10 December, 2012

Helpless



Mislim da je najgori osjećaj od svih bespomoćnost. Ono kada gledaš ljude oko sebe, drage ljude, kako im se dešavaju sranja i želiš pomoći a ne možeš. Kad jedino što možeš je bacati neke fraze koje i tebi samome zvuče tako isprazno. U zadnje vrijeme mi se čini kao da je neki urok bačen na mene pa svi meni dragi ljudi imaju sranja u životu.

Moja šogi je već šest tjedana u bolnici na čuvanju trudnoće. Dobila je neku infekciju pa je morala pit antibiotike pa je dobila trudove prije vremena pa se sve skupa zakompliciralo da siroče mora cijele dane ležati, paziti što jede i koliko se kreće. Na sreću još malo pa izlazi iz onog rizičnog perioda i ako se mala nećakinjica i rodi moći će u inkubator ali je sve skupa napor i briga koja joj zbilja nije trebala. Mislim da je prva trudnoća dovoljna briga sama po sebi i bez komplikacija. Samo da nam se mala nećakinjica rodi i da sve bude ok. Najgore od svega što ne mogu nikako pomoći :(

Mojoj D1 su otkrili cistu na jajniku. Išla je na sve moguće pretrage i za sada kažu da je ok ali da ju moraju nadzirati u slučaju da bude neka zločudna cista. Ona siroče radi cijele dane i jedva ima vremena za odmor i sad joj je baš ovo trebalo. A ja opet, nikako ne mogu pomoći. Čak ni zagrljajem kad smo si tako daleko :(

Jutros je naš Mucek otišao u raj za muceke gdje će biti zatrpan salatom i najboljom hranom za zamorce ali koliko god mu dobro bude tamo, ipak bih voljela da je ostao još malo i da moja draga BFF nije morala proživiti ovih zadnjih par groznih dana koje je imala :(

A ja stojim sa strane i ne znam što da kažem ljudima jer kakve riječi pomažu u tako usranim situacijama? I osjećam se tako fakin bespomoćno.

13 comments:

  1. ne možeš neš pametno reći, možeš biti uz njih. to je ogromna stvar. imat nekog pored sebe u takvoj situaciji, da šuti i samo bude tu.

    ReplyDelete
  2. Jeste, to je najgore. Kada si bespomocan i ne mozes nista pametno da uradis, a kamoli da kazes, a osecas se lose i boli te to podjednako kao i onog kome se sranja desavaju. Sto kaze Zuba, najbolje je da si tu za te ljude, da budes pored njih i da cutis, jer nekad i to puno znaci.

    ReplyDelete
  3. Joj, kad krene baksuz, onda baš krene :/
    Baš malopre čitah kod Dajdže pesmicu o zamorcu i sad došla ovde i videla da ipak nije uspeo da izgura... Skroz sam se smorila :(

    ReplyDelete
  4. Jednom kad krene, e onda ga bogme krene... :(
    Slažem se da je najgore gledati kada dragi ljudi oko tebe pate, a ti ne možeš niša napraviti, osim biti kraj njih. A najčešće to i je najvažnije, riječi su prolazne, ali djela, mali znakovi pažnje ostaju zauvijek.

    ReplyDelete
  5. Fakat! Najradije bi covjek iz koze iskocio ili sve te tegobe preuzeo na sebe.
    Mucek... :( RIP! :(((((((((((((((

    ReplyDelete
  6. Jeste najgore... Samo budes tu, to je njima i bitno.
    Bas sam danas tuzic zbog muceka malog... :/

    ReplyDelete
  7. Istina je da je nagore to što ne možeš pomoći, ali barem tvoji dragi znaju da si tu uz njih i da ćeš im pomoći ako bude trebalo :) Takav je to očito period kada su sve neka sranja, ali i to će proći :) Nadam se što prije!

    ReplyDelete
  8. Jeste to najgore kad gledaš, a ne možeš ponoći, ali bitno je biti tu za njih, da znaju da se uvijek imaju na koga osloniti :)

    ReplyDelete
  9. Da, fkt nekad ne možeš pomoći a ne vrijede ni sve suze ovog svijeta ... najgori osjećaj !

    ReplyDelete
  10. Joj za muceka mi je bas bilo tuzno cut, nemam nekakav pametan savjet jednako mrzim taj osjecaj bespomocnosti, ali nadam se da kad sam blizu im je bar malo lakse

    ReplyDelete
  11. hvala na potpori, puno mi je značila :*

    ReplyDelete
  12. Nažalost ne možeš ništa, samo zamisli da si na njihovom mjestu. Važno je da znaju da si uz njih šta god ti zatreba :*

    ReplyDelete