo nikad nisu to zapekli kako spada, već bi dobili potpuno pink žilave lignje. Ove je preporučio M pa smo svi uzeli isto. I o-dli-čne su! Mislim da sam lignje smlatila do zadnje mrvice :)

Pivo sam popila skoro do kraja i to mi je novi rekord xD



Još jedna stvar koju ja volim raditi a o kojoj nisam pisala je raditi brodiće i sl blesavoće od ostataka hrane :D To je za nagradu onome ko će prati suđe xD Ovaj put je nastao brodić od limuna i čačkalice koji plovi morem tartara :)



Da ne mislite da lažem, prilažem slikicu s kojom sam zbarila svog dragog na našem prvom izlasku (koji je bio samo prijateljski iako sam mu čekirala tur već tad al nemojte nikom reći ;)) Mojih ruku nedjelo, njegova fotka :)


Tragično preminula maslina koju je udario auto. Ono na vrhu glave joj je mal mozak ispao. Hebiga, whatever works :D

Nakon što smo se najeli da su nam skoro lignje virile iz ušiju ova dvojica su počeli izmišljati nova imena jela sa menija pa je nastala "Pljeskavica po guzici sa sirom" gdje smo onda raspravljali kako bi se poslužila :) Ne moram ni spomenuti da sam se skoro upišala od smijanja. Usput su nas ovi turisti snimali sa kamerom pa će moći doma pokazati kako sretan narod živi tu u "Hrvatska" :)

Uglavnom svake pohvale Zlatnom Medi, konobarima i turistima a najviše Pljeskavici po guzici sa sirom, garant ćemo tamo otići opet :)