06 December, 2012

Do You Believe?

Ono što D2 i ja najviše imamo zajedničko je da smo obje pomalo vještice u duši. Takvi su nam geni. D2 i ja smo dvajstosmo koljeno rod al meni je ona kao sestra koju nikad nisam imala. Njenu baku, tetu B, smatram kao svojom drugom bakom. U našoj familiji sa ženske strane se vuče ta vještičja crta. Svi smo imali neka čudna i neobjašnjiva događanja oko nas, imamo "feeling" u vezi nekih stvari a ponekad se dogodi i nešto totalno wtf :)

Photobucket

Samo o mojoj teti B i njenim aktivnostima bih mogla napisati cijeli post ali danas sam tu da napišem jedan susret s vilama koji se dogodio davno prije toga. Glavni lik ove priče je moj šukundjed (što je za D2 još jednu granu iznad, al nemam pojma kak se kaže za djeda iza šukundjeda - evo internet kaže navrdjed) Enivjez :D

Moj šukundjed se bavio prijevozom robe između mog sela i jednog udaljenog nekih 20ak km. Tada su se stvari stavljale u kola, upregneš konje i ajmo. Vozilo se sve i svašta, što se već tražilo ali najčešće su vozili perad odn piliće. Inače, moj šukundjed je bio poznat kao pošten i pametan a čak nije ni pio (što je za ono doba kad se uz sve pilo po jednu ljutu bilo vrhunac potvrde da te netko ne mulja).

Upakirala moja šukunbaka piliće u drvene kaveze kako su se već onda pilići vozili, poslagali oni to sve na prikolicu, sjeo šukundjed naprijed sa jednim kolegom koji mu je bio radnik i opa, ajmo na put. Krenuli oni predvečer, bilo ljeto, mrak se lagano spuštao a oni klimaju putem. Nije ih bilo strah mraka jer u ono doba najgore što ti se moglo desiti kad se tak lagano gegaš na kolima je da naletiš na nadrkanog bika, a predvečer su svi uvodili stoku unutra pa no sikiriki jel.

Voze se oni tako po leniji (poljski put), put kao isvaki drugi. Kad odjednom upita kolega mog ŠD jesu li već prošli kraj ovog grma. ŠD do tad nije gledao u grmlje pa reče da ne zna. Voze se oni dalje, a mrak već pao dobrano. Kad opet reče kolega - ma evo opet taj grm sto posto ono lega ne bi te lagao. Sad i ŠD gleda, nije mu jasno. Ma kaže, ne može biti. Od jednog do drugog sela je ravna lenija i ne mogu ići u krug nikako. Otrgne on neki komad tkanine sa sjedala i zaveže za granu grma. Kaže - sad ćeš vidjeti da nije. Idu oni dalje, kola se lagano gegaju, okolo tišina, samo mjesečina sja kad evo - opet grm. I zavezana tkanina na njemu. Ma kako je to moguće? Sad su već oba bila zabrinuta, tim više što su već odavno trebali stići u susjedno selo a selo još ni na vidiku.

Prošli su te noći valjda 40 puta kraj istog grma. I nisu mogli to objasniti. Tek pred zoru evo ih odjednom bez najave pred selom. Ni jedan ni drugi nisu mogli objasniti što im se to dogodilo. Oba su išli tim putem već stotinu puta, a kao što rekoh nisu ni pili. Dok su oni tako zbunjeno razmišljali, osoba koja je trebala preuzeti piliće krenula ih je skidati s kola i odjednom uzviknu - što je pobogu ovo?

I imaju što vidjeti. Pilići odn kokoši sve do jedne gole, golcate. Ni jednog perca ni na jednoj. Inače, kokoš čim uznemiriš kokodače kao luda, a kamo li da joj čupkaš perije na živo. Ove nisu ni pisnule cijelim putem, koliko god da je on trajao. Šukunbaka ih je debele i pernate spremila na put a stigli su kao s nudističke plaže.

Zaključili su da su se vile našalile s njima i to je bilo to. Ali čitajući kasnije hrpu literature o vilama (fairy ili fay, jel) pronalazim da je to upravo to što vile i jesu činile ljudima.

"When considered as beings that a person might actually encounter, fairies were noted for their mischief and malice. Some pranks ascribed to them, such as tangling the hair of sleepers into "Elf-locks", stealing small items or leading a traveler astray, are generally harmless."

Sve je to rekla-kazala kada čitaš u knjigama o tome, dođe ti kao Grimove bajke, ali kada, nakon godina što čitaš razne knjige o mitskim bićima i paranormalnim pojavama, čuješ ovakvu priču zbilja se zapitaš.

Photobucket

Bilo bi zanimljivo kada bi još netko imao neku sličnu priču ili iskustvo. Obožavam slušati takve stvari i do sada sam iz totalno različitih izvora čula svakojake priče da mi je teško reći - e ne postoji ništa od toga. Pa ako znate neku - tu vam je mjesto za komentiranje :)

Photobucket

22 comments:

  1. wow, super pričica za početak dana! I belive..
    http://www.youtube.com/watch?v=eHxriGhU52E

    ReplyDelete
    Replies
    1. Na I believe ja uvijek prvo pomislim na ovo

      http://1.bp.blogspot.com/_dnGxD4ek2zY/TEpLWu8-lcI/AAAAAAAAE6Y/QV1I7RXXt_Y/s1600/lgfp2189+i-want-to-believe-x-files-poster.jpg

      :D

      Delete
  2. Uff naježila sam se :D
    Evo jedan primjer iz moje obiteljske prošlosti:
    Kuća na selu, pradjed i djed u njoj. U dvorištu štala i još par "kućica" s drvima i sl. Djed je sve prije noći zaključao, provjerio još. Dok su bili u kući, čuli su zvukove cijepanja drva. Nije im bilo jasno otkuda dolazi, ali tko bi cijepao drva kasno navečer? Ujutro kad su išli hraniti životinje i po drva za potpalu, drva su bila nacijepana.. skoro sva. Kakve god da vile jesu, bar su ih poštedile posla :D

    I opet sam se naježila.. a volim slušati ovakva iskustva :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da bar meni takve vile dođu pa mi opeglaju veš xD

      Delete
    2. Hoću i ja par takvih vila da sobu malo pospreme :D

      Delete
  3. joj,kako mi se o vo sviđa...osobnih iskustava podosta,ali nažalost nemam vremena(jesam neka,al što mogu kad je tako grah pao :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ništa, onda jednom post o tome kad stigneš :) Znam da si bizi sad :)

      Delete
  4. Kak super priča!! Vjerujem u vile, vjerujem :D Nemam takvih iskustava, ali baš bih voljela imati.. dok god su vile dobre i samo te malo zezaju. U, možda sam ja partfairy jer obožavam pranks :D
    No naišla sam davno na fora stvar:
    A Spell for Summoning the Fairies:
    Sit where the cat sits.
    Cross your toes.
    Close your eyes.
    And smell a rose.
    Then say under your breath:
    "I believe in fairies, sure as death."

    ReplyDelete
  5. super priča. nemam osobno takvih iskustava, valjda je do pilića..možda da promijenim struku? ;)

    ReplyDelete
  6. Odlična priča :)
    Razmišljam da li da probam prizvati vile sa pjesmicom gore ili možda bolje ne, budući da se malo previše vole šaliti...

    Sa vilama nemam baš nekih priča, ali zato sa duhovima i malo previše... :)

    ReplyDelete
  7. Pa možda vas je smuljao s tom pričom. Sama si rekla da je vrhunac potvrde da te neko ne mulja bila jedna ljuta, a on nije pio. :P

    ReplyDelete
    Replies
    1. Aj pročitaj nanovo što sam napisala pa možda shvatiš :D Još te temperatura puca izgleda :P

      Delete
  8. Prica po mom ceifu. :D
    Nazalost iskustva sa vilama nemam. :(

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma ja zelim bilo kakve paranormalne price xD

      Delete
  9. Divna priča! Naravno, ja vjerujem u vile! Svemir bi bio jedno ogromno bezveze mjesto da takve stvari ne postoje. ;)

    ReplyDelete
  10. Ja inače imam veliki problem sa vjerovanjem u bilo šta nadprirodno, ali posljenjih dana mi jedna poznanica stalno gleda u karte i svaki put sve pogodi. Bude čovjeka strah haha :D

    http://red-flair.blogspot.com/

    ReplyDelete
  11. Nekako imam osjećaj da smo se udaljili od tog života, prije su ljudi bili više povezani sa prirodom pa možda zato i sa nadnaravnim. Sada su vile pobjegle od nas, baš kao što smo i mi pobjegli od prirode. Sad da ti se desi da prolaziš kraj istog grma, upalili bismo gps i vidjeli gdje smo tačno, uzeli mobitel, nazvali nekog i slično...

    ReplyDelete
  12. Meni je baka pričala tih priča, ne samo za vile, već i za duhove i neke svetce. A za vile se sjećam da je govorila kako su plele pletenice jednom bijelom konju, samo njemu, ostale nisu dirale. Čak je neko i vidio vilu pored konja u neko maglovito jutro :D. Ja i ne vjerujem toliko, ali kad sam bila manja slušala sam ove priče širom otvorenih očiju i ušiju, a često me bilo strah zaspati od priča o duhovima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja volim sve vrste priča, u biti je ovo jedina o vilama koju znam, ostale su sve neke o duhovima :)

      Delete
  13. Baš zanimljiva priča :) Sviđa mi se i što je Biberlee komentirala :) Ja nažalost nemam takvih iskustava, ali vjerujem da ima nešto više od ovog svakodnevnog koje vidimo prostim okom :))

    ReplyDelete
  14. mozda sam partibrejker, ali I don't belive in magic, mislim da je svijet dovoljno velicanstven i kompleksan i magican na kraju krajeva da bi morali izmisljat price ne bi li ga ucinili zanimljivijim :my2cents:

    ReplyDelete
  15. ja imam milijun tih, podsjeti me da ti ispričam...
    nekako mi dođe jao struka, hahahah

    ReplyDelete