Tales from the Train

Mislila sam danas pisati o mačkama ali ne mogu pronaći ni svoje naušnice sa mačkama ni svoj broš pa reko idem nešto drugo.

Nadovezat ću se na jučerašnji post ali u malo drugačijem obliku.

Tema ovaj put nisu veze na daljinu nego posljedica veze a to je bilo - vozanje (vlakom u mom slučaju). Volim se voziti vlakom i ni nakon četiri godine vozanja mi nije bed sjesti opet u njega. Najdraži su mi bili ti trenutci kada bih petkom išla prema kolodvoru, vukući "samo najnužnije" u kuferu koji uvijek kao da je imao tri tone.



Tih pet sati u vlaku su bili moji zen trenutci - kada znam da me nitko neće gnjaviti, šefovi ako me i nazovu znaju da ne mogu sada ništa kad se vozim i zahvaljujući putovanju sam izbjegla puno neplaćenih prekovremenih (kod nas u firmi je bila filozofija - ako ostaneš prekovremeno to nije zato što ti je firma dala previše posla u kratkom roku već ostaješ za sebe jer nisi dovoljno brzo napravio posao - meh). Kako je jedan od mojih šefova imao naviku petkom u 14h pitati "tko ostaje" ili "tko će sutra doći" ja bih fino imala ispriku - joj ja idem na vlak. Ono, baš mi bed, inače volim raditi subotom za free.

Ne znam što je ljepše - voziti se onim vlakom u 5:20 ujutro, kada zora sviće negdje oko Đakova - nešto predivno za vidjeti, ili onim u 16:20 kada sunce zalazi nad poljima dok mi polako mic po mic idemo prema Zagrebu. Inače, ne mogu spavati ni u autu dok se vozim ni u vlaku tako da sam se nagledala svega i zbilja mogu tvrditi da je Hrvatska predivna zemlja. Barem što se krajolika tiče.

Uglavnom sam u vožnji primjenjivala one dvije klasične taktike - mp3 i knjiga, protiv baba i priča o njihovim kćerima ili tinejđerki i njihovog hihotanja. Ali nekad bih rekla fuck it, idem se malo družiti pa evo par priča što sam i kakve ljude susrela u vlaku.



1. Baba i njena kćer

Ovo je klasik za svakog tko se vozio u vlaku ili predugo stajao u redu bilo gdje gdje se penzioneri okupljaju.

Došla ja na stanicu kad evo neka baba/gospođa srednjih godina/meh baba pita kad ide idući vlak. Normalno rekoh joj za ne znam 15 min. Što je njoj vjerojatno zvučalo kao "Evo za 15min pa mi molim Vas ispričajte svoju životnu priču!". I tako je počelo - kako je ona bila u bolnici za nogu nešto, pa je promašila vlak u podne pa sad čeka već tri sata, pa kako ju sin nije mogao voziti pa evo mora vlakom, a kćer doma čuva klince, a joj kak joj je kćer krasna i pametna i divna (samo je falilo da doda - na mene) i bla bla bla.. Stiže vlak, ja čopim svoj kufer i idem tražiti gdje sjedim po rezervaciji kad čuješ babu - E ide i ona kud ću i ja - i evo nje zamnom, nagura se prekoputa mene -.-' Tu ja vadim knjigu i mp3 (iako sam imala naviku da čekam da prođe kontrola pa se onda izgubim u svom svijetu) i ignoriram ju do daljnjeg. Na sreću izašla je brzo pa sam mogla bez straha skinuti slušalice kad su mi dosadile.



2. Gospodin sa jabukama

Vozim se ja jednom tako i kako idem k dragom nabacila ja neku bluzicu koja nema baš neki dekolte al iz onog prijašnjeg posta znate da ja u svemu imam dekolte :) U kupeu gospodin od nekih 60ak godina i 180kg. Pita on jel idem do Zagreba, kao ne zna kad treba izaći. Moš misliti. Ali ajd. Počne on tako priču kako je on eto udovac, kako ima dvoje djece, sina na faxu a kćer u srednjoj (dakle sin je tada bio mojih godina +- godinu dvije). I zvjera on u moj dekolte. Ajde dobro. Mislim si valjd ga neće herc opalit takog debelog pa da moje sise budu krive. Nastavi on pričati kako on jako voli svoju djecu, svaki dan im jabuke kupuje. Mašala :) Pa jel ja idem blizu Maksimira? Ne idem. On ima kuću tamo kraj Maksimira pa eto ako prolazim sad preko vikenda pa mogu svratiti. Na jabuku valjda, izgledala sam neishranjeno taj dan ili nešto. Spram njega :D I zvjera on u dekolte. Vani se već mrak spustio i meni već dosta, rekoh uh što je zahladilo i obučem neku jaknicu što sam imala. Zakopčavam ja jaknu od dolje prema gore a sirota knedla od gospodina sve tužnije gleda kako nestaje moj dražesni dekolte u mraku jakne. Ah, tužan trenutak. Na sreću već smo bili blizu Zagreba kada je započeo razgovor pa nisam dugo morala gledati njegovo tužno treptanje i mogla sam pobjeći glavom bez obzira. Bez jabuke. A mogla sam se tak lijepo udat i imat kuću kraj Maksimira. Eh :)



3. Faca

Jednom je u kupe (na sreću pun) uletio neki lik cca 45 godina, fit, držeći al meni ofkors neinteresantan. Ja u martama i minjaku, što je uostalom bio moj look zadnjih 7 godina dok mi marte nisu dodijale. Čitam knjigu. On vodi raspravu sa ovima ali ja slušam. Kako su njemu u ratu oduzeli kuću u Vukovaru i eto kako on mora ići papire sređivati i što ovi drugi više govore "Jao", "Ah užas" i sl to se on više razlamatao sa filozofijama i pričom. I škica moj batak. Ja ne sudjelujem već kao čitam ili gledam kroz prozor. Na moju žalost, ovi s kojima je pričao (neki par) izlaze ranije i ah radosti postajem fokus dotičnog. Nešto me upitao, vjerojatno isto gdje je Zagreb - to očigledno nitko ne zna tko se vozi ka Zagrebu, i evo rasprave. Kako je on u biti neki slobodni umjetnik i ah kak je talentiran i kako se rastao pa sad radi što hoće i kako radi za HRT i jao kak su mi ove marte baš cakane i on je nosio marte i kak on vidi da sam ja tako kul mlada cura sa stavom. Blago meni, baš sam si super. Udavio on mene kad evo konduktera - nešto sa prugom nije valjalo i od Koprivnice do Križevaca ćemo se voziti busevima. Mislim si ja - Hvala Bogu. Kad je vlak stao, čapim ja svoje stvari i bjež. Ok odvozili se mi svi busevima, izlazimo van i sad tražim gdje trebam upasti kad evo ovog - trči zamnom. Kao a tu sam, mislio je da me je izgubio X_x Somebody kill me now. Ajd on zamnom u kupe ali na sreću neki dvoje za nama, ženskica sjela kraj mene a osoba koja je bila s njom (isto neki lik, nisam gledala) pored nje. Tako da nas troje nasuprot ovom frajeru koji je ofkors sjeo prekoputa mene. Sad ovaj ne može bariti pa započeo opet neke filozofije. Uto onaj lik pored ženske isto skužio moj bataka pa nastala rasprava. Ne znaš koji pametniji od njih dvojice. Citati, povijesne činjenice, gdje je tko bio i skoro pa tko ima većeg pišu - sve to leti u malom kupeu. Ja proklinjem sudbinu kud mi je baterija na mobu krepala baš taj dan. Dolazimo u Zg, Maksimir - dižu se ovi dvoje kad ja skužim - ovaj što je došao je Gospodin s jabukama! A to je bilo nekih godinu dana razmaka od prošlog susreta. Gleda on tužno što mora izaći, pozdravlja se pet puta a ova ženskica ga gura van. Ostajemo sami Faca i ja. Na sreću već smo blizu. Ustajem da skinem stvari - skače ovaj, sve mi skida, jaknu mi oblači.. Kao baš bi volio sresti me opet. Sanjaj čiko. Bježim van čim je vlak stao :)



4. Fajn par :)

Da nije sve tako strašno evo jednog preludog događaja. Vlak još stoji na stanici, u kupe ulazi stariji bračni par (penzići). Stavljaju svoje stvari, ljubazno me pozdrave, pričaju nešto svoje. Kreće putovanje i oni me počnu ispitivati ovo i ono i razvije se priča - kako je djed živio u Valpovu kao mlad i sad su on i baba došli obići sve gdje je on proveo mladost. I pričaju oni svoje doživljaje, užasno simpatičan par, slikam ih ja s njihovim fotićem.. Priča djed kako je on bio pilot i kako su kad su letjeli iznad Jugoslavije viđali NLO ali kako je to sve zataškano. I nabraja on gdje su sve vidjeli, kako jednom nije mogao sletjeti u Beograd zbog nekih čudnih letjelica pa su im naredili da svi lete za Zagreb i sl. Totalno se naježiš kada tako nešto čuješ iz prve ruke. Nakon toga priča on meni kako on jako voli crvenokose djeviojke (kakva sam ja tada bila) a baba se smije, reko hvala :) On doma ima album sa slikama gdje si on printa tako zgodne ženske kada nađe na netu i ima cijeli album sa Gillian Anderson (iliti Scully iz X-File-sa:) Baba se opet smije a ja reko - bar vam je lako izabrati mu poklon za rođendan, samo mu poster kupite :) Smije se djed i kaže - a znaš tko mi je baš fajn ženska? Reko ne znam. Kaže - Jadranka Kosor. Ak se onda nisam upišala od smijeha, neću nikad :D Tako mi je žao što pamtim imena kao zlatna ribica pa nisam pohvatala kako se oni zovu, baš bih voljela otići ponovo na kavu s njima, totalno su opaljeni par :)



5. Baba vračara

U biti ovo nije moja priča i nije zbilja o babi vračari, samo jedna zgodna slučajnost. Kada se D vraćao od mene kući, dok još nije imao auto pa je išao vlakom, susreo je ženu u vlaku i povela se rasprava gdje mu je ona ispričala kako je ona iz Osijeka i udala se u Zagreb, i kako se vozila četiri i pol godine prije nego se preselila. Mi smo tada bili zajedno nekih pola godine i već planirali da se ja selim i bilo je ono - četiri godine? Ma nema šanse da tako dugo budemo tako daleko, preseliti ću se ja prije. Khm! :D

Eto toliko za danas, možda ovaj post nastavim ali ostali nisu bili toliko interesantni kao ovi navedeni. Ili su bili slični pa da se ne ponavljam (posebno priča Baba i njena kćer).

A sad, da čujem vaše komentare - najčudnije osobe koje ste sreli na putovanjima? :)


Ninđa acaaa :D