09 January, 2012

Stresonja

Danas me mal stres pukao, napravila sam listu svega što moram obaviti i onda mi je odjednom došlo ono omg kako ću ja sve ovo??? Reko, ajde samo mirno..Prvo na listi - zvati u srednju zbog jednog dokumenta.."Ljubazna" teta koja radi u referadi dobro da mi nije u pol razgovora rekla de što me gnjaviš, kako da pijem treću kavu na miru kada me stalno netko zove. Stvarno ne znam gdje nalaze te ljude za rad na "šalterima", ali kao da im je nervoza + neljubaznost tražena u kvalifikacijama. Uglavnom zaključak razgovora je da ću idući tjedan morati putovati. A tako mi se ne da opet u vlak. Nakon tog razgovora mi je mal puko živac, pa me čapila depra, pa kako ću, što ću.. I onda sam se trgla i rekla ako već nakon prvog koraka odustajem onda mi tako i treba, i da se trebam boriti kraj svih tih šalter-baba i neljubaznih ljudi da dođem do željenog rezultata. A biti će ih još. I ja ću ih dotući ljubaznošću! Onda sam sjedila i pol sata gledala u oblake nad Zagrebom i pustila mozak nek vrti u prazno. Sutra, borba s novim šalter-babama, držim fige da ove budu ljubaznije i spremnije na dijeljenje informacija :)
Evo kako je nebo izgledalo danas sa moga prozora :)

2 comments:

  1. Ja to zovem "šalterski sindrom", prijatelj na to umire od smijeha. Ali odgovorno tvrdim da iste sekunde kad ti ljudi sjednu za neki šalter dobiju kompleks Boga i samo traže koga će gaziti.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Odličan naziv, šalterski sindrom! Ma naletila sam ja i na hrpu ljubaznih teta na šalterima, nekad ih i opravdavam, nije lako cijele dane biti full ljubazan s ljudima kad vjerujem da i njima svakakvi luđaci dolaze tamo i gnjave ih. Ali ove iz srednje znam da su bile mrtva puhala i radile sve preko volje još dok sam išla u srednju i još uvijek su takve. Pa nije istina da im je baš svaki dan loš, nego imaju kronični šalterski sindrom :)

      Delete